Prvo značajnije curenje podataka koje je objavio WikiLeaks Juliana Assangea bila je snimka koja prikazuje ubojstvo 12 civila, od kojih dvoje zaposlenika američke medijske kuće Reuters, na jednom trgu u Bagdadu 2007. godine. Snimka je objavljena 2010. pod naslovom "Kolateralno ubojstvo", a na njoj se vidi i čuje kako na civile pucaju američki vojnici koji su se nalazili u dva vojna helikoptera, od meta udaljeni stotinjak metara. Nakon WikiLeaksove objave oglasila se Centralna komanda američke vojske, koja je zaključila da su žrtve bile naoružane, da su kamere Reutersovih reportera "izgledale kao puške AK-47 ili AKM" te da ponovno otvaranje istrage nije potrebno.
Američki dnevnik New York Times (NYT) prošlog je tjedna objavio prvi dio velikog istraživanja koje se bavi takvim incidentima, ali iz bespilotnih letjelica, oružja kojim se, za razliku od helikoptera, upravlja iz stotinama ili tisućama kilometara udaljenih komandnih centara, zbog čega je i vjerojatnost "kolateralne štete" višestruko veća.
U trenutku kada je WikiLeaks objavio spomenutu snimku, američka vojska već je sedmu godinu zaredom bespilotne letjelice koristila izvan "deklarirane ratne zone", dakle od 2003., a set standarda i procedura za takve zračne napade donesen je tek deset godina kasnije. U "regularnim" ratovima bespilotne letjelice počele su se koristiti još početkom 1990-ih, a ekspanzija njihove upotrebe započela je u vrijeme rata u Afganistanu 2014. godine, kada je tadašnji predsjednik Barack Obama objavio da je kopneni angažman američke vojske u toj zemlji praktički završen i da će SAD ubuduće samo pružati zračnu podršku afganistanskoj vojsci. U idućih pet godina američke snage u Iraku, Siriji i Afganistanu izvršile su više od 50 tisuća napada ovim oružjem, a do početka kampanje protiv Islamske države (ISIL) glavno takvo oružje za nadzor i napad postao je dron MQ-9 Reaper, opskrbljen laserski navođenim projektilima Hellfire.
Istraživanje NYT-a bavi se upotrebom dronova u ratu protiv ISIL-a u Iraku i Siriji, a pokazuje kontinuiranu praksu pogrešaka u obavještajnim aktivnostima i procesima odlučivanja i izvršavanja, kao i zataškavanja i izostanaka disciplinskih mjera, unatoč tome što je Obama s početkom rata protiv ISIL-a objavio da se radi o "najpreciznijoj zračnoj kampanji u povijesti".
Američki je dnevnik u posjed 1.300 Pentagonovih izvještaja o pogibijama civila u Iraku i Siriji između 2014. i 2018. godine došao tri godine nakon podnošenja tužbe protiv Ministarstva obrane i Centralne komande vojske, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama.
Dosad su dobili oko polovicu od ukupno 2.866 izvještaja koji se zovu "procjena vjerodostojnosti", a u kojima se kao vjerodostojni kvalificiraju oni napadi za koje "ima temelja vjerovati da su izazvali civilne žrtve". NYT je pronašao 216 "vjerodostojnih" slučajeva, dok su svi ostali proglašeni nevjerodostojnima zbog nedovoljnog broja dokaza.
U samoj jednom od tih 216 slučajeva spominje se "moguće kršenje pravila ratovanja", puna istraga preporuča se u njih samo 11 posto, a vojni dužnosnici razgovarali su sa svjedocima u samo dva slučaja. Incidenti se u pravilu proglašavaju nenamjernim pogreškama, slijedom čega nije potrebno provoditi disciplinski postupak, a jedina službena studija o civilnim žrtvama napada bespilotnim letjelicama provedena 2018. godine je cenzurirana.
Novinari su analizirali dokumente, posjetili više od stotinu lokacija na kojima su se incidenti dogodili te intervjuirali svjedoke, žrtve i bivše i sadašnje američke dužnosnike. Došli su do zaključka da nema načina da se odredi točan broj civilnih žrtava, ali da je njihov broj za više stotina veći od službenih 1.417 te da je većinu zračnih udara dronovima naredila tajna jedinica Specijalnih operacija pod imenom Talon Anvil, koju su "njezini vlastiti pripadnici optužili da je ubila toliko civila u ratu protiv ISIL-a da su se na nju žalili čak i dužnosnici CIA-e".
