Živite li u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani ili Sarajevu i ako ste uz to još i radnik i bez stana, ne čeka vas baš blistava budućnost. Tako otprilike pišu neke novine, osvrćući se na sve teži položaj u društvu, posebno onih slojeva koje je rat potpuno osiromašio. Novine su posebno zabrinute nad sudbinom mladih: "Stambene prilike su posebno dramatične, pa je dužnost svih nas da svim silama spriječimo propadanje naše mladosti, krvi naše. Mladi potječu iz svih slojeva našega društva: iz bogataške palače i iz sirotinjske kolibe, iz činovničkog kao i radničkog doma… Povedimo se primjerom naše češke braće koja grade đačke domove i koja su samim time dali dokaza svoje velike trezvene i kulturne spremnosti".
"Susreo sam jutros u gradu prijatelja iz pokrajine. Radnik je, a tamo su radnici stalno u pokretu. Znam, on je u Zagrebu kod rodbine. Bio je s cilindrom, u crnom skupom odijelu i crnom, krznom obloženom kaputu. Dolazio je možda s neke zabave. Volim ga, volim radnike kakav sam i ja sam, ali mi je čudno da nosi cilindar, jer me cilindri uvijek podsjećaju na paragraf ukočenih ekselencija. A moj prijatelj to nije. Zato ga nisam ni pozdravio, stidio sam se nekako ne za sebe, već za njega… Očito, želio je pobuditi zavist, respekt, poštovanje i posluh. Kralj i car biraju krunu, biskupi mitru, generali sjajne uniforme, a ukočene paragrafske ekselencije cilindre. Vrijednost se njihova ne mijenja, ali zato skreću pažnju svojim šarenilom i neobičnošću. Kao, treba im se diviti. I moj prijatelj htio je valjda biti nešto drugo, a ne radnik. Jadan, nije valjda ni svjestan da sjaj izvana ne daje unutrašnju vrijednost čovjeku. Eh, moj prijatelju…", objavljuju novine ovu kratku crticu.
Da ovjekovječi uspomenu na svoja dva rano izgubljena sina – Jovana i Gojka – Veljko Radulović, rođen u Herceg-Novom, a stalno nastanjen u Kaliforniji, osnovao je dobrotvornu zakladu iz koje će se stipendirati školovanje petoro ratne siročadi iz Srbije, Hrvatske i Slovenije. Svakom stipendisti bit će dodijeljena svota kojom će moći raspolagati do kraja studija. Novine objavljuju i pojedinosti o okolnostima pogibije dvojice Radulovićevih sinova: Gojko se utopio 1915. kod obala Albanije, zajedno s još 200 američkih ratnih dobrovoljaca, a Jovan poginuo 1918. u francuskim Ardenima kao 15-godišnji dječak koji je bez znanja roditelja otišao u rat.
Jedan dio štampe u Hrvatskoj sa simpatijama je pozdravio odluku organizacije štajerskih liječnika koji su odlučili "da se svim sredstvima koja su im na raspolaganju bore protiv – radničkih štrajkova. Štrajka se često bez ikakva povoda i sve se svodi na prostu samovolju pojedinaca koja nanosi štetu općim interesima društva. Ako se to bude ponavljalo i mi liječnici ćemo bez povoda stupiti u štrajk…" Jedne zagrebačke novine ovu odluku komentiraju rečenicom: "Ovo je jedini način da se spriječe neobuzdani zahtjevi radništva, jer je danas srednja klasa zapravo proletarijat…" Njihovo stajalište potvrdili su u anketi i neki domaći liječnici.
