Letjelice različitih veličina i vrsta posljednjih mjesec dana opsjedaju nebo iznad osjetljivih vojnih instalacija Sjedinjenih Američkih Država diljem planete. Potvrđeni su letovi iz novembra ove godine iznad Njemačke i Velike Britanije, a aktivnost se ovog mjeseca dodatno pojačala dosegavši krajem tjedna rub visokog stanja budnosti američke javnosti. Premda je do trenutka pisanja ovog teksta prijavljeno više od tri tisuće viđenja, nema odgovora na pitanja o tome što se događa odakle dolaze ove letjelice i kamo slijeću.
"Upadi bespilotnih letjelica prijavljeni su u tri američke zračne baze u Velikoj Britaniji – Mildenhall i Lakenheath u Suffolku te Feltwell u Norfolku još u novembru", javlja BBC. Nepoznati dronovi nadgledali su uplovljavanje glavnog nosača zrakoplova Kraljevske mornarice Queen Elizabeth u luku Hamburg. Britanci su već digli vojne avione zbog ovih upada i rasporedili trupe kako bi pomogli u rasvjetljavanju pitanja tko ih šalje. Prema dojavama građana, na područjima gdje su viđeni dronovi u Velikoj Britaniji zamjetna je pojačana policijska i vojna aktivnost. Američki novinari, koji pokrivaju vojne i obavještajne teme, izvještavaju kako im izvori tvrde da je vojska ove godine deponirala novo nuklearno naoružanje u svoje baze u Britaniji prvi put u petnaest godina. Priča je u javnosti tumačena kao izgradnja nuklearnih skloništa za američke trupe.
Hibridni rat
Početkom decembra, potvrdili su za Reuters iz zračne baze Ramstein u Njemačkoj, neidentificirani dronovi snimljeni su i iznad njihovog neba. Prema tom izvještaju, njemačke vlasti nisu uspjele pronaći pilote dronova, ali su "isključili mogućnost da dronovima upravljaju amateri". Spiegel je izvijestio kako su dronovi snimljeni i iznad kemijskih postrojenja firme BASF i tvornice oružja Rheinmetall koja osigurava oružje za Ukrajinu, ali i iznad terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Brunsbuettelu blizu Sjevernog mora. Ovi događaji izazvali su sumnje da se iza svega kriju ruske sabotaže, a NATO je krajem novembra najavio da bi oblik hibridnog rata koji Rusija vodi protiv "zapada" mogao rezultirati aktivacijom članka 5. o uzajamnoj obrani članica. Aktivacija članka 5. znači da su u tom trenutku sve članice dužne reagirati u obranu napadnute zemlje. Za upade u europski zračni prostor glavni osumnjičenik je Rusija, složni su gotovo svi – od novinara, preko vojnih i civilnih stručnjaka do političara. Kada se fenomen preselio s druge strane Atlantika, poprimio je tipično američke razmjere, s pitanjima nacionalne i individualne sigurnosti. No, prije nego što, kao i njihovi federalni zastupnici, optužimo cijelu jednu saveznu državu za pretjeranu emotivnost, ili još gore haluciniranje, sagledajmo tamošnji društveno politički kontekst.
Osim iznad vojnih baza, u SAD-u dronovi su snimljeni iznad različite kritične infrastrukture poput elektrana, vodova, rezervoara s pitkom vodom i mostova. U New Jerseyu nervoza građana prenijela se na predstavnike lokalnih vlasti, pa je prošloga tjedna preko sto gradonačelnika gradića ove savezne države zahtijevalo odgovore od federalne vlade. Njima su se pridružili i kongresmeni iz te države s obzirom da tjednima ne dobivaju baš nikakve odgovore na to što se događa. Kao dio srednjeg establišmenta upravo su lokalni zastupnici prvi na udaru bijesa javnosti te je njihovo uzrujano obraćanje dodatno pojačalo interes medija za ovu temu.
