To je politika: kad kola krenu nizbrdo, i usred ljeta iskrsne poledica. Na Andreja Plenkovića sručila se proteklih dana i tjedana kiša loših vijesti za koje više-manje nije izravno odgovoran ili ih nije neposredno skrivio, ali će itekako utjecati na njegovu blisku političku budućnost, odnosno na ishod parlamentarnih izbora koji će se, prema svemu sudeći, dogoditi za najduže šest mjeseci. Ne radi se, naravno, o nagovještaju HDZ-ovog izbornog potopa, uostalom, u šest mjeseci – pa i u šest dana, kao što vidimo – može se svašta izdogađati i obrnuti, no nema sumnje da je HDZ trenutno bitno udaljeniji od izborne pobjede koja bi mu omogućila da formira parlamentarnu većinu samo sa zastupnicima nacionalnih manjina, kao što se zbilo poslije izbora u srpnju 2020., nego što je bio prije dva ili tri mjeseca, dva ili tri tjedna.
Šef HDZ-a shvatio je da mu prijeti ozbiljan izborni podbačaj u Slavoniji: to je osnovni razlog Plenkovićevog pružanja ruke Anušiću
Plenkoviću se osvećuje arogancija spram koncepta političke i moralne odgovornosti te sklonost da prepušta vremenu ili zaboravu saniranje i sankcioniranje kadrovskih katastrofa, afera i očitih promašaja vlasti. Suočen s takvim razvojem situacije, premijer poseže za nabrajanjem uspjeha svoje vlade u područjima ekonomije, životnog standarda i vanjske politike, a političke suparnike manipulativno diskvalificira ocjenom da ne znaju ništa drugo nego optuživati HDZ za korumpiranost i širiti mržnju prema njegovoj stranci zbog toga što je u koaliciji sa SDSS-om.
Todorić i DORH
Visoki kazneni sud prošlog je tjedna proglasio nezakonitim financijsko vještačenje na kojem se bazira optužnica Državnog odvjetništva protiv Ivice Todorića – bivšeg vlasnika Agrokora, danas Fortenove – i još četrnaestero njegovih suoptuženika. Tereti ih se za oko 160 milijuna eura štete učinjene spomenutom koncernu. DORH je, u vrijeme glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, za vještačenje angažirao tvrtku koja je radila i za izvanrednu upravu Agrokora, što je plaćeno oko milijun i 300 tisuća eura. Bilo je jasno da se radi o sukobu interesa i da će vještačenje biti izbačeno iz optužnog spisa, ali DORH je do kraja branio neobranjivo, usprkos internim upozorenjima i iz tužiteljskih redova da ta vrsta tvrdoglavosti neće dobro završiti. U tome je prošlo više od šest godina, a DORH nije uspio sastaviti pravomoćnu optužnicu protiv Todorića i družine. Sudska odluka poklopila se s viješću da je arbitražni sud u Washingtonu odbacio pokušaj Republike Hrvatske da se tu instituciju proglasi nenadležnom u pitanju Todorićeve tužbe.
Premijer je svu odgovornost za blamažu svalio na Državno odvjetništvo, koje nesumnjivo jest najodgovornije, ali Plenković ne može pobjeći od činjenice da je aktualna glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek njegov izbor i da je u prošle tri i pol godine imala dovoljno vremena da donese odluku o odustajanju od kompromitiranog financijskog vještačenja te da taj posao povjeri nekome tko neće biti u interesnom konfliktu. Naravno, i da pritom pokrene postupke protiv svih koji su svjesno ili nesvjesno pomogli Todoriću i izvrgli ruglu Državno odvjetništvo. Hrvoj Šipek nije poduzela ništa, mirno je gledala očito gubljenje vremena i novca, a trgnula se tek poslije odluke Visokog kaznenog suda i kritike iz Banskih dvora. Još uvijek nisu poznati daljnji koraci DORH-a u postupku protiv Todorića.
Plenković bi bio najsretniji kad bi Hrvoj Šipek – kojoj mandat istječe u svibnju sljedeće godine – podnijela ostavku kao gestu prihvaćanja moralne odgovornosti za fijasko, jer bi mu time bila otvorena mogućnost da imenuje novu glavnu državnu odvjetnicu ili odvjetnika na četverogodišnji mandat. To bi ga riješilo muke kako uskladiti datum održavanja parlamentarnih izbora, odnosno datum raspuštanja ovog saziva Sabora, s izborom novog lica na čelu DORH-a.
