Tragikomična ideja da će zakonska regulacija lobiranja doprinijeti borbi protiv korupcije – onoj borbi koja u Hrvatskoj ne postoji – dobiva svoje uprizorenje od 1. listopada, kada je Zakon o lobiranju stupio na snagu. Dan nakon završeno je e-savjetovanje o Pravilniku o vođenju Registra lobista koji je izradilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, institucija kojoj je nadležnost nad provedbom zakona nametnuta unatoč tome što za to još nema kadrovske ni ostale resurse.
U postupku savjetovanja pokazalo se da mnogi akteri imaju čemu podučiti potkapacitirano Povjerenstvo, ali i da je lobiranje kao takvo zanimljiva tema, jer je broj komentara značajno veći nego u brojnim slučajevima kada se u javnu raspravu puštaju nemjerljivo bitniji i sadržajniji akti.
No, jedan detalj otkriva gotovo sve što o ovoj HDZ-ovoj antikorupcijskoj predstavi treba znati. U članku 16. Pravilnika, naime, nalazimo nešto čega u Zakonu nema - da će "do uspostave cjelovitog programskog rješenja za vođenje Registra lobista Povjerenstvo Registar privremeno voditi u elektroničkom obliku korištenjem postojećih informatičkih alata". Posao izrade "cjelovitog programskog rješenja" koje kasni, dobila je tvrtka Cuspis, navodno za 133 tisuće eura, plus 24 tisuće eura za svaku godinu održavanja.
Njezin je osnivač i direktor Vinko Kojundžić, čovjek kojeg su mediji u pandemiji s dobrim razlogom rastrgali zbog platforme za prijavu za cijepljenje protiv COVID-a cijepise. Otkriveno je, naime, da je Cuspis platformu izradio u besplatnom alatu WordPress, koristeći navodno dijelom i template koji na tržištu stoji 49 dolara, ali ju je svejedno državi masno naplatio čak 4,5 milijuna kuna i isporučio proizvod koji je u najgoroj COVID fazi jedva funkcionirao. Za četiri i po miljuna kuna dobili smo informatički proizvod od kojeg je danas ostao samo trag: "web lokacija se ne može dohvatiti".
Posao izrade "cjelovitog programskog rješenja" koje kasni dobila je tvrtka Cuspis, navodno za 133 tisuće eura, plus 24 tisuće eura za svaku godinu održavanja, čiji je osnivač i direktor Vinko Kojundžić koji je radio platformu cijepise.i prvu web stranicu HDZ-a
No, to je samo početak ovog političkog trilera o HDZ-u i jednom dugovječnom ortakluku.
Slučaj cijepise posve je neopravdano proglašen skandalom zadnje HDZ-ove administracije i povezan s ministrom zdravstva Vilijem Berošem i njegovim neformalnim druženjem s Kojundžićem, a razlog je slabo kolektivno pamćenje. Vlasnik Cuspica je kadar otaca Domovine Franje Tuđmana i Gojka Šuška, a sudjelovao je i u izradi prve web stranice HDZ-a, koju je 1997. svečano u pogon pustio sam tadašnji hrvatski predsjednik. Nakon toga je Kojundžić kontinuirano dobivao poslove s državom, pri čemu se posebno orijentirao na zdravstvo kao sektor u kojemu je informatizacija bila na razini u kojoj je i nalivpero napredak. Uspijevajući u osvajanju sektora, vrlo brzo se prebacio i na BiH zdravstvo, u zonama gdje HDZ ima šapu.
Idila je poljuljana 2009. godine, kada je USKOK ušao u HZZO s namjerom da istraži informatičke poslove koje je Kojundžić sklapao s tadašnjim HDZ-ovim direktorom Zavoda Većeslavom Bergmanom, a povod je bila javna objava dokaza nevjerojatne smjelosti privatnog poduzetnika u korištenju javnih resursa. Slobodna Dalmacija objavila je, naime, dokumentaciju iz koje se vidjelo da je ovaj IT-ijevac figurirao i lažno se predstavljao kao savjetnik HZZO-a, dok je zapravo bio vlasnik privatne informatičke tvrtke Matičnjak, te da su on i Bergman skupa slali dopise londonskoj podružnici i njujorškoj centrali tvrtke Prolifics koja je HZZO opskrbljivala softverom. U tim su se dopisima zanimali postoji li interes za proširenje trgovačke mreže tvrtke u Hrvatskoj. Šokirani činjenicom da im državni dužnosnik šalje takve poruke, inozemni menadžeri o ovome s u obavijestili predstavništvo u Hrvatskoj, koje je javno osudilo ovakvo ponašanje. U prijavi 2007. podnesenoj USKOK-u stajalo je i da Kojundžić i Bergman namještaju poslove tvrtki Docte u kojoj je, navodno, bila Kojundžićeva supruga.
