Molimo vas da tablice priložene u privitku ovog e-maila detaljno popunite i pošaljete ih nazad do kraja radnog dijela ovog tjedna; treba dostaviti podatke o tekućim projektnim aktivnostima do srijede u 12 h; potrebno je napraviti detaljnu analizu statističkih pokazatelja na razinama odsjeka o slabijoj upisnosti na diplomski studij i dati prijedloge za unapređenja u roku od dva tjedna; svaki odsjek mora predložiti jednu osobu koja će ući u odbor za podizanje kvalitete istraživanja...
Otprilike ovakvim sadržajima/ukazima u velikoj su mjeri ispunjeni radni dani i sati zaposlenika/zaposlenica u današnjem sustavu visokog obrazovanja i znanosti. I to gotovo svakodnevno. Cirkuliraju tim sustavom neprekidno zahtjevi poput navedenih, odozgo nadolje. Od resornog Ministarstva i pripadajućih agencija, preko rektorata sveučilišta, uprava fakulteta i administrativnih ureda, do odsjeka, odjela, instituta i njihovih tajništva, pa na kraju tog dugog lanca dospijevaju do samog nastavno-istraživačkog osoblja, profesora i znanstvenika. Neprekidno administriranje s prepoznatljivim elementima korporativizma.
I taj se proces ne završava, niti je izgledno da će uopće završiti na horizontu onog što je moguće anticipirati kao niz aktualnih trendova. Tretiramo ga kao simptom jer je na djelu permanentna samosvrhovita reforma bez alternative. Na fundamentalnoj razini, u vrijednosnom presjeku, imperativ je promjena kao takva, promjena per se, odnosno praktično otežavanje mogućnosti da konture sustava poprime kakav-takav, makar minimalno jasan profil, čvrstoću, trajnost i postojanost. Geslo iz same srži ideologije glasi: svijet tvrdih, prepoznatljivih obličja je passê, živjele fluidnost, transformativnost i plazmičnost.
Znanstveno-visokoobrazovna paradigma pred takvim se reformskim naletima, koji intenzivno traju već desetljećima, mijenja do neprepoznatljivosti. Ako je ista nekad, u predbolonjskoj eri, kod nas nalikovala makar pokušaju kreiranja hibrida prosvjetiteljskog humanizma i hermeneutičke spoznaje, dotle je potkraj prošlog i u ovom stoljeću započela transformacija vođena spojem korporativno-tržišnih imperativa i logike administrativno-birokratskog stroja. Ideal relativno izoliranog i posvećenog istraživanja sve je više istisnut, nadomješta ga obrazac istraživačkog umrežavanja i timske kooperative.
U tom, još uvijek relativno novom modelu, naglašena je važnost podatka kao funkcionalnog alata (anglosaksonska big data znanstvena paradigma). Suma velikog broja podataka i uzoraka koji se prikupljaju, kvantitativno-analitički obrađuju i apliciraju s ciljem unapređenja korporativnih tržišnih politika, postala je standard, zaštitno obilježje onog što se i dalje naziva znanstvenim istraživanjem. Riječ je o praksi istraživanja uz koju se znakovito, gotovo bez izuzetka, veže pridjev projektna.
