Nakon što je Hrvatska za 1,1 milijardu eura od Francuske nabavila eskadrilu od 12 aviona Rafale, u toku je finaliziranje nabavke protuzračnog sustava kratkog i srednjeg dometa, što bi moglo stajati još oko pola milijarde eura. Ministar obrane Mario Banožić otkrio je da se s Francuskom već sedam mjeseci pregovara o modernizaciji hrvatske protuzračne obrane i da su već osigurana materijalna sredstva za kupovinu jedne bitnice (baterije), a cilj je da se ubrzano osiguraju sredstva za ukupno pet bitnica.
Prema neslužbenim informacijama koje iznosi jutarnji.hr, Hrvatska bi prvo nabavila sustav kratkog dometa Mistral 3 – prijenosni raketni sustav s infracrvenim navođenjem namijenjen za obaranje letjelica i projektila na visini do tri i daljini do 7,5 kilometara. Rakete se mogu ispaljivati s ramena, s posebnih stalaka s po dvije rakete, ali i s brodova, helikoptera i vozila. Jedan sustav Mistral stoji oko 300.000 eura, a cijena jedne rakete iznosi oko 60.000 eura.
Ugovor o kupnji mogao bi biti potpisan do kraja ove godine, a isporuka bi išla u nekoliko etapa tokom 2023. i 2024. godine. Hrvatski i francuski pregovarači razgovarali su i o budućoj nabavi protuzračnog sustava srednjeg dometa, a praktički je dogovorena nabavka sustava VL MICA koji se sastoji od lansera kapaciteta na kamionu i radara. Domet rakete "ispali i zaboravi" tipa MICA je između 20 i 30 kilometara, s tim da verzija MICA NG ima domet do 40 kilometara. Težina rakete je 113 kg s bojevom glavom od 12 kg. Po mišljenju stručnjaka, optimalna bi bila nabava 10 do 15 VL MICA sustava. Osim toga, MICA VL može se uvezati sa sustavom Mistral preko zajedničkog radara i zapovjednog centra.
Zvuči efektno, ali postavlja se pitanje što će se gađati tim raketama. Hrvatska je kao članica NATO pakta okružena drugim članicama, s izuzetkom BiH i Srbije koje sigurno imaju preča posla nego da napadaju Hrvatsku. Iskustva u ratovima pokazala su da avioni ne moraju ulaziti u zračni prostor zemlje koju bi raketirali, pogotovo nakon što je Ratno vazduhoplovstvo SR Jugoslavije još 1999. "učinilo nevidljivim" nekoliko najsuvremenijih američkih aviona. Dakle, čak i ako bi neki tajvanski ili nigerijski avion gađao Hrvatsku, to bi učinio sa sigurne udaljenosti (i na odgovornost RZ-a zemlje nad kojom leti).
A nakon što je pretpotopni "striž" početkom ožujka uhvatio NATO spuštenih gaća i preletjevši pola Europe srušio se u Zagrebu, NATO članice valjda bolje paze što im leti iznad glava. Naravno, tu su i teorijska razmatranja o rušenju otetih aviona i aviona kamikaza, kao i postupak ako netko lansira neki "sam svoj majstor" dron ili iranski Shahed 136, odnosno njegovu rusku inačicu Geran-2. Oni po procjenama koštaju oko 20.000 dolara; doduše, isplati se utrošiti 60.000 eura kako bi se sačuvao cilj vrijedan nekoliko milijuna eura, ali i to su teorijska razmatranja.
Zanimljivo, Hrvatska se nije uključila u proces zajedničke nabave protuzračnih obrambenih sustava o čemu je 15 ministara obrane članica NATO-a u Bruxellesu potpisalo pismo namjere. Banožić je to obrazložio uznapredovalim pregovorima s Francuskom, pa bi priključenje inicijativi usporilo proces i nabavku raketa. Zanimljivo je i pozitivno iskustvo s korištenjem protuavionskih automatskih topova (PAT) u borbi s dronovima. Oni su već davno zastarjeli za borbu sa suvremenim avionima, pa su u ratovima 1990-ih uglavnom korišteni za ciljeve na zemlji. Ali pokazali su svoju vrijednost u gađanju dronova koji lete na malim visinama i malim brzinama, dakako samo po danu. Srbija je već kupila sustav Mistral 3, ali u znatno manjoj količini od one koju planira Hrvatska.
