Nakon uvođenja poreza na nekretnine, potopa njihovog kandidata na predsjedničkim izborima, premijerovog izbivanja iz medija u toku novog vala visoke inflacije i pod teretom sve lošijeg rejtinga, HDZ je uoči lokalnih izbora objavio novi Nacionalni plan stambene politike do 2030. O socijalnoj sigurnosti i perspektivi ostanka mladih u Hrvatskoj razgovarali smo s bivšom ministricom graditeljstva i prostornog uređenja i sadašnjom saborskom zastupnicom Građansko-liberalnog saveza (GLAS) Ankom Mrak-Taritaš.
Put do krova nad glavom vladajući su pokušavali olakšati oslobađanjem od poreza pri kupnji prve nekretnine, zatim je ta mjera ukinuta, pa su stambeni krediti subvencionirani. Sada imamo novo HDZ-ovo viđenje priuštivog stanovanja, kako ga vi ocjenjujete?
Rekla bih da je Andrej Plenković uoči lokalnih izbora krenuo s imaginarnim mjerama koje nije moguće provesti u kratkom periodu, do svibnja. Ni loš ni dobar rezultat neće biti vidljiv, ostat će samo HDZ-ova priča "želimo imati priuštivo stanovanje". Stambena politika ne može biti samo na razini države i ne može biti kratkog daha, samo u predizborne svrhe.
Nema nam sreće dok svaka promjena vlade znači i kraj dobrih politika vlade na odlasku. Vlada Zorana Milanovića u kojoj sam bila ministrica graditeljstva imala je dobru mjeru da se pri kupnji prve nekretnine nije plaćao porez, razvijali smo program POS najma koji je, unatoč manama i propustima, trebao biti nastavljen zato što je stabilizirao cijene nekretnina i pružao sigurnost građanima koji ulaze u najam.
Kad je Plenković došao na čelo vlade, prvo što je rekao bilo je da odustaju od POS-a i krenuli su sa subvencijama na kamate, što se pokazalo pogubnim jer su cijene stanova u Hrvatskoj počele divljati, a na to je vladu upozoravala i Hrvatska gospodarska komora. Subvencioniranjem kamata mlade ljude se natjeralo na visoke kredite i kupnju skupih stanova koje sad više ne mogu ni otkupiti.
HDZ-ova stambena politika je na staklenim nogama, sustav pokušaja i promašaja kojim se pune ekstraprofiti banaka, kojima se bogati još više bogate na račun sve većeg broja siromašnih. Umjesto da se paradigme mijenjaju, da gradimo novu filozofiju, nastavljamo po starom i lošem modelu. Umjesto štednje u banci, naši su građani kupovali stanove jer je "važno imati svoj stan". Taj model u europskim zemljama ne postoji, već je važno imati sigurnost stanovanja. Je li netko otišao s ovog svijeta sa svojim stanom? Nije, ostavio ga je kao teret svom nasljedniku. Postojećom HDZ-ovom politikom stvaramo svoje "posljednje Stipančiće".
Plenković poput Bandića
Nova vladina stambena politika donosi povrat PDV-a samo za kupnju nekretnine u novogradnji. Kako će to u praksi pomoći mladima?
Mladim ljudima je kupovina stana postala nemoguća misija. Mladi bračni par koji zarađuje prosječnu plaću nema šanse dobiti kredit veći od 100.000 eura, a s tim iznosom ništa ne mogu kupiti jer im je potrebno bar 300.000 eura za bilo kakav novi stan, dok se na tržištu postojeći stanovi stari 20 ili 30 godina mogu naći po puno povoljnijim cijenama. Mlade ljude tjeramo da uzmu opterećujuće kredite i tako nastavljamo tradiciju stvaranja nove generacije dužnika. Sad više ne mogu ući ni u dužničko ropstvo ako nemaju pozamašnu pomoć familije.
Je li smisao da mlade ograničavamo i tjeramo da sav svoj novac, nade i kapacitete daju u nekretnine ili je smisao da ulažu u druge aspekte života? Zašto recimo kod nas nema suvisle trgovine dionicama? Nije mi jasno zašto stambenom politikom poticati samo kupnju novih nekretnina. Umjesto da razvijamo tržište postojećih stanova, potičemo gradnju novih nekretnina i na taj način zauzimamo prostor i stvaramo nove prazne stanove. Uloga države nije da pomaže banke i bogate, već reguliranje pojedinih sektora, uključujući i stanovanje. HDZ je imao ideju da će se zbog uvođenja poreza na nekretnine prazni stanovi staviti u promet, ali neće. Tko je htio iznajmiti svoj stan, iznajmio ga je bez obzira na novi porez.
