Dvije prometne nesreće, jedna nažalost sa smrtnim ishodom, druga, srećom bez. Prvu nesreću izazvao je bivši ministar Mario Banožić kad je pri gustoj magli, na licu mjesta usmrćen Goran Šarić, otac dviju djevojčica. Sto dana poslije tragične nesreće, Banožić uživa na slobodi, da dana nije proveo u istražnom zatvoru, da protiv njega nije podignuta optužnica jer je istraga u tijeku, s povlaštenim statusom, osiguranim liftom kako se ne bi narušio njegov duševni mir pri dolasku na rutinsko ispitivanje u policiji.
U drugoj nesreći, bez smrtnih posljedica, 62-godišnji vozač hitne Mario Macan, zadnji je dan školske godine, tijekom intervencije naletio i ozlijedio troje tinejdžera koji su sjedili na travi. Odmah je s lisicama na rukama sproveden u istražni zatvor. Dvije tragedije, dva različita tretmana, a u središtu su hrvatska pravosudna tijela. Da je različit tretman i status u ta dva slučaja prometnih nesreća posljedica neujednačene pravosudne prakse, smatra odvjetnik Branko Šerić.
- Kad se radi o kaznenim djelima ugrožavanja sigurnosti javnog prometa na cestama, o vožnji pod utjecajem alkohola, vožnji bez dozvole, prometnim nesrećama sa smrtnim posljedicama ili sa težim tjelesnim ozljedama, nema jedinstvenog stava iako bi ga trebalo biti, bar načelno - objašnjava Šerić i dodaje da u svakom predmetu postoji diskrecijsko pravo Državnog odvjetništva da na početku odredi kako će se ono, pa tako i policija odnositi prema svakom pojedinom slučaju.
- Institucija koja to određuje je Državno odvjetništvo, ili čak policija. Ne želim vjerovati da je netko drugi nametnuo takvo diskrecijsko pravo Državnom odvjetništvu, ali kako nam se u državi svašta događa nije ni to isključeno - smatra Šerić.
Saborska zastupnica Dalija Orešković u političke je vode ušla iz odvjetničkog svijeta i kaže da bi "Banožić trebao služiti kao zastava, kao ogledni primjer države nejednakosti i nepravde koju većina građana osjeća".
- Osim te nejednakosti i nepravde imamo pijanog i bahatog ministra koji iz obijesti ide u lov, a s druge strane čovjeka koji ranom zorom subotom ide na posao da prehrani obitelj. Obitelj poginulog vozača nikada neće biti ravnopravna na sudu i pravda će joj biti uskraćena. Od prvog momenta tog nesretnog događaja slučaj je u pravnom smislu kontaminiran. Automatski su radile veze, poznanstva, telefoni, nečija "lipa radost" je bila involvirana i u tim prvim minutama, danima i tjednima spašavanja ministra Banožića. Osiguranje dokaza na licu mjesta i reakcija županijske državne odvjetnice nisu bili provedeni u skladu s propisima. Banožić je zadržan u bolnici pod izlikom da se ničega ne sjeća, a dva dana kasnije viđen je na kavi sa svim sjećanjima svijeta. Zbog utjecaja na svjedoke Banožić je odmah trebao biti sproveden u istražni zatvor. Sto dana kasnije odrediti istražni zatvor nema smisla - tvrdi Dalija Orešković.
- Dokazi su ciljano kontaminirani već prvih sati. I dalje ne znamo gdje je nestao kamion koji je Banožić pretjecao, tko je taj vozač, da li je lociran, da li je poduzeto bilo što da ga se pronađe. Možda ga ni jedna kamera nije snimila ni na graničnom prijelazu? Nikome se ne žuri s podizanjem optužnice jer bi se uvidjelo koliko je to sve šuplje. Sud u konačnici mora objektivno suditi, ne na temelju dojma nego na temelju dokumenata i dokaza u spisu. A u spisu će biti praktički – ništa. No to će javnost saznati za deset ili 15 godina koliko će taj postupak trajati - smatra saborska zastupnica i odvjetnica Dalija Orešković.