Andrej Plenković i Ivan Anušić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Banožić i Anušić
Mario Banožić prošle je subote skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginuo četrdesetogodišnjak iz Privlake kod Vinkovaca. Nekoliko sati kasnije, premijer ga je smijenio s dužnosti ministra obrane. Banožiću nije najavljeno da će biti smijenjen, jer je težina njegovih ozljeda takva da nije bio u stanju komunicirati. Plenković je požurio s razrješenjem zato što i on zna da je Banožića trebao odavno smijeniti – em zbog nedoraslosti i nekompetentnosti, em zbog vrlo argumentiranih kaznenih prijava što već dugo leže u ladicama DORH-a – odnosno da ga nikad nije ni trebao postaviti za ministra. Banožića je držao na funkciji samo zbog toga što je Zoran Milanović učestalo tražio njegov odlazak te zbog toga što su ministar i predsjednik Republike bili u kontinuiranom sukobu više od dvije godine.
Na položaj ministra obrane, ujedno i potpredsjednika Vlade, stiže Ivan Anušić, dosadašnji osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a. Anušić je bio glavni desni Plenkovićev oponent unutar HDZ-a i otvoreni protivnik HDZ-ove koalicije sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem. Analitičari i mediji sad naveliko hvale premijerovu političku lukavost i inteligenciju, jer je jednim potezom pacificirao Anušića i ojačao desničarsku notu HDZ-a u Slavoniji i šire, ali istina je da se radi o potezu iz političke nužde. Tko je Plenkoviću ranije smetao da imenuje Anušića na neku ministarsku poziciju ili na potpredsjedničko mjesto u Vladi?
Šef HDZ-a shvatio je da mu prijeti ozbiljan izborni podbačaj u Slavoniji: to je osnovni razlog Plenkovićevog pružanja ruke Anušiću. Očekuje se da će Anušić, sudionik rata i čovjek snažnog nacionalnog naboja, zaustaviti porast biračke podrške Domovinskom pokretu i Mostu, strankama desnijima od HDZ-a, na istoku Hrvatske. Zašto je Anušić pristao na premijerovu ponudu? Odbijanje bi bilo otvoreni čin neprijateljstva prema Plenkoviću i stranci, a Anušić je svjestan da bi se izvan okrilja HDZ-a ubrzo, u političkom smislu, pretvorio u novog Branimira Glavaša, što nije baš svijetla politička budućnost.
Svinjska kuga i Grlić Radman
Premda se polako smiruje širenje afričke svinjske kuge u Slavoniji, nezadovoljstvo tamošnjih svinjogojaca i drugih poljoprivrednika poprima sve organiziraniji oblik. Stožer za obranu hrvatskog sela u ponedjeljak je najavio prosvjede i blokade graničnih prijelaza ako se smjesta ne zaustavi eutanaziranje zdravih svinja, ako se ne dozvoli klanje u privatnim dvorištima i ako se ne ukine sustav kategorizacije uvjeta u kojima se uzgajaju svinje. Zahtjevi nisu naročito razumni i stručno utemeljeni, što bi moglo značiti da je prste umiješala HDZ-ova politička konkurencija u tom dijelu Hrvatske, ali Plenković svejedno ima problem. Vlada je podcijenila važnost svinjogojstva za mnoge obitelji u istočnoj Slavoniji i pristupila je suzbijanju kuge hladno i birokratski.
Na to se nadovezalo otkriće da je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman zatajio od javnosti trogodišnju neto zaradu od milijun i 600 hiljada eura na temelju 20 posto vlasništva u tvrtki Agroproteinka iz Sesveta, tvrtki koja ima monopol u poslovima zbrinjavanja uginulih i eutanaziranih životinja. U uređenoj i demokratskoj zemlji nenormalno je da ministar u Vladi crpi ozbiljnu zaradu iz svoje privatne monopolističke firme, koja veliki dio prihoda ostvaruje na poslovima s državom i državnim tijelima, ali pogubljeni Grlić Radman i dalje je ministar samo zbog toga što je u sukobu sa Zoranom Milanovićem. Vidjeli smo kako je to završilo u slučaju Marija Banožića.
