O tome kako je prošao prvi krug izbora za predsjednika RH, prije svega s aspekta nepravilnosti i odnosa medija, ali i o potrebi unapređenja izbornog zakonodavstva, razgovaramo s Orianom Ivković Novokmet, izvršnom direktoricom Gonga.
Kako ocjenjujete dosadašnji tok predsjedničkih izbora?
Ljudi su se žalili na manje nepravilnosti i na rad pojedinih biračkih odbora, ali puno manje nego na parlamentarnim izborima kada su tisuće ljudi greškom bile izbrisane s biračkih popisa, unatoč valjanim osobnim iskaznicama. U tim su slučajevima "izbrisani" mogli glasati samo uz tzv. plavu potvrdu, što je neke odvraćalo od izlaska na birališta. Kao zanimljivost ove kampanje istaknula bih diskreditaciju od strane osoba koji formalno nisu kandidati, a koje su potom preuzimali politički akteri što je dominiralo u javnom diskursu. Blaćenje je bilo usmjereno ponajviše na kandidatkinju Ivanu Kekin koja je bila tek četvrta po anketama, iz čega se može naslutiti kakva će biti daljnja kampanja na lokalnim izborima, posebno u Zagrebu. Sporno nam je i što se na predsjedničkim izborima nastavila praksa korištenja botova na društvenim mrežama, i to kandidata vladajuće stranke na TikToku. Na korištenje botova na službenim Facebook stranicama HDZ-a već smo upozorili uoči kampanje za parlamentarne izbore.
Koliko su financiranje i donatorstvo bili transparentni i da li pravni propisi dobro pokrivaju taj dio kampanje?
Preliminarni izvještaji pokazali su da je kandidat Dragan Primorac u kampanji potrošio više nego svih ostalih sedam kandidata skupa, ali i da je dobio dvostruko više donacija. DIP je nadležan za nadzor prijavljenih financija, pa tako i provjeru odgovaraju li prijavljeni troškovi stvarnim. U pravilima financiranja postoji jedna praznina, a to su krediti; oni se vide tek u godišnjim izvještajima stranaka, no ne i u predanim izvještajima za kampanju, što u Gongu smatramo posebno spornim. Dodatno, danas golem izazov predstavljaju anonimne kampanje na društvenim mrežama zbog mogućnosti skrivanja novca u kampanjama i nekažnjenog iznošenja neistina. Pozvali smo DIP da utvrdi tko stoji iza kampanje blaćenja usmjerene protiv kandidatkinje Kekin na TikToku i Instagramu. Oni se u svom odgovoru osvrću na nemogućnost utvrđivanja dezinformacija, a ne i financiranje kampanje, na što ih također upozoravamo.
Iako je u ovom krugu bilo relativno malo slučajeva kršenja izborne šutnje, ne bi li trebalo pokrenuti inicijativu da se to u ovim, ali i u drugim izborima, kažnjava jer kazne za sada nisu predviđene. Ostaju li nekažnjene još neke "nepodopštine" vezane uz izbore?
Važnije pitanje od regulacije izborne šutnje, o kojoj smo također voljni sudjelovati, jest sveobuhvatna rasprava o unapređenju izbornog i referendumskog zakonodavstva. Za početak, treba urediti registar birača, u kojem ima oko pola milijuna birača viška. Na predsjedničkim izborima to ne utječe na nejednakost glasa, ali na parlamentarnima itekako može utjecati. Imamo izborno zakonodavstvo koje nije utemeljeno s vizijom razvoja demokracije, nego radi očuvanja političke dominacije vladajućih. A opozicija oko toga ne reagira adekvatno, posebno su propustili zajednički se suprotstaviti novim izbornim jedinicama, koje su ponovno prekrojene isključivo po želji vladajućih, ignorirajući sve dobre demokratske standarde.
Kako su se tokom kampanje postavili mediji, pogotovo prema Primorcu s jedne i prema Ivani Kekin s druge strane i koliko je Gong bio u prilici da reagira?