Velik broj država ima porez na vrijednost nekretnine i to s točno određenim pragom do koje se vrijednosti nekretnine ne plaća porez. Hrvatska od tih dobrih europskih praksi nije ništa preuzela. Dobili smo to da je u Obrovcu porez po kvadratu osam eura, u Zagrebu pet, a negdje uz more 0,6 eura
Uveli smo porez na nekretnine da bismo potaknuli promet praznih stanova, a sad smo uveli drugu mjeru kojom ne potičemo promet postojećih nekretnina nego novogradnju?
Taj je porez trebao ići na vrijednost, a ne na činjenicu da nekretnina postoji. Vrijednost imovine nije ista, ne samo između Slavonije, Zagreba i Jadrana, nego vrijednost nekretnina nije ista ni u samom Zagrebu, ovisi od zgrade do zgrade, od stana do stana. U istoj zgradi dva stana od sto kvadrata mogu biti različite vrijednosti, a plaća se isti porez. Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina donijeli smo 2013. Plenkovićeva vlada tek je 2019. donijela uredbu po kojoj bi se trebala raditi procjena vrijednosti. Velik broj država ima porez na vrijednost nekretnine i to s točno određenim pragom do koje se vrijednosti nekretnine ne plaća porez.
Hrvatska od tih dobrih europskih praksi nije ništa preuzela, samo smo odredili da se cijena može kretati od 0,6 do osam eura po kvadratu. Dobili smo to da je u Obrovcu porez po kvadratu osam eura, u Zagrebu pet, a negdje uz more 0,6 eura. I, naravno, uoči lokalnih izbora nitko neće pristupiti realizaciji tog poreza. Znamo da je OECD rekao da Hrvatska, s obzirom na to da ima puno nekretnina, mora uvesti porez na nekretnine i mi smo uveli nešto, a sustavno nismo riješili ništa, nego smo napravili nekakav poluproizvod samo da što manje uznemirimo građane uoči lokalnih izbora.
U proljetnom buđenju, uoči lokalnih izbora, vlada je donijela novi, osmi po redu paket mjera za ublažavanje inflatornih učinaka, vrijedan više od 296 milijuna eura. Smatrate li tu socijalnu injekciju dovoljnim instrumentom za preživljavanje hrvatskih potrošača?
Prije svega, ne smijem ni zamisliti što bi bilo da nema tih paketa mjera, kako bi umirovljenici i radnici s ispodprosječnim i prosječnim plaćama uopće preživjeli. Plenković nije odradio svoj posao na samom početku, kad su ekonomski stručnjaci navodili prve vjesnike i pokazatelje ove dugotrajne i visoke hrvatske inflacije. Tad je zatvarao oči, pričao laži, a sad daje mrvice sa stola.
Mi oporbeni političari ne možemo kritizirati Plenkovićeve pakete mjera, ne možemo reći da nisu potrebni, dapače. Ali, ljudi moji, treba sustavno riješiti problem. Za mene je kralj populizma bio pokojni gradonačelnik Milan Bandić koji je razvio mantru da on nešto daje, sad Plenković nastavlja tu mantru. Plenković nešto daje, umjesto da sustavno riješi probleme. Paketom socijalnih mjera gasi požar. I nije mi jasno zašto nema subvencionirane cijene energije za obrte kao za kućanstva. Ne može biti cijena struje za obrtnike veća nego za domaćinstvo. Kad se dijele subvencije, mora se voditi računa koji je rezultat tih subvencija.
Trenutna vlast u Zagrebu prihvatljiva je našoj političkoj niši, ali postoji niz stvari koje su propustili napraviti. Populizam koji je Bandić uveo u upravljanje gradom ne smijemo više nikad vidjeti u Zagrebu i ne sviđa mi se što kod njih vidim naznake tog modela
Obilježena je i peta godišnjica zagrebačkog potresa, i to u duhu izborne kampanje HDZ-a i veličanja procesa obnove. HDZ neuspjeh stalno predstavlja kao uspjeh?
HDZ provodi kampanju po principu "deset puta izgovorena laž postaje istina". Suho zlato Andreja Plenkovića, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i ministar graditeljstva Branko Bačić kao veliki spasitelj, rastrčali su se po Zagrebu govoreći o velikom uspjehu i prozivajući gradonačelnika Tomislava Tomaševića da nije dovoljno zahvalan. Cijelo vrijeme pokušava se provući priča da je sve što je dobro rezultat rada Plenkovića i vlade, za sve ono loše kriv je gradonačelnik, a svi jako dobro znamo da je cijeli proces obnove pod odgovornošću države.