Nina Obuljen Koržinek (Foto: Neva Žganec/PIXSELL)
Obuljen Koržinek i Geodetski fakultet
Neposredno poslije potresa u Zagrebu, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek osobno je i mimo ikakvog natječaja – pod egidom hitnosti – potpisala isplatu 19 milijuna kuna (oko 2,5 milijuna eura) zagrebačkom Geodetskom fakultetu za snimanje građevinskih oštećenja na objektima kulturne baštine. Radilo se pritom o novcu iz Fonda solidarnosti EU, pa se time počeo baviti Ured europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj (EPPO).
Prema otkriću portala Telegram, Ministarstvo kulture nije kontroliralo kako se troši izravno odobreni novac, pa je Geodetski fakultet em angažirao privatne podizvođačke firme, em je debelo premašio tržišnu vrijednost poslova obavljenih po narudžbi ministrice Obuljen Koržinek. Sumnja se da je otuđeno oko 600 tisuća eura. Ministricu i premijera jako su naljutila ta otkrića. Tvrde da su ona dva i pol milijuna eura došla iz nacionalnih sredstava, a ne iz europskog fonda – osporavaju, dakle, nadležnost EPPO-a – no ne demantiraju da nije bilo nadzora potrošnje i da se u privatne džepove nelegalno odlilo više od četiri milijuna kuna, petina ukupne svote koju je isplatilo Ministarstvo kulture.
Inače, dvojica donedavno najmoćnijih ljudi Geodetskog fakulteta – Almin Đapo i Boško Pribičević – uhapšeni su prije desetak dana pod sumnjom za zloupotrebe i krivotvorenja na kojima su, sve skupa, ukradena dva milijuna eura.
Vican i Pleslić
Donedavna rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican uhapšena je pod sumnjom da je zloupotrijebila položaj i ovlasti da bi pogodovala zagrebačkoj građevinskoj firmi Graditelj svratišta: omogućila je toj firmi da izbjegne naplatu bankovnog jamstva od 200 hiljada eura. Na to ju je, prema saznanjima USKOK-a, potaknula Josipa Rimac, danas Pleslić, nekadašnja zvijezda HDZ-a i državna tajnica u Ministarstvu uprave, koja je bila u prijateljskim odnosima s vlasnikom rečene tvrtke.
Važnije od konkretnog slučaja Dijane Vican u ovoj je priči širenje uvida u svojedobnu moć Josipe Pleslić unutar Plenkovićevog HDZ-a i Plenkovićeve vlade: kako je moguće da vrh stranke i Vlade nije imao pojma o njezinim razgranatim i ne baš kratkotrajnim operacijama, čiji je smisao bio u tome da se zaobiđu zakoni i pravila u korist nečijeg privatnog bogaćenja, a ni posrednica nije ostajala praznih ruku?
Upravo je objavljivanje informacija iz veoma opsežnog istražnog spisa protiv Pleslić, spisa u kojem se učestalo spominje i sam Plenković, navelo premijera da inicira zakonske promjene u smjeru kaznenog progona onih koji s novinarima dijele detalje iz nejavnog dijela istrage, to jest detalje o načinu operativnog funkcioniranja HDZ-ove Hrvatske.
Barbarić i Plenković
Afera u kojoj glavna uloga pripada Frani Barbariću, HDZ-ovcu i predsjedniku Uprave Hrvatske elektroprivrede, vuče se od kraja lipnja, ali malo koji dan prođe bez spominjanja Barbarića i Plenkovićeve neodlučnosti da konačno kaže tko je odgovoran za štetu od 14 milijuna eura koju je pretrpio HEP na prodaji viškova prirodnog plina. Riječ je o plinu koji je HEP, prema uredbi Vlade, bio obavezan kupovati od INA-e po cijeni od 47 eura za megavatsat, e da bi potom – jer su skladišta bila puna – isti plin bio prodavan za prosječno 11 eura.
Najviše je profitiralo Prvo plinarsko društvo Pavla Vujnovca. To se nije moglo dogoditi slučajno, ali premijer nema političke snage da smijeni Barbarića, usto i bespravnog graditelja na Hvaru, ili nekog drugog tko je skrivio štetu. Plenković vjerojatno čeka da Državno odvjetništvo pokrene postupak protiv Barbarića zbog bilo kojeg kaznenog djela, pa da mu to bude pokriće za smjenu. No iz DORH-a uporno ne stiže ništa, a Barbarićevo ostajanje na čelu HEP-a nesumnjivo škodi HDZ-u, kao što je, uostalom, nedavno javno primijetio i Ivan Anušić, novi ministar obrane i potpredsjednik Vlade.