Prema informacijama s te tiskovne konferencije, problem leži u tome što dronovi lete izrazito nisko, protivno pravnim propisima o letu bespilotnih letjelica. Također lete u satima kada to nije dopušteno – primarno po mraku. Većina snimaka zabilježena je između 18 sati i ponoć ili malo kasnije. Premda neki imaju propisana crvena i zelena svjetla, drugi nemaju. Neki malo bruje, neki su potpuno tihi. Svi stoje u zraku od četiri do sedam sati, premda komercijalni dronovi, zbog ograničenja litijskih baterija koje ih napajaju, ne mogu provesti u zraku više od nekoliko sati. Građane posebno brinu tihe letjelice, s obzirom na to da su velike poput SUV-ova ili autobusa. Neke dolaze s mora, neke se pojave iznad kopna. Neke od letjelica također vješto izbjegavaju helikoptere lokalnih vlasti koji su ih pokušali presresti, dok se druge jednostavno zamrače kada se na njih uperi snop svijetla. Zbog ove karakteristike izvještaji posljednjeg tjedna pokazuju da nisu sve letjelice bespilotne, odnosno da nekima pilotiraju ljudi.
Glasnogovornica Pentagona kazala je kako nema nikakvih indikatora da se radi o dronovima bilo kojih vanjskih suparnika i zanijekala da su to letjelice američke vojske.
Stanovnici prvi prijavljuju ovakva viđenja policiji, ali lokalne vlasti ne znaju čije su to letjelice i tko njima upravlja. Odgovore o tome navodno nije znala ni agencija za regulaciju zračnog prometa, stoga su adresatima postali predstavnici savezne vlasti u državi New Jersey. Kako duže od tri tjedna nisu uspjeli dobiti odgovore od kako kažu "Bidenove administracije", sazvali su spomenutu konferenciju. Dan prije održano je zajedničko javno saslušanje Pododbora za protuterorizam, provedbu zakona i obavještajne poslove i Pododbora za promet i pomorsku sigurnost pod nazivom "Zaštita domovine od bespilotnih zračnih sustava" na kojem su i predstavnici "troslovnih agencija" te drugih nadležnih organizacija svjedočili kako ne znaju čiji su dronovi, kako nisu njihovi, nisu vojni i kako dosadašnje analize pokazuju da ne postoji prijetnja za nacionalnu i osobnu sigurnost.
Na jasna pitanja odgovori su bili mlaki, što je izazvalo bijes članova odbora, a jedan je čak bijesno napustio saslušanje. Iz saslušanja smo saznali da je jako opasno kinetički (pucanjem) rušiti dronove (zbog raspršivanja ostataka) te da to u pravilu nije praksa. Obično se elektronski ometa signal drona radi kojeg se on ne može orijentirati po GPS-u te se prisilno spusti. Tako se na primjer ometaju dronovi narko-kartela. Problem je što sve metode prisilnih spuštanja dronova koje vlastima stoje na raspolaganju do sada nisu urodile plodom, te su prema ovim letjelicama, čini se, bespomoćni. Nakon saslušanja, američki novinari, poput onih s NewsNationa, razgovarali su s brojnim stručnjacima iz ovog područja koji su kazali kako svi komercijalni dronovi imaju u sebi ugrađene zaštite što im onemogućava da lete iznad zatvorenih zračnih područja. No, također su istaknuli da je te zaštite lako zaobići uz pomoć jednog podužeg YouTube tutoriala.
Opasnost koja to nije
Informacija da elektroničke metode spuštanja dronove ne funkcioniraju, doprinijela je dodatnom povećanju osjećaja nesigurnosti, iako je Pentagon nekoliko dana kasnije rezolutno odbacio mogućnost prijetnje. Kontradikcije koje se pojavljuju u službenom narativu izazvale su bijes stanovnika New Jerseya: zemlja u kojoj se skoro sve vidi kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti, već mjesec dana nosi se s "invazijom" dronova za koje navodno nitko ne zna čiji su i što tu rade te usprkos tome što praktički neometano lete iznad brojnih kritičnih i potencijalno opasnih područja, kao što su vojne instalacije ili nuklearna postrojenja, vlasti uporno ponavljaju da nisu njihovi, da ne znaju čiji su, ali da sve analize pokazuju da nisu nikakva prijetnja. Analize javnost nije vidjela, dužna je na riječ vjerovati vladi koja je prije mjesec dana uhitila kineskog državljanina na međunarodnom aerodromu u Los Angelesu, a koji je pokušao letjeti dronom iznad baze Vandenberg kojom upravljaju snage zadužene za svemir, dijelu američke vojske koji je u svom prvom mandatu osnovao ponovno izabrani predsjednik Donald Trump. Ta informacija dodatno je pojačala nervozu, jer je jasno da špijunski dronovi lete kratko, prikupe informacije i pobjegnu. Ovaj posljednji val međutim traje, ponavlja se i raste iz dana u dan.