Upravo je u kampanji protiv ISIL-a ekspandirala i era "ćelija za napade", kakva je i Talon Anvil, udaljenih operativnih centara iz kojih napadima upravljaju skupine od maksimalno dvadesetak ljudi – pilota, operatera senzorima, obavještajnih stručnjaka, pripadnika kopnenih snaga, specijalista za oružje, analitičara za smanjenje broja civilnih žrtava, pravnika i meteorologa. Svi se oni, piše američki dnevnik, često "hvale da znaju što se događa na terenu jednako dobro kao da su i sami tamo". No analizirajući dokumente novinari su zaključili sasvim suprotno, da je osnovni faktor zbog kojeg se događaju ubojstava civila upravo ljudska pogreška u procesima nadzora i analiziranja obavještajnih podataka. Taj se faktor navodi i u samim dokumentima Pentagona kao psihološki fenomen poznat pod nazivom "sklonost potvrdi" (confirmation bias), a riječ je o tendenciji da se informacije traže i interpretiraju tako potvrde postojeće preduvjerenje. Tako se, primjerice, ljudi koji trče prema mjestu eksplozije proglašavaju borcima ISIL-a iako se radi o civilima koji su potrčali u pomoć, muškarci na motociklima doživljavaju se kao skupina koja "pokazuje znakove neposrednog napada" jer se kreće u "formaciji", iako su to samo muškarci na motociklima, a za kuće se tvrdi da su prazne i onda kada ljudi u njima spavaju tijekom dana jer je ramazan, što upućuje i na nepoznavanje lokalne kulture.
U mnogim slučajevima, pišu novinari, civili su vidljivi na snimkama nadzornih kamera no to u izvještajima o incidentima nije zabilježeno, kvaliteta snimki često je loša, a snimke nedovoljno dugo traju, dok vojnici često zvuče "kao da igraju video igre".
Kako se rat protiv ISIL-a intenzivirao, piše NYT, povećavao se i broj ćelija, a sve su se češće počeli vršiti "dinamični udari" – oni u kojima se odluke donose praktički u realnom vremenu, nauštrb "namjernih udara", koji su unaprijed analizirani i planirani. U oba slučaja proces odlučivanja ovisi o dva osnovna pitanja – može li se meta pozitivno identificirati i hoće li kolateralna šteta biti proporcionalna, pri čemu je za donošenje odluke dovoljno ispuniti kriterij "razumne sigurnosti". Za "namjerne udare" računa se "procjena kolateralne štete" kompjutorskom analizom niza faktora kao što su "uzorak života", gustoća naseljenosti, vrsta oružja, struktura mete i potencijalna sekundarna eksplozija, no kao što je već rečeno, kod "dinamičnih udara" za ovakve procjene nema dovoljno vremena.
Potrebno je poduzeti i "izvedive mjere opreza", a u svakom trenutku napad se može i otkazati. No u "vihoru rata", kako pokazuje NYT-ova analiza, većina napada svodi se na golu improvizaciju u kojoj nema prostora za analiziranje ionako maglovito definiranih koncepata "proporcionalnosti" ili "razumne sigurnosti". U spomenutoj studiji iz 2018. koju su proveli Združeni stožer obrambenih snaga i Sveučilište nacionalne sigurnosti tako se zaključuje da je pogrešna identifikacija jedan od dva vodeća uzroka civilnih žrtava u američkim vojnim operacijama, što se pripisuje "sve manjem broju vojnika na terenu".
NYT-ovi novinari koji su posjetili mjesta incidenata došli su do zaključka da je u polovici slučajeva pogibija ili ranjavanja civila razlog bila upravo pogrešna identifikacija, dok se u službenim izvještajima taj udio procjenjuje na samo četiri posto. Jedan od drastičnijih primjera bio je napad iz studenog 2016. u sirijskom gradu Raka kada je meta bila navodna tvornica eksploziva, da bi se ispostavilo da je u pitanju postrojenje za preradu pamuka. Poginulo je devetero civila, a daljnja istraga nije preporučena, jednako kao ni u slučaju napada na navodno sjedište ISIL-ovih boraca u sirijskom selu Tohar u srpnju 2016., kada je pogođen niz obiteljskih kuća i ubijeno 120 civila. To je ujedno i slučaj s najvećim brojem civilnih žrtava koji je američka vojska službeno priznala, no unatoč tome nije se dogodila ni daljnja istraga s posljedicama, niti su isplaćene odštete ljudima koji su u napadu osakaćeni.