Upozorili smo javnu televiziju na nejednak tretman kandidata, jer su pratili "ronioca i znanstvenika" Primorca, dok se takve aktivnosti drugih kandidata nisu pratile. Tražili smo da se pravila o jednakoj zastupljenosti primjenjuju od trenutka kada se najavi kandidatura, a ne kada netko službeno postane kandidat. U ovoj smo kampanji vidjeli i kako se lako briše granica između marketinga i novinarstva. Smatramo neprihvatljivim da izvještaj s predstavljanja programa jednog kandidata u jednom od vodećih medija potpisuje tzv. native time, a "životni intervju" umjesto novinarki radi marketinški odjel. Oko toga su reagirali Gong i Novinarsko vijeće časti HND zato što je to vrlo važna tema oko koje se moramo boriti svi kojima je stalo do novinarstva kao javnog dobra. Osim toga, mediji su nekritički prenosili presicu Nikice Jelavića dan uoči izborne šutnje na kojoj je napadao kandidatkinju Ivanu Kekin, a aktere poput Vinka Kojundžića držali itekako relevantnima. Kampanjom su dominirale osobe koji nisu formalno kandidati, a koji su služili određenim političkim ciljevima. Uloga medija jest da takve prakse razotkrije, a ne samo da ih slijepo prenose. Oslabljeno novinarstvo potkopava demokraciju.
S obzirom na termin predsjedničkih izbora, ne bi li trebalo pokrenuti inicijativu da se ti izbori zaključe najkasnije do sredine prosinca, kako bi se izbjeglo da ih vlada raspisuje za božićno i novogodišnje vrijeme jer su mnogi ljudi dosta gunđali zbog toga?
Važnije od izmjene datuma predsjedničkih izbora, za nas je osiguranje novih mehanizama sudjelovanja građana, kao što je primjerice dopisno glasanje ili elektronsko glasanje. Zalažemo se i za spuštanje dobne granice na 16 godina. U suradnji s influencericom Pamelom Perkić radili smo kampanju na Instagramu i upozoravali kako se iz godine u godinu smanjuje broj biračkih mjesta u inozemstvu, dok hrvatska dijaspora raste. Zajedno smo pozivali građane i građanke da se obrate nadležnim tijelima i zahtijevaju da izbori postanu dostupni za sve, bez obzira gdje se nalazili.
Gong se slijedom nedavno usvojenog Zakona o lobiranju našao na listi od ukupno šest lobista. Treba li taj zakon pretrpjeti izmjene jer je po mnogima, blago rečeno nesvrsishodan?
Iako je donošenje Zakona o lobiranju važno za borbu protiv korupcije, smatramo kako Zakon u sadašnjem obliku ne osigurava dovoljnu transparentnost lobiranja. Naime, Gong je bio dužan prijaviti svoje aktivnosti kao lobističke, jer je Zakon aktivnosti organizacija civilnog društva kategorizirao oblikom utjecanja na donositelje odluka kroz zagovaranje partikularnih interesa. S takvom se argumentacijom ne slažemo, jer organizacije civilnog društva poput Gonga ne predstavljaju pojedine interese, već interese cjelokupne zajednice. Da bi Zakon bio svrsishodan, potrebne su njegove izmjene, prvenstveno u pogledu proširenja informacija koje javnost može saznati iz Registra lobista. Nije dovoljno znati tko su lobisti, potrebno je znati s kime su, kada i oko čega točno imali sastanke. To znači da izvještavanje o radu lobista mora uključiti i osobe koje su lobirane. Prema Zakonu lobisti također moraju svoje jednogodišnje izvještaje lobističkih aktivnosti podnijeti Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Ti izvještaji pritom nisu dostupni javnosti, što ograničava transparentnost lobističkih aktivnosti pred javnosti i posljedično neće pridonijeti povećanju povjerenja građana u donositelje odluka i jačanju pozicije građana u sudjelovanju pri formiranju javnih politika, što je navedeno među ciljevima Zakona o lobiranju.