Kako se tjedan bližio kraju, hype oko dronova u SAD-u rastao je iz sata u sat. Istovremeno Bidenova administracija drži presicu u Pentagonu na kojoj javnosti objašnjava da su stanovnici New Jerseya preosjetljivi na ono što vide na nebu te da prijavljuju komercijalne dronove kurire, obične putničke avione i ptice. Prema njima, iako su letjelice letjele iznad nedopuštenih i osjetljivih područja, nema nikakvih indikatora da one predstavljaju ikakvu opasnost, usprkos tome što se ne drže zakona. Glasnogovornica Pentagona kazala je kako upade istražuju lokalne vlasti, ali da nema nikakvih indikatora da se radi o dronovima bilo kojih vanjskih suparnika. Također je rezolutno kazala da to nisu letjelice američke vojske. Civilni stručnjaci upozorili su da ako i nisu vojni, moguće je da su dronovi podugovarača koji obavljaju neke tajne aktivnosti za potrebe vojske te da im upravo to omogućuje i formulaciju da nisu vojni dronovi ali i "plauzibilno nijekanje". Republikanski kongresmen Jeff Van Drew kazao je kako njegovi izvori imaju informacije da su dronovi lansirani s iranskog "matičnog broda" koji se nalazi u Atlantiku ispred obala New Jerseya. Pentagon je to deklarativno zanijekao kazavši da ne postoji iranski brod usidren ispred SAD-a.
U kakofoniji informacija koje je teško razlikovati od dezinformacija, američki "visoko pozicionirani" i anonimni dužnosnici također su novinarima kazali kako je moguće i da se radi o ruskoj mafiji iz Velike Britanije koje ruski predsjednik Vladimir Putin koristi kao instrument osvete za dalekometno oružje dato Ukrajini. Neki novinari su pak prijavili da njihovi "visoko pozicionirani izvori" tvrde da je ovo ruska sabotaža te da Amerikanci ne žele to javno priznati jer bi to bilo ravno prozivanju Rusije za ratni čin te je sakrivanje podrijetla dronova – ako su ruski – čin predratne deeskalacije. S druge strane, prošle godine Amerikanci su bez problema srušili kineski dron koji je letio nad njihovim teritorijem i to tada nije bio ratni čin. No, javnosti je teško vjerovati da bi njihova vojska dopustila ruskim dronovima da lete iznad vojnih baza i nuklearnih postrojenja. U očima javnosti to znači još jedan obavještajni promašaj koji bi u slučaju da rezultira nečim poput 9/11 poprimio još veću javnu osudu.
Broj prijavljenih viđenja narastao je u samo tjedan dana sa nekoliko stotina na više tisuća. Mnogi snimci pokazuju da se zaista radi o avionima i običnim dronovima, jedan snimak čak vidno pokazuje planet Veneru
Dok se sve to događa, narativi idu iz jedne krajnosti u drugu međusobno se hraneći i povećavajući paniku. Broj prijavljenih viđenja narastao je u samo tjedan dana sa nekoliko stotina na više tisuća. Mnogi snimci pokazuju da se zaista radi o avionima i običnim dronovima, jedan snimak čak vidno pokazuje planet Veneru, ali svaki je prepun uzbuđenja, emocija i adrenalina. Medijski izvještaji otkrivaju jaz između iskustva stvarne nesigurnosti kakvu imaju civili u Gazi, Ukrajini, prije u Iraku i Afganistanu, Siriji, a sada i u Rusiji, i ovih koje vidimo iz objava građana SAD-a na društvenim mrežama. Također vidimo ogromnu razliku u reakcijama javnih i vojnih dužnosnika u Europi i SAD-u po ovom pitanju. Europska javnost lako se zadovoljila odgovorima institucija, uz iznimku nekih krugova u Velikoj Britaniji te u pravilu nema prijava na tisuća viđenja. Američki mediji i javnost su znatno drugačiji. Manje su formalni, a istovremeno brži i dinamičniji te fokusirani na anegdotalne primjedbe prikupljene s društvenih mreža te dodatno senzacionalizirani brojnim anonimnim "visoko pozicioniranim dužnosnicima" koji daju informacije novinarima i nižim javnim službenicima, a koje Pentagon potom mora nijekati.
