Stariji čitatelji sjetit će se nekoć poznatih akcija pod nazivom Ništa nas ne smije iznenaditi, koje "Leksikon YU mitologije" opisuje kao zajednički nazivnik za aktivnosti i vježbe u sklopu Općenarodne obrane i društvene samozaštite za obranu od unutarnjih i vanjskih neprijatelja, ali i kao priliku da se, bez pretjerivanja, "razni frustrirani tipovi iskažu kao komandni kadar u preduzeću, gradu i sl."
Teško je reći što nas je prošlog tjedna više iznenadilo: pad bespilotne letjelice od šest tona pokraj studentskog doma u Zagrebu i to nakon što je preko teritorija članica NATO-a Rumunjske i Mađarske doletjela iz Ukrajine ili izjava ministra obrane Marija Banožića, koji je nakon tog vrlo opasnog incidenta požurio ustvrditi da pad letjelice nije bila prijetnja za Hrvatsku i da "nije zakazao sustav domovinske sigurnosti".
Ne bismo bili u to tako sigurni da smo na Banožićevu mjestu. Jer nimalo utješno, u sigurnosnom smislu, ne zvuče daljnje izjave državnog vrha da smo imali jako puno sreće što nitko prilikom pada letjelice nije stradao. Država koja ima sustav domovinske sigurnosti, k tome uređen Zakonom o sustavu domovinske sigurnosti iz studenoga 2017., trebala bi barem pokušati preduhitriti takve i slične rizike, a ne oslanjati se na puku sreću.
No Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Tomo Medved – koja kao međuresorno tijelo okuplja čelnike središnjih tijela državne uprave za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i drugih službi, zatim savjetnika predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, ravnatelja SOA-a, ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije i druge – u javni je prostor smjelije istupila tek sredinom listopada 2020., nakon oružanog napada 22-godišnjeg Danijela Bezuka na Banske dvore. Tada je Vlada donijela prijedlog zaključka o sprečavanju radikalizacije u društvu, zaduživši Koordinaciju da na osnovi analize postojećeg stanja predloži mjere za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije. No ni danas konkretne mjere nisu poznate. A sigurnosnih rizika ne nedostaje: od potresa, preko još uvijek aktualne pandemije koronavirusa, do tekućeg rata u Ukrajini.
Od početka govorim da je priča o domovinskoj sigurnosti svedena na PR projekt HDZ-a koji našu zemlju nije učinio sigurnijom – kaže Gordan Bosanac
Da je sustav famozne domovinske sigurnost na kratkom štapu govori i podatak da se ni tjedan dana od pada letjelice domaći vojni stručnjaci i državne institucije ne mogu dogovoriti je li ona nosila bombu ili nije. Dok ministarstvo obrane i premijer Andrej Plenković tvrde da je istraga pokazala da je letjelica bila naoružana, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavljuje da preliminarna istraga ukazuje na to da nije bila naoružana, da joj je ponestalo goriva i da se zato srušila u Zagrebu. Savjetnik ministra obrane, general Željko Živanović, izjavio je pak da je aviobomba imala ukupno 120 kilograma i da je u njoj bilo 40 kilograma eksploziva, dok umirovljeni brigadir, pilot Ivan Selak, tvrdi da ne bi bilo pola krila studentskog doma da je eksploziv zaista bio unutra. I tako... Povjerenje u sustav domovinske sigurnost ne ulijevaju ni izjave predsjednika Zorana Milanovića koji je o Banožiću rekao da je "potpuno izgubljen čovjek": "Dođe tamo, stavi si uniformu s prezimenom, lovačku kapu, demižonku i priča nešto."
Gordan Bosanac, član platforme Možemo! i predsjednik Odbora za sigurnost i prevenciju urbanih rizika u Skupštini grada Zagreba, bivši dugogodišnji voditelj mirovnog programa u Centru za mirovne studije, ponovio je Novostima svoju raniju tezu o nepostojanju sustava domovinske sigurnosti.
- Vrlo jednostavno, u tri megakrize – potres, pandemija i sada pad drona/rakete na Zagreb – niti jednom nije bio aktiviran Zakon o sustavu domovinske sigurnosti koji prepoznaje Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti kao ključno tijelo koje mora reagirati na krizu. Od početka govorim da je priča o domovinskoj sigurnosti svedena na PR projekt HDZ-a koji našu zemlju nije učinio sigurnijom. Nered je vidljiv primjerice u tome da smo u zadnje dvije godine doživjeli nacionalnu tragediju u broju preminulih ljudi od Covida-19. Nered je vidljiv u tome da nema obnove. Konačno, nered je vidljiv u tome da se na našem teritoriju desio ovaj ogroman sigurnosni propust s dronom za koji nas ministar obrane uvjerava da je pod zemljom eksplodirala bomba od 120 kilograma - kaže za Novosti Bosanac.
Dodaje da Zakon o sustavu domovinske sigurnosti treba proglasiti nevažećim: premda je oformljeno koordinacijsko tijelo, nisu definirana druga tijela s kojima ono ima preklapajuće ovlasti, od Vijeća za nacionalnu sigurnost do sustava civilne zaštite.
- Postojeće institucije HDZ je umjetno potrpao na isti kup i nazvali su to sustavom. Uzor im je bio koncept domovinske sigurnosti uveden u SAD-u nakon terorističkog napada na New York 2001., ali bez stvarnog truda oko koordinacije i integracije službi koje se brinu za sigurnost građana. A kako su to napravili Amerikanci? Shvatili su da im pojedine službe nisu dovoljno dobro uvezane pa su kroz domovinsku sigurnost išli jače koordinirati različite službe, od tajnih službi preko obalne straže do carine. Zanimljivo, američka vojska nije dio sustava domovinske sigurnosti - kaže Bosanac.
Našeg sugovornika pitamo i je li se Hrvatska, po njegovu mišljenju, i u kojoj mjeri trebala umiješati – slanjem oružja i vojnika u Mađarsku – u sukob u Ukrajini, ponašajući se kao gigant u NATO-u. I kako vidi trenutni sigurnosni aspekt u zemlji izvan činjenice da rat, jednom kad krene, treba zaustaviti čim prije.
- U mirnodopskim vremenima na svima nama je odgovornost da ne forsiramo politike koje mogu dovesti do rata, a one su različite, od zagovaranja pretjeranog naoružanja do uskih ekonomskih suradnji s nedemokratskim liderima i jačanju njihovog antidemokratskog načina vladanja. Mislim da je Hrvatska dobro odgovorila otvaranjem vrata izbjeglicama iz rata. No mi u Možemo! vidimo i moguće dodatne poteze vezane uz civilni angažman: dijeljenje naših iskustava u dokumentiranju ratnih zločina, što je važno započeti što ranije kako bi se povećale šanse da počinitelji ratnih zločina jednog dana odgovaraju, u vođenju evidencije ljudskih gubitaka, u direktnoj podršci ženama i djeci izbjeglicama u nošenju s ratnom traumom, kao i davanju aktivnije podrške protivnicima rata u Rusiji i Bjelorusiji i nenasilnim prosvjedima u okupiranim ukrajinskim gradovima - ističe Gordan Bosanac.
