Treći nastavak aktualnog izdanja Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu odvio se u glavnini kroz raspravu oko pitanja utvrđivanja odnosa studenata s upravom i formuliranja prioritetnog zahtjeva vezanog uz (ne)plaćanje studija.
Preciznije, uz krajnje spornu odluku uprave o naplati ponovljene zadnje godine prijediplomskog ili diplomskog studija, po čemu se ponovno na licu mjesta vidjelo da upravo proces otvorene diskusije o sustavu odlučivanja na fakultetu i pravima u toj sferi gradi onu demokratski aktivnu zajednicu koja plenum jest.
Svakako je dobro što studenti pritom nisu brzopleti nego očito znaju da se moraju fokusirati na konkretan općekorisni prioritet iza kojeg će stati većina njih u toj instituciji. No istovremeno im je namjera privući nastavni kadar, posebno članove Fakultetskog vijeća, pa se na ovom plenumu moglo čuti i pitanje – kako pridobiti više profesora?
Izrečeno je to u vezi s informacijama o raspoloženju na nizu pobrojanih odsjeka, iznesenima na plenumu, i sa zaključkom da ne postoji ili zasad još nije poznat nijedan odsjek na kojem stavovi članova Fakultetskog vijeća oko navedene odluke uprave nisu podijeljeni.
To valjda hoće reći da u vijeću postoji značajan potencijal za pristajanje uz studentski zahtjev koji inače potječe od stare borbe za javno financirano studiranje, mada se taj profesorski kadar sada drži uglavnom pasivno.
S druge strane, na plenumu su se studenti pozvali i na, tamo citirana, stajališta i zahtjeve plenuma iz 2009. godine, kao i na ona nešto kasnije osnovanog zajedničkog nastavničko-studentskog sindikata Akademska solidarnost.
Ipak, na sva tri plenumska okupljanja u zadnja tri tjedna moglo se primijetiti svega nekoliko fakultetskih profesora i ostalih nastavnika, dok ih je u ono doba bar dolaskom na plenum sudjelovalo ukupno i preko nekoliko desetaka. Studenti se na sadašnjim plenumima ne žale na to, za bolje ova generacija možda i ne zna, osim u pojedinim nastavničkim slučajevima, ali to neka oni prosuđuju, a mi smo tu da posvjedočimo.
Nastavnici bi pak morali svladati svoj otpor od povratka u klupe, te stare i novije međusobne antagonizme, i konačno opet pružiti dužnu podršku studentima čija akcija zastupa tako vrijedan politički cilj.