Ta dinamika fokusirana na emocije prije činjenica rezultira adrenalinom što ga stvara izvanredno stanje. Jedno od objašnjenja naglog skoka broja viđenja dronova je da je sada mnoštvo građana fokusirana na nebo i dižu svoje dronove što stvara dodatnu konfuziju koja otkriva teško vidljivu dimenziju, nazovimo je radno, društvenog generiranja novih granica kategorija svijeta oko nas. Dinamika adrenalina i produljenja izvanrednog stanja također podrazumijeva kontinuirano i novo generiranje ideja i spekulativnih objašnjenja. Senzacionalizam i klikbejt uzajamno se nadopunjavaju, a preduvjet produženja trajanja ciklusa vijesti znači davanje javnog prostora uvijek novim misliocima koji mogu ponuditi neki novi kut gledanja neprikazan u drugim medijima. Npr. informacija o "iranskom matičnom brodu" u Atlantiku ponavlja se danima nakon što je opetovano negirana i to ponovnim negiranjem.
Napori da se produži informacijski ciklus postiže učinak mekšanja i pomicanja društvenih kategorija, pa onda i onoga što je stvarno moguće, jer ogroman broj novih mislioca znači i sve radikalnije ideje koje s ponavljanjem postaju sve više analizirane i poprimaju sve jasnije obrasce. Ti obrasci onda motiviraju stručnjake da pokušaju realizirati nove i rubne ideje. Iako neki zaista tvrde da se radi o NLO-ovi koji imitiraju dronove, važnost ove i drugih sličnih tvrdnji nije u njihovoj istinitosti, već u društvenim učincima. Premda je grubo nazvati ove događaje medijskom histerijom, jer to omalovažava nemir građana, ne može se poreći da način izvještavanja, vidno različit u Europi i SAD-u, proizvodi jasne društvene učinke i otkriva nepovjerenje u vladu.
Medijske reakcije
Vjerojatno nećemo dobiti nikakve odgovore na to što se događalo u jesen-zimu na nebu iznad zemalja NATO članica i njihovih saveznica. Nejasno je jesu li dronovi u Europi i ovi u SAD-u isti fenomen, ili dva različita nepovezana slučaja. Možda su europska viđenja stvarno posljedica dronova, a američka možda neka vojna vježba ili priprema novog obrambenog sustava. Ako se radi o kakvom tajnom strateškom projektu klasificiranom kao strogo povjerljivo, obavještajci koji su razgovarali s američkim novinarima kazali su da bi stvar izgledala točno ovako kako izgleda. I oni informirani o programu morali bi lagati javnosti. Također, kada se nove ljude informira o strogo povjerljivim tajnama, oni nakon toga ne smiju više javno govoriti o tome. Među svim argumentima koje se pojavljuju u sklopu ove teme, najočitija je smirenost američkih federalnih vlasti koje s puno samopouzdanja ponavljaju da dronovi, iako navodno ne znaju što su, svakako nisu prijetnja.
Prošle godine dronovi su upadali u zračni prostor iznad vojne baze Langley u Virginiji zaduženoj za obranu DC Washingtona te su obrambene snage odmah podigle borbene avione (što vjerojatno znači da ih nisu uspjeli prisilno spustiti elektroničkim putem te su bili spremni na kinetičku intervenciju). Ovaj put, usprkos tisućama letjelica, obrambeni mehanizmi nisu pokrenuti. Sve navodi na to da iako tvrde da ne znaju o čemu se radi, američka vlada ima veću kontrolu nad nepoznatim dronovima nego što javnost ima povjerenja u njih. Da je interes europske javnosti jednako visok, kakve bi bile reakcije europskih društava? Kakve bi bile reakcije europskih vlasti?
