Početkom maja u medijima je objavljena vijest da Akademija za nacionalnu bezbednost koja se nalazi pod upravom srbijanske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) – tamošnja verzija ovdašnje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) – započinje novi krug upisa studenata u prvu godinu osnovnih akademskih studija u školskoj 2023/2024. godini za studijski program Nacionalna bezbednost.
I sve navedeno u tom konkursu bilo bi standardno suhoparno – pravo prijave na konkurs imaju državljani Republike Srbije sa završenom srednjom stručnom spremom stečenom u školi četverogodišnjeg trajanja; mogu se prijaviti oni koji su rođeni 2003. i mlađi; moraju imati prijavljeno prebivalište na teritoriju Republike Srbije najmanje pet godina neprekidno od dana prijavljivanja na konkurs; kandidati moraju zadovoljiti određene zdravstvene i psihofizičke standarde itd. – da se kao dodatak tim propozicijama nije pojavio i video spot u trajanju od četrdesetak sekundi, očito u svrhu promidžbene kampanje konkursa.
U tom se videu nižu tehnički podaci. Recimo, informacija da se svake godine prima maksimalno 30 studenata, nikada više, a nerijetko manje, čime se želi naglasiti visoke kriterije i navodno prestižno-elitistički status studija. Nadalje se, u duhu i slogu populariziranih konzervativnih vrijednosti, poručuje da ako pokažeš i dokažeš znanje i sposobnosti, možda ćeš nakon četiri godine truda "dobiti priliku da budeš deo naše porodice".
No sve je to ništa naspram zadnjih desetak sekundi spota u kojima slijedi furiozni reklamni finale. Prvo konstatacija "sve se menja", pa suspenz glasa spikera na nekoliko trenutaka, dramatično pojačavanje tona muzike dok se na ekranu smjenjuju historijski grbovi Srbije i onda izricanje slogana, konačna poanta oglasa: "Služba ostaje." Da, upravo tako. Nastaju i nestaju države, mijenjaju se režimi i ideologije, umiru kraljevi, predsjednici i premijeri..., ali jedna je stvar konstanta, jedna institucija ostaje, Služba. Ona tajna, razumije se.
Sjetio me ovaj primjer na priču staru nekoliko godina koja je kružila Filozofskim fakultetom u Zagrebu, ali za koju nemam potvrdu da je sa sigurnošću točna, pa je navodim kao glasinu s hodnika. Pričalo se tada da je SOA tražila zakazivanje sastanka s upravom spomenutog fakulteta na temu ojačavanja suradnje, svojevrsne formalizacije institucionalnih odnosa.
Pokriće za to bila je interna analiza koju je SOA provela, a ista je navodno pokazala da veliki broj kvalitetnih obrazovanih kadrova koji se zapošljavaju u hrvatskoj tajnoj službi dolazi s, pogađate, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Živimo u epohi koja ideološki nameće pornografiju kao društveni standard. Kruži bauk transparentnosti, gube se sfere intimnosti. Nema više prava na tajne, pa se ni tajne službe više ne libe prikazati svoju djelatnost kao tek jednu od profesija.
