"Siromaštvo nije pravo, kao što bi netko mogao misliti. To je ponekad za ljude sudbina, nešto što im je dosuđeno mimo njihove volje i mimo njihovog mogućeg utjecaja. Ljudi koji žive u populacijski oslabljenim područjima, ili ljudi čiji prihodi nisu dovoljni da bi živjeli iznad granica siromaštva, pokazatelj su života u sferi u kojoj prava nisu zajamčena.

Naš Ustav i moral nalažu da takvih pojava bude sve manje, da imamo institucije na usluzi ljudima. Siromaštvo predstavlja prepreku za ostvarivanje ljudskih prava koja su zajamčena međunarodnim ugovorima i konvencijama, Ustavom Republike Hrvatske i zakonima koji se odnose na ovu materiju", naveo je Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na tematskoj sjednici o siromaštvu i ljudskim pravima 23. januara.

Prema podacima pučke pravobraniteljice za 2023., 20,9 posto stanovništva izloženo je riziku od siromaštva, a situacija je, kazao je Pupovac, još teža za žene među kojima je ta stopa 22 posto. Istaknuo je naročito alarmantan podatak o tome da je svako četvrto dijete u Hrvatskoj, točnije 25 posto djece, u riziku od siromaštva.

Te brojke su još veće kada se radi o osobama starijim od 65 – čak 30 posto starijih osoba živi na egzistencijalnom rubu. Udio starijih žena u ovoj skupini je znatno veći jer žene općenito imaju niže prihode, a samim tim i niže mirovine. Ne treba zaboraviti da neke starije osobe u pojedinim regijama i ruralnim sredinama ni nemaju mirovinu.

- Siromaštvo pripadnika treće dobi posljedica je i lošeg pristupa uslugama, prije svega socijalnim i zdravstvenim, javnom prijevozu i svemu onome što može činiti kvalitetan društveni život - rekao je Pupovac.

I baš zbog nedostatka različitih vrsta socijalnih usluga i nedostatka komunalne infrastrukture u ruralnim, povratničkim sredinama, starije stanovništvo unutar srpske zajednice također ima visok postotak rizika od siromaštva – znatno veći od nacionalnog prosjeka. Pripadnici romske nacionalne manjine u najvećoj su mjeri izloženi tom riziku – 93 posto.

"Siromaštvo nije samo brojka u statistici, to je ljudsko lice koje možemo susretati a koje nažalost tek posredno susrećemo. Nedovoljno informacija imamo o tome i mi koji djelujemo u javnoj sferi, političkom životu, predstavničkom i zakonodavnom tijelu RH. To je priča o svakodnevnoj borbi za osnovne životne potrebe, za pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju, priča o neimaštini i kako da se preživi s onim što nije dovoljno za dostojanstven i siguran život, život koji jamči pristup zdravstvenoj skrbi, pristup do posla", poručio je predsjednik Odbora.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter citirala je nedavno objavljen tekst u Novostima o Banijcu Mili Jariću koji već petu zimu provodi u kontejneru bez vode. Živi od 230 eura mirovine. Kada plati sve obaveze i režije, jedva da mu ostane više od tri eura dnevno. "Uglavnom nisam gladan, niti sam ikome dužan. Do prve trgovine imamo skoro tri kilometra, pa kad krenem sve putem kontam šta mi sve treba ali kad dođem pred trgovca i vidim cijene, moje želje se prepolove", kazao je Jarić za Novosti.

Pravobraniteljica je ovim primjerom apostrofirala siromaštvo ne samo kao ekonomski problem, nego i kao pitanje socijalne isključenosti, diskriminacije i pristupa ljudskim pravima. Kazala je da je potrebno osvijestiti vezu između siromaštva i ljudskih prava jer je njihova zaštita, odnosno osiguravanje, odgovornost države.

"Siromaštvo samo po sebi može biti razlog diskriminacije, kada govorimo o diskriminaciji temeljem imovnog stanja. No, ono se često isprepliće i s drugim karakteristikama osoba, kao što su dob, zdravstveno stanje, invaliditet, etnička pripadnost, bračni ili obiteljski status te ima i rodnu dimenziju. Može ga se i treba razmatrati i u kontekstu pojedinih društvenih skupina, kao što su, primjerice, starije osobe, Romi, osobe s invaliditetom", objasnila je pučka pravobraniteljica. Podsjetila je da se Hrvatska svojim Ustavom odredila kao socijalna država.

"Govoriti o siromaštvu u kontekstu ljudskih prava znači pomaknuti se od koncepta milosrđa prema viziji koja se temelji na obvezama i odgovornostima za postupanje ili nepostupanje, na različitim razinama – nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj", rekla je Šimonović Einwalter.

Na ovoj tematskoj sjednici je ukazala na beskućnike i na one koji su najsiromašniji, koji žive u uvjetima materijalne i socijalne deprivacije. Ne postoje vjerodostojni i precizni podaci koliko osoba u Hrvatskoj živi u ekstremnom siromaštvu, odnosno u beskućništvu. Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da najmanje dvije hiljade osoba živi u apsolutnom, a najmanje deset hiljada u relativnom beskućništvu.

O pripadnosti određenoj etničkoj manjini, što dodatno povećava rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, govorila je Dragana Jeckov, SDSS-ova saborska zastupnica. Ona je kazala da veliki broj Srba u Hrvatskoj živi u ekonomski, demografski i infrastrukturno nerazvijenim područjima te u ruralnim i prometno izoliranim krajevima koje karakteriziraju nizak ekonomski indeks razvijenosti, nerazvijena komunalna, prometna i socijalna infrastruktura te nedostupnost usluga i sadržaja u zajednici.

"Socijalna isključenost manifestira se kroz nezaposlenost, socijalnu izoliranost te nedostupnost zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih, komunalnih, prometnih i drugih usluga u lokalnoj zajednici. Visoka nezaposlenost Srba na tim područjima uvelike je uzrokovana devastacijom tokom i nakon rata, ali i diskriminacijom po nacionalnoj osnovi", navela je Jeckov dodajući da je Srbima, osim nepovoljnog socioekonomskog položaja, problem i društvena stigma i diskriminacija.

Pripadnici romske nacionalne manjine, kao i starije osobe srpske nacionalnosti u seoskim krajevima, posebno su izloženi dubinskom siromaštvu, naglašeno je na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. I samačka kućanstva su u povećanom riziku od siromaštva, kao i jednoroditeljske obitelji te obitelji s većim brojem djece. Najsiromašniji su stanovnici Panonske Hrvatske, Slavonije. Čak 31 posto građana izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

S istim se bore i osobe s niskim intenzitetom rada, a pogotovo nezaposleni ili tek ponekad zaposleni s uzdržavanom djecom. Jeckov je iznijela podatke iz istraživanja od prije deset godina prema kojem je stopa rizika od siromaštva djece bila ispod pet posto ako su oba roditelja radila u punom radnom vremenu. Ako je samo jedan roditelj bio zaposlen u punom radnom vremenom, ta stopa rizika siromaštva predškolske djece bila je preko 24 posto, navela je Dragana Jeckov.