Pakao
Iz ukrajinskog pakla i dalje stiže svašta: od stravičnih informacija o ruskom razaranju gradova do morbidne vijesti o ukrajinskom vlasniku bolnice koji je naredio kastraciju ruskih zarobljenika. Pa se poslije ispričao. Rat započet agresijom Putinove Rusije na Ukrajinu ima samo jedno pravilo: nema pravila, teče u skladu s inicijatorovom iracionalnošću, a Ukrajince tjera što u grobove, što u strahove, što u izbjeglištva širom svijeta. A svijet malo šalje humanitarnu pomoć, malo tople poruke podrške, malo oružje. Ono atomsko miruje. Zasad.
Eksploziv
Prastara bespilotna letjelica koja je prije dva tjedna sletjela na zagrebački Jarun nije imala tragove eksploziva, doznao je Dnevnik Nove TV, pa su to odmah prenijeli svi bitniji mediji. Zašto su prenijeli? Zato što je ta tvrdnja u izravnoj suprotnosti s riječima koje su s mnogo važnosti proteklih dana izgovarali čelnici Vlade i Ministarstva obrane. A Zoran Milanović, predsjednik ove duhovite državice, pozvao je da se javno objave rezultati vještačenja. "Gdje je nalaz Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić u kojem se to kiseli nekoliko dana? S obzirom na to da se o toj istrazi priča kao o javnom dobru, kad već ljudima pokazujemo krhotine tog drona, da vidimo kakav je stvaran forenzički i kemijski nalaz uzoraka koji su našli", predložio je Milanović. Onda još malo dodao: "Vidjeli smo da su se neki ljudi, prije svega ministar i premijer, razmetali dijagnozama a da praktički rendgen nisu ni upalili." Hrvatske vlasti ustrajno su tvrdile da je na letjelici bio eksploziv, spominjana je čak i podzemna eksplozija. S druge strane, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao je kako "indicije koje imamo o padu drona u Hrvatskoj govore da to nije bio naoružani dron ni oružani napad". Ali ne, hrvatske vlasti bile su neumoljive. Naoružan, naoružan i točka. "Nije bila 'unarmed', nego je bila naoružana", odgovorio je Plenković Stoltenbergu na primjedbu o letjelici. U ovom času ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći tko laže: izvor Dnevnika Nove TV ili hrvatski vladari. Pretpostavljamo da su potonji, ne bi im bilo prvi put.
Podsjetimo, letjelica je pala na Jarun u četvrtak, 10. ožujka. Osam dana kasnije Plenković je medijima rekao da su u njoj pronađeni upaljač, geleri, dijelovi bombe te da je namijenjena nošenju oružja. "Brojevi upaljača su uspoređeni sa sličnim bombama koje postoje. Zašto nije došlo do veće štete, objasnit će stručnjaci. Iznimno povoljna okolnost je to što je pala na zemlju. Nitko nikad nije rekao da je 120 kila eksploziva. Ukupna težine bombe bi mogla imati 120 kila, onda bi ona u izvornoj proizvodnji, ako je to ta bomba, trebala imati 45 kila eksploziva", trudio se objasniti Plenković. Dva dana ranije ministar obrane Mario Banožić izjavio je RTL-u da je bomba na letjelici imala 120 kilograma. "Istražitelji kriminalističke i vojne policije, MUP u nadležnosti Državnog odvjetništva, proveli su onaj dio istrage gdje imamo praktički 95 posto bombe i ona će biti uskoro prezentirana javnosti. Vidi se i tip bombe s kojim sam upoznao glavnog tajnika. Isto tako i sa svim mogućim modifikacijama na toj bombi", govorio je Banožić o temi o kojoj, sasvim pouzdano, nema pojma. Plenković je još 14. ožujka otkrio bombu na letjelici, a istog je dana Banožićev savjetnik, general Željko Živanović HRT-u dao izjavu da je u letjelici bila aviobomba s 40 kilograma eksploziva. Bomba je, kako vidimo, prvo imala 120 kilograma, pa je naglo smršavila na 40 kilograma, da bi se na koncu ispostavilo kako je bila toliko samozatajna da nije ni pronađena.
Prijetnje
Ima još nadrealnih priča iz čudnovatog svijeta Andreja Plenkovića. Nataša Tramišak je žrtva prijetnji, otkriva provladin Jutarnji list. Ministrica se požalila njegovoj novinarki kako ne može reći da nije točna priča o prijetnjama koje dobiva, a o čemu je pisao tjednik Nacional. "Do mene već mjesecima dolaze neizravne prijetnje i to sve zbog mojih poslovnih odluka na mjestu ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Posljednju od njih 'vidim, tu će biti krvi do koljena' prenio mi je jedan gospodin kojeg ovom prilikom ne bih imenovala, a koji je u Ministarstvu bio u siječnju ove godine", izjavila je Jutarnjem. Problemi su, kako čitamo, počeli kad je firmi Omega Sofware odbila produžiti ugovor za informatički sustav eFondovi. Dodijelila ga je FINA-i. No ministrica istodobno veli da joj nijedna prijetnja nije upućena osobno, ni izravno, pa ih nije prijavila nadležnim institucijama, niti je o njima razgovarala s premijerom. "Ali u tom posljednjem razgovoru s tim čovjekom na njegovu sam opasku o krvi do koljena odgovorila da ću onda ja zatražiti politički azil u Bruxellesu", rekla je Tramišak. Zanijekala je da je prijetnje prenosio Milijan Brkić. Uopće ne dovodimo u sumnju da je ministrici netko nekad rekao nešto što je smatrala prijetnjom, no ipak nam je malo neobično da o tome nikad nije popričala ni s nadležnim službama ni s neposredno nadređenim građaninom Plenkovićem. Ako ministri ne vjeruju institucijama na čijoj izgradnji predano rade, tko da im vjeruje? Ili zašto bi, recimo, građani vjerovali Plenkoviću ako mu ni njegova ministrica nije sklona povjeriti s kakvim se nevoljama suočava samo zato što je donijela odluku za koju je nadležna? Pitanja su, naravno, retorička. Plenkoviću i njegovima ne treba vjerovati.
