Bosiljka Milković, 78-godišnja penzionerka i osoba s invaliditetom, već osam godina posjeduje izvršno rješenje o dodjeli stambenog prostora. Kao bivša nositeljica stanarskog prava do 1991. je živjela u društvenom stanu u Zaprešiću, da bi deset godina kasnije podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje.
Poslije mnogo čekanja, država se nepovratno obavezala da Bosiljki priskrbi zamjenski prostor u kojem bi provela mirovinu, ali se još uvijek ne nazire skoro razrješenje situacije. Ona je jedna od 149 bivših nositelja stanarskog prava za koje država, točnije Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, nije u stanju osigurati krov nad glavom.
Hrvatska je dužna da uz asistiranje Agencije za promet nekretnina (APN) kupuje odgovarajuće stanove i da ih daje u najam bivšim nositeljima stanarskog prava. Da sve ide kako je bilo zamišljeno i čvrsto obećano Europskoj uniji, nakon kontinuiranog korištenja stanari bi stekli mogućnost njihovog otkupa.
Sve ovo je moralo biti okončano još zatvaranjem poglavlja 23. u pristupnim pregovorima za ulazak Hrvatske u EU – do 2011. Međutim, puno je zaostataka. Potrebno je osigurati 27 stanova na potpomognutim područjima i 118 stanova izvan tih područja: u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Puli i drugim gradovima. Tokom cijele 2024. država je uspjela prikupiti ponude samo za šest stanova u Benkovcu, četiri stana u Kninu i jedno građevinsko zemljište u Slunju.
Više se ne radi samo o inertnosti državnih institucija koje stambeno zbrinjavanje pripadnika srpske nacionalne manjine stavljaju na zadnje mjesto po hitnosti. Državi je stiglo na naplatu nezaustavljivo divljanje cijena nekretnina. Naime, postavljena je točno određena svota koja se može ponuditi po četvornom metru stana za zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava.
Prema odluci Vlade iz marta 2023., definirano je da izračun ponuđene cijene za jedan četvorni metar neto stambene površine na priobalju može iznositi do 2.350 eura, umjesto prethodnih 2.000 eura. Za Zagreb i ostale velike gradove, država za kvadrat stana izdvaja tek 2.000 eura, dok je godinama prije izdvajala 1.700 eura. U ostalim dijelovima Hrvatske, a tu spadaju potpomognuta područja, cijena kvadrata iznosi 1.750 eura.
Vladina odluka, prema kojoj se APN ravna kada raspisuje javni poziv za kupovinu stanova, zastarjela je i treba je ažurirati. U prošloj godini prosječne cijene u Zagrebu bile su između 2.300 i 2.600 eura po kvadratu, dok se u centru Splita traži čak i 8.000 eura po kvadratu. Jasno je da se mora naći novi model nabave stanova za bivše nositelje stanarskog prava jer je ovaj odavno potrošen i neučinkovit.
Bosiljka Milković u razgovoru za Novosti govori da bi čak pristala i na manju kvadraturu od one koja joj je propisana. Sada već punih 34 godine nema riješeno stambeno pitanje.
- Potrošila sam mnogo novca u zadnjih 20 godina koliko se bavim time. Kad sam zvala Ured za stambeno prije koju godinu, neki čovjek mi je telefonom rekao da se obratim Srpskom narodnom vijeću i da moje rješenje nije obavezujuće, da ono ne znači ništa. Pa šta to znači? Iz Zaprešića sam otjerana, bila sam isprepadana. Stan sam dobila za vrijeme Jugoslavije nakon dugogodišnjeg rada u Domu zdravlja. Brine me i što ne znam kakav ću stan dobiti. Ja sam predala svu medicinsku dokumentaciju, ali ne znam da li će biti uvažena kad dođe do dodjele. Ne mogu hodati uz i niz stepenice, meni treba stan u suterenu. Po ravnom još uvijek mogu hodati. Slala sam molbu lično Andreju Plenkoviću, ministru Branku Bačiću i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom. Niko mi ništa nije odgovorio. Šta ću ako mi ponude neki stan do kojeg se ne mogu popeti? I kada će to biti? Ako se to ne riješi uskoro, razmislit ću o potražnji odštete. Da me isplate pa da sama potražim negdje neki stančić - poručuje Milković.
Voditeljica Pravnog odjela SNV-a Jelena Borić navodi da u 13 županija i u Zagrebu, barem jedan bivši nositelj stanarskog prava čeka dodjelu zamjenskog stana te da zakonodavni okvir nije mijenjan unatoč dokazanoj nedjelotvornosti. Ona uočava opetovani oblik diskriminacije.
- Bivši nositelji stanarskog prava koji čekaju useljenje u svoj novi stan, osobe su bez nekretnine u kojoj bi ostvarili jednu od osnovnih životnih uvjeta, a to je prostor za stanovanje. Usprkos pravu na stan, moraju plaćati najam stambenog prostora ili živjeti kod bliskih osoba, na trošak drugih. To su osobe koje su danas u visokoj životnoj dobi, mahom samci i umirovljenici. Ti stanovi bi za njih bili garancija mirne starosti u urbanim sredinama kojima pripadaju, gdje su kao osobe formirani. Može se govoriti o diskriminaciji na nacionalnoj osnovi pošto većinu bivših nositelja stanarskog čine upravo Srbi. To je i diskriminacija s osnova dobi jer je riječ o starijim osobama koje po pet ili deset godina, od uručenja izvršnog rješenja, čekaju zamjenski stan. Pritom njima ne promiče činjenica da se kroz druge državne programe stambene politike nalaze rješenja za mlade obitelji, žrtve nasilja, stradalnike elementarnih nepogoda i druge. Nužno je pronaći brze i efikasne modele rješavanja ovog gorućeg problema, koji bi bili primjereni korisnicima, jer je diskriminirana skupina svakim danom sve starija i malobrojnija uslijed neminovnosti protoka života - ističe Borić.
Osim toga, Vlada RH je u točki 8.3. Operativnog programa za srpsku nacionalnu manjinu, sastavnom dijelu Operativnog programa nacionalnih manjina za razdoblje od 2024. do 2028., predvidjela dovršiti program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava uz nove načine rješavanja tog programa.
Srpsko narodno vijeće će pučkoj pravobraniteljici predložiti da izda preporuke nadležnim državnim tijelima, posebno Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kako bi izmijenilo pravnu regulativu i dovršilo program stambenog zbrinjavanja u 2025. godini.
Na uvid smo dobili i odgovor Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine koji je 2023. bio upućen jednom bivšem nositelju stanarskog prava. Rečeno mu je da "zadnjih nekoliko godina na području grada Zagreba ima vrlo malo ili gotovo da nema pozitivno ocijenjenih ponuda za kupnju stanova".
"S obzirom na navedeno te unatoč razumijevanju situacije u kojoj se nalazite, a koju ste opisali u svom obraćanju, nažalost nismo u mogućnosti precizirati vremenski rok u kojem će rješenje kojim vam je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje biti izvršeno, no nadamo se da će to biti uskoro", odgovorili su iz nadležnog ministarstva prije dvije godine.