Tri godine kasnije, Kojundžićev Cuspis postaje meta BiH medija, koji su tvrdili da je Zavod za zdravstveno osiguranje Hercegovačko-neretvanske županije povjerio tvrtki pravo na održavanje i nadograđivanje postojećeg sustava, sklapajući ugovore vrijedne više od dva milijuna KM. Ugovori su navodno potpisani bez javne objave obavijesti o nabavi, o čemu se negativno očitovao Ured za reviziju institucija BIH.
Zakon je reklama za lobistički posao i ne sumnjam da ćemo zahvaljujući tome dobiti novu gospodarsku granu od koje će netko dobro zarađivati, jer u njemu nema ničeg što bi ikoga obavezalo na transparentnost, komentira Dalja Orešković
Taman kada netko naivan pomisli da ne može gore, Cuspis 2016. godine blokira cijeli informacijski sistem KBC-a Osijek, nakon što je bolnica odlučila promijeniti nefunkcionalan Bolnički informatički sustav (BIS) koji je tvrtka isporučila i održavala. Istovremeno, hrvatski su mediji otkrili aferu u Makedoniji, gdje je tvrtka iste godine osuđena zbog kršenja autorskih prava nad računalnim softverom.
No, ni tu nije kraj ovoj nadrealnoj priči o HDZ-ovom informatičkom geniju. Nakon što mu je HDZ godinama vjerno služio, vlasnik firme Cuspis – autor platforme cijepise - ove se godine javio da im lupi šamarčinu kao kandidat u 6. izbornoj jedinici na listi antivaksera Ivana Pernara. Berošu je u nebuloznoj objavi za medije poručio da mu je to zadnji Uskrs na poziciji ministra, jer će sad on financijski urediti zdravstvo, i to "bez tereta dopunskog osiguranja za osiguranike".
To je kratki životopis čovjeka koji je sada dobio vrijedan posao na antikorupcijskom političkom projektu provedenom na poticaj OECD-a i EK, koji su – svako u svojem izvještaju – preporučili da RH uredi i uvede sveobuhvatno zakonodavstvo u području lobiranja. Cuspis, kako vidimo, ni taj zadatak nije mogao obaviti u zakonskom roku, zbog čega je Povjerenstvo bilo prisiljeno osmisliti privremeno informatičko rješenje održavanja Registra lobista. Ostali nedostaci Zakona, Pravilnika i cijelog ovog političkog projekta djeluju kao privjesak na ovoj nevjerojatnoj kronologiji, a u javnim su ih istupima istaknuli Gong i DOSIP-ova Dalija Orešković. Ona ističe apsurdnu činjenicu da u Zakonu o lobiranju ne postoji obaveza javnih institucija i dužnosnika da objavljuju podatke o sastancima sa zagovaračima interesa i da je ta obaveza prebačena na lobiste, koji informacije o lobiranju dostavljaju jednom godišnje i to Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.
Dalija Orešković (Foto: Patrik Macek)
- Ovaj je zakon reklama za lobistički posao i ne sumnjam da ćemo zahvaljujući tome dobiti novu gospodarsku granu od koje će netko dobro zarađivati. Međutim, osim što se time ne rješava ništa, postoji i opasnost da HDZ-u posluži u političkim obračunima, jer će prijavljivati one zagovaratelje interesa s kojima se politički ne slažu. Mislim da je to i jedini smisao cijelog projekta. Što se tiče njegovog antikorupcijskog potencijala, mogu samo pitati misli li Vlada da smo svi potpune budale. U tom zakonu nema ničeg što bi ikoga obavezalo na transparentnost u postupcima zagovaranja interesa - smatra Orešković.
U Zakonu o lobiranju ne postoji obaveza javnih institucija i dužnosnika da objavljuju podatke o sastancima sa zagovaračima interesa i da je ta obaveza prebačena na lobiste, koji informacije o lobiranju dostavljaju jednom godišnje
Gongova Oriana Ivković Novokmet ističe da zakon ne osigurava vidljivost ponašanja tijela javne vlasti u odnosu s interesnim skupinama.
- Obaveza lobista da izvještaje o provedenim lobiranjima podnose jednom godišnje znači da u cijeloj tekućoj godini o lobističkim aktivnostima ništa ne bi znalo čak niti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, a kamoli mediji i građani. Lobist koji je upisan u Registar lobista dužan je podnijeti izvještaj o provedenim lobiranjima Povjerenstvu jednom godišnje do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, što znači da Povjerenstvo ne bi znalo što rade lobisti pri nekom zakonodavnom procesu onda kad se to lobiranje događa, nego bi o tome doznalo mjesecima, pa i do godinu dana poslije, kad bi postupak donošenja zakona već možda bio i gotov. Sve to u suprotnosti je i s preporukama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), zbog koje smo i dobili ovaj Zakon - kaže Novokmet.