Poznati slučaj dogodio se i u sjevernom predgrađu Bagdada 2015. godine, kada analitičari nisu predvidjeli da će se dogoditi sekundarna eksplozija okolnih zgrada zbog gađanja tvornice auto-bombi. Poginulo je 70 civila, a slučaj je izazvao skandal u Nizozemskoj, čija je vojska izvela napad, nakon što ga je tamošnja ministrica obrane pokušala zataškati.
Prema izračunu Timesovih novinara, u 216 analiziranih incidenata bilo je dvostruko više civilnih žrtava nego u izvještajima američke vojske, ranjene ili ubijene djece bilo je u 62 posto slučajeva, dok se u vojnim dokumentima navodi 27 posto
Prema izračunu Timesovih novinara, civilnih žrtava u 216 analiziranih incidenata bilo je dvostruko više nego u izvještajima vojske, ranjene ili ubijene djece bilo je u 62 posto slučajeva, dok se u vojnim dokumentima navodi 27 posto. U 40 posto slučajeva preživjeli imaju značajne invaliditete, dok se ta ranjavanja u vojnim izvještajima uopće ne spominju. Sveukupno, u 75 posto slučajeva s civilnim žrtvama koje je list analizirao one prije udara uopće nisu uočene, s obzirom na to da su u većini tih slučajeva učinjena samo "kolateralna skeniranja" terena koja traju po desetak sekundi.
U 90 posto slučajeva nema službenog traga nikakvoj disciplinskoj mjeri, u samo 25 posto zaključak sadrži nekakvu preporuku, a velik broj slučajeva otpisan je zbog neke vrste problema s opremom ili nepoklapanja snimki sa svjedočenjima očevidaca, čak i kada su ta svjedočenja izrazito detaljna. Takav je primjer iz istočnog Mosula u travnju 2015., kada je u napadu na skladište elektrane ubijeno najmanje 18 civila. Iako je svjedok precizno opisao tri eksplozije, posljednja se vremenski nije poklapala s nadzornom snimkom, zbog čega je svjedočenje proglašeno "nekonzistentnim", a slučaj klasificiran kao "nevjerodostojan".
Daniel Hale (Foto: Bob Hayes/Intercept)
Prvi dio Timesovog istraživanja završava opisom posjeta novinara selu Barang u Afganistanu, mjesec dana nakon što su Talibani preuzeli vlast nad tom zemljom. Uz konstataciju da je rat u Afganistanu po mnogo čemu najmanje transparentan od svih američkih ratova, budući da se većina borbi vodila u nepristupačnim ruralnim područjima, navodi se i da je u tom selu svaka kuća izgubila prosječno pet članova obitelji.
O napadima bespilotnim letjelicama u Afganistanu svjedočio je i bivši vojni analitičar Daniel Hale, zviždač koji je 2019. osuđen na 45 mjeseci zatvora zbog kršenja Zakona o špijunaži. Haleova otkrića objavio je još 2015. portal The Intercept, a ona su pokazala da su u izvještajima koje je uzeo čak 90 posto žrtava napada bespilotnim letjelicama bili civili.
U rujnu ove godine New York Times je objavio da su civili ubijeni i u napadu dronom koji se dogodio nakon talibanskog zauzimanja Kabula krajem kolovoza. Taj je napad bio osveta za teroristički napad na kabulskom aerodromu u kojemu je, uz 170 civila, poginulo i 13 američkih vojnika. Američka vojska tada je objavila da je u njezinom napadu razbijena "ćelija ISIL-a koja je planirala još jedan napad na aerodrom". No pokazalo se da su ubijeni samo civili – njih desetero, od kojih sedmero djece, a incident je krajem studenog službeno kategoriziran kao nenamjerna pogreška.