Nakon Drugog svjetskog rata u Poljskoj su za četiri godine obnovljeni razoreni gradovi sa zaštićenim spomenicima kulture, a u Zagrebu je nakon pet godina obnovljeno samo 36 objekata. Razumijem da za obnovu sakralnih objekata i zaštićenih spomenika kulture trebaju godine, ali zašto trebaju godine za običnu zamjensku kuću u Markuševcu? Nažalost, činjenica je da se tri godine do dolaska ministra Bačića nije radilo ništa. Sjetimo se samo sramote da nismo uspjeli potrošiti više od deset posto financijske pomoći iz Fonda solidarnosti EU-a i onda smo se hvalili "uspjehom" u vidu produženja roka.
Nakon potresa Zagreb je, kao glavni grad, trebao dobiti novu priču, ljepše, modernije lice, ali osim šarene laži nije dobio ništa. Zgrada Hrvatskog sabora je odličan primjer obnove, kako se država odnosi prema samoj sebi. Četiri i pol godine trebalo je da se izabere izvođač, provedu svi potrebni natječaji i da se krene s obnovom, a za to vrijeme vrijednost radova poskupjela je 50 posto. Predviđeno je da će obnova zgrade Sabora trajati tri godine, bit će sreće ako bude gotova za sedam. Nakon svega, građani za petu godišnjicu potresa kažu – hvala bogu da su išta napravili. Odgovornosti nema, a vrijeme ne možemo vratiti.
Slučaj Lesandrić
Tamo gdje postoji politička figura koja bi mogla ugroziti HDZ-ovu županiju, na djelu je USKOK. Nisu li veze politike i DORH-a postale previše očite na primjeru uhićenja supruga Ivane Ninčević-Lesandrić, kandidatkinje za splitsko-dalmatinsku županicu, i to mjesec i pol dana prije lokalnih izbora?
Borba protiv bespravne gradnje je ozbiljna, no način na koji se to koristi u političke svrhe nije dobar pokazatelj. HDZ-ov dečko Ivan Turudić, koji je na daljinskom upravljanju Plenkovića, angažirao se uoči lokalnih izbora i ovime očito spašava HDZ od gubitka Splitsko-dalmatinske županije. Što se tiče slučaja, problem je što se za bavljenje turizmom može dobiti dozvola samo na temelju zahtjeva da ste ušli u postupak legalizacije, što je apsolutno krivo jer to što ste ušli u postupak ne znači da se kuća može legalizirati, na što sam upozoravala ministra i glasala protiv zakona koji je to omogućavao.
Međutim, dodatni je problem što su Lesandrići dobili dozvolu da se bave turističkom djelatnošću, a nisu je uopće mogli dobiti jer je ta kuća napravljena nakon Zakona o legalizaciji i na nju se ne odnosi. Na vrlo sumnjivu dokumentaciju su dobili dozvolu za rad i to je posao za USKOK, ali bilo bi dobro da se provjere nebrojeni slučajevi koji imaju dozvolu za rad u nelegalnim kućama koje se nikad neće moći legalizirati. I, naravno, da se ne izvlače samo slučajevi koji odgovaraju HDZ-u i kad odgovaraju HDZ-u.
S obzirom na reakcije vladajućih u posljednje vrijeme, ocjenjujete li da su se Plenković i HDZ umorili u ovom izbornom maratonu pod teretom visoke inflacije i brojnih koruptivnih afera?
Ne znam jesu li Plenković i HDZ umorni, ali znam da su umorni građani koji su svjedoci i žrtve njihove nesposobnosti i patološke korupcije. Ne postoji resor u kojem ta toksična kombinacija nije sve uništila i opustošila.
Lokalni izbori su uskoro. Ozbiljno ste 2017. ugrozili Bandića i u drugom krugu osvojili 46 posto glasova. Kako danas gledate na situaciju u Zagrebu? GLAS ide samo s listom za gradsku skupštinu zajedno sa strankom Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom.
Želimo biti dodana vrijednost i korektiv u gradskoj skupštini. Trenutna vlast u Zagrebu prihvatljiva je našoj političkoj niši, ali postoji niz stvari koje su propustili napraviti. Jasno je da su zatekli jako loše stanje u gradskoj blagajni i da im je trebalo dvije godine da stabiliziraju financije, ali neke segmente koji su bitni za život u gradu ostavili su po strani, jednostavno se nisu time bavili. Prije svega, nisu se počeli baviti ozbiljnim problemom prometa u Zagrebu.
Također, smatram da se gradonačelnik Tomašević trebao postaviti puno oštrije i kritičnije prema vladi zbog njihove inertnosti i neodgovornosti u procesu obnove. Ne zaboravimo ni temu neriješenog problema zagrebačkog otpada. Gradska skupština treba postati mjesto gdje će se donositi puno više bitnih odluka, i to nam je jedan od glavnih ciljeva. Na kraju, populizam koji je Bandić uveo u upravljanje gradom ne smijemo više nikad vidjeti u Zagrebu i ne sviđa mi se što kod trenutne zagrebačke vlasti vidim naznake tog modela.