Kako to izgleda na primjeru sektora zdravstva koji je globalno jedna od najvažnijih meta lobiranja, uglavnom farmaceutske industrije? Npr. organizacija OpenSecrets navodi da je 2023. godine samo u SAD-u na lobiranje u zdravstvu potrošeno više od 751 milijuna dolara, broj lobista je skočio na 1919, od toga je čak 49,7 posto bivših državnih dužnosnika i službenika. Journal of General Internal Medicine objavio je 2020. godine da je ukupan zdravstveni sektor samo na COVID lobiranje potrošio oko 63 milijuna dolara, a da je registrirano 138 novih lobista specijaliziranih isključivo za temu COVID-a.
Oriana Ivković Novokmet (Foto: Emica Elvedji/PIXSELL)
Kada gledamo potrošnju industrije na direktno zagovaranje kod liječnika – koje je najvažnije za konačan plasman lijeka – nedavna studija objavljena u JAMA-i govori da je od 2013. do 2022. godine industrija na račune više od 800 tisuća liječnika platila 12 milijardi dolara, u što ne spadaju iznosi za klinička ispitivanja. EU je slaba s podacima o takvim transferima, ali je Velika Britanija npr. registrirala oko 40 milijuna funti godišnje uplate industrije za razne liječničke usluge, letove, hotelske smještaje i slično. U srednje i slabije ekonomski razvijenim zemljama sloboda odnosa između industrije, liječnika i zdravstvene administracije još je veća, jer de facto nema nadzora.
Unatoč tome što je Hrvatska zemlja s najvećim brojem pravomoćno osuđenih liječnika za primanje mita od industrije u jednom predmetu (preko 350 u aferi Farmal), liječnici nisu obuhvaćeni Zakonom o lobiranju, a njihov će se odnos s trgovačkim putnicima farmaceutske industrije i dalje primjenjivati Pravilnik o načinu oglašavanja o lijekovima.
Nadalje, nitko od nadležnih ne zna tko su po Zakonu lobisti, a tko lobirane osobe, ni na koje se sve procedure u zdravstvu lobiranje odnosi. Novosti su u posjedu materijala koje je za farmaceutsku industriju izradilo jedno odvjetničko društvo, a po kojemu npr. kontakt s imenovanim dužnosnicima HZZO-a u postupku odobrenja stavljanja lijeka na listu HZZO-a ne bi bio lobiranje, jer se radi o upravnom postupku što je potpuno besmisleno, jer je lista HZZO-a opći akt čije donošenje potpada pod Zakon o lobiranju, a industrija u praksi ne štedi novce ni vrijeme da pritisne sve odgovorne da ishod bude pozitivan.
Također, korporativni odvjetnici smatraju da se Zakon ne odnosi na liječnike koji su imenovani u neka povjerenstva koja sudjeluju u izradi općih akata (planovi, programi, uvrštenja na liste itd.) i da se njima i dalje smiju nuditi i davati darovi, honorari za predavanja i ostali instrumenti "motiviranja" na djelovanje u skladu s interesima industrije, itd.
Sani Pogorilić, predsjednik Udruge inovativnih farmaceutskih kompanija (IFi), tvrdi da industrija čeka da se nejasnoće s vremenom raščiste.
- Pozdravljamo donošenje Zakona o lobiranju, ali smatramo da je pogrešno predstavljen kao antikorupcijska mjera, jer time lobiranje dobiva negativnu konotaciju. Zagovaranje interesa je važan dio demokratskih procesa i kao takvo besprijekorno jasno i precizno funkcionira na razini EU institucija. Što se Hrvatske tiče, smatramo da je u ovom trenutku preuranjeno govoriti o primjeni i učincima Zakona, jer još čekamo da nadležne institucije odrade prvi dio procesa implementacije. Svakako, vjerujemo da će s vremenom i donošenjem Pravilnika o vođenju registra lobista stvari postati jasnije. Industriji je iznimno važno da se odnosi s kreatorima javnih politika i donositeljima odluka u zdravstvu reguliraju - kaže za Novosti.
Iako su obećali poslati odgovor, iz Ministarstvo zdravstva i HZZO ne odgovaraju na pitanje odnosi li se Zakon na proceduru uvrštavanja lijekova na listu Zavoda.
Preciznije, iz HZZO-a tvrde da je postupak stavljanja lijeka na listu reguliran Pravilnikom o mjerilima za stavljanje lijeka na listu lijekova HZZO-a, a da ostalo nisu nadležni tumačiti (!), dok iz MiZ-a uopće ne odgovaraju na pitanja, uključivši ona tko se sve u zdravstvu smatra lobiranom osobom ili institucijom, a tko lobistom. Tako nemamo odgovor na pitanje je li npr. Hrvatska liječnička komora lobist i jesu li njezini dužnosnici lobirane osobe. Iz Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koje je tu najnevinije, jer još nisu stigli zaposliti novih pet osoba koje će se baviti ovim Zakonom, odmah su javili da će se o "pravilnoj primjeni zakona očitovati u predstojećim danima". Ima, dakle, vremena da stvari postanu još zanimljivije.
