Novosti

Fragmenti grada

Kruh

Premda podsvjesno znamo da velik dio ostavljenog kruha ipak ostaje neiskorišten i trune, sebi olakšavamo savjest jer ga eto nismo bacili. Naposljetku, kruh i njegov status jedan su od povezujućih simbola sve tri monoteističke religije semitskog kruga, judaizma, kršćanstva i islama

Large hajrudin

Odlaganje kruha s predubjeđenjem da će nekome možda ipak koristiti (foto Ivica Galović/PIXSELL)

Lokalna kompanija koja se specijalizirala za proizvodnju i prodaju delikatesnih proizvoda na bazi kruha, nedavno je otvorila novi dućan nedaleko od mjesta na kojem živim u Zagrebu. Prijatelj koji me nakratko posjetio, ujutro se ponudio da se spusti do nje i kupi svježa peciva. Po povratku mi reče da dotična trgovina svojim hipsterskim stilom, ponudom, ali i visokim cijenama, jako nalikuje srodnim takvim u njujorškom Brooklynu gdje već dugo živi. Pa se tako zapričasmo o kruhu, toj velikoj, staroj i nikad dovoljno iscrpljenoj temi.

Jasno, ja se sjetih nama ponajbliže reference, "Kruh naš" Predraga Matvejevića, jednog u nizu čudesnih brevijara autentičnog autora koji nas sistematično upoznaje s društvenim, povijesnim, antropološkim, teološkim i kulturološkim aspektima te teme. Obojica, prijatelj i ja, porijeklom smo iz zapadne Bosne, tako da nije čudno da smo se kroz razgovor prisjetili nekih prizora koji su i danas tamo jako česti.

Radi se o vrećicama s ostacima kruha koje se mogu vidjeti kako vise privezane za kontejnere sa smećem. U tamošnjoj prevladavajućoj narodnoj percepciji, formatiranoj na sjecištu religijskog i kulturološkog, popriličan je grijeh (od)baciti kruh, tu osnovnu živežnu namirnicu koja simbolizira grčevitu borbu za život. Stoga je uputno ostatke starog kruha obraditi za naknadnu upotrebu i konzumaciju ako je to ikako moguće.

A ako to ipak nikako nije opcija, potom se za rješenjima traga svakojako, pa i na spomenuti način. No bacanje svakako ne, već pažljivo odlaganje kruha s predubjeđenjem da će nekom potrebitom to možda ipak koristiti, makar pticama.

Istovremeno, premda podsvjesno znamo da velik dio tog ostavljenog kruha ipak ostaje neiskorišten i trune, sebi olakšavamo savjest jer ga eto nismo bacili. Naposljetku, kruh i njegov status jedan su od povezujućih simbola sve tri monoteističke religije semitskog kruga, judaizma, kršćanstva i islama. Nisu ni ptice slučajno spomenute.

U Kur'anu se kruh (khubz) pojavljuje tek na jednom mjestu, nalazimo ga u suri Jusuf (XII: 36) koja glasi: "S Jusufom u tamnicu dva mladića uđoše, i jedan od njih reče: Sanjao sam kako cijedim grožđe! A drugi reče: Ja sam sanjao kako na glavi kruh nosim, koji su ptice kljuvale!"

Citirani stavak je znakovit i značenjski višeslojan jer povezuje kruh sa cijeđenim grožđem, to jest s vinom. Još je znakovitiji san o kruhu na glavi koji ptice kljuvaju. Prema interpretacijama, ta bi metafora mogla označavati predskazanje o skorom završetku života.

Kada bi takve stvari bile poznate većem broju ljudi, možda bi i vrećicâ s ostacima kruha privezanim za kontejnere bilo manje, zbog bogobojaznosti. Napokon, ideologija naše tranzicije na poseban način sadrži riječ kruh u varijanti istočnog idioma ovog jezika, onda kada je pojmom uhljeb dezavuiran status radnih mjesta i poslova u javnom i državnom sektoru.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više