Nakon prvog kruga izbora sav pritisak za svrgavanje gradonačelnika Milana Bandića ostaje na vama. Prema najnovijim anketama praktički ste izjednačeni, mislite li da ćete uspjeti?
Mislim da hoću. Pokazatelji su jasni, na ovim izborima osvojio je 40 tisuća glasova manje i mi smo apsolutno izjednačeni. U gradu se osjeti, na emotivnoj razini, da je došlo vrijeme promjene. Potrebna je samo sekunda za promjenu.
Mislim da ime Titovog trga treba ostati ovakvo kakvo je. Ako većina u Skupštini zaključi da se treba provesti referendum, njihovu volju treba poštivati, ali koristiti referendum kao alibi za nepružanje odgovora nije dobro
Kako komentirate nove omjere snaga u Skupštini?
Ovakvi omjeri snaga u Skupštini nisu novina. Gradska skupština je i prije imala predstavnike ekstremne desnice poput onih Hrvatskog bloka ili HSP-a, a bilo je i nezavisnih lista poput one Tatjane Holjevac. Drago mi je što je Zagreb je NAŠ! ušao u Skupštinu jer je jedno kada na nešto kao udruga upozoravate, a drugačije kada postoji i odgovornost za donošenje odluka. Sada imaju šansu za politički utjecaj. Gospođa Bruna Esih me ne iznenađuje. Treba vjerovati anketama i trendovima, a oni pokazuju da je gospođa Esih nova ikona desnice. Mislila sam da će Živi zid i Most dobiti barem kojeg zastupnika, no ostali su ispod te imaginarne crte. Dvadeset jedna je lista, dakle bilo je teško.
Problemi se mogu odmah rješavati
Prema svemu sudeći, u prilog bi vam išao što veći odaziv. Na kakav način mislite motivirati birače na izlazak na birališta?
Ovo je druga utakmica. Ne mislim da je ovo drugo poluvrijeme, nego baš druga utakmica. U prvoj smo imali osam kandidata za gradonačelnika, 21 listu za Skupštinu, 218 mjesnih odbora i 17 gradskih četvrti, a sada ostajemo na tom polju samo gospodin Bandić i ja. To je sasvim druga priča u kojoj želim biti afirmativna, okupljajuća i slati poruku da postoji mogućnost da u Zagrebu zapušu neki novi vjetrovi, da je moguće promijeniti način upravljanja i sustavima i gradskim proračunom. Izuzetno je važno da građani izađu na izbore. Žele li promjene, moraju ih sami izabrati. Želim jednog dana biti gradonačelnica svih građana grada Zagreba, bez obzira na to kako su glasali u prvom krugu i pozivam sve one koji ne žele više gospodina Bandića za gradonačelnika da iskoriste ovu priliku. U prvom planu ovih izbora nisu svjetonazori, već upravljanje gradskim resursima.
Ipak, tema promjene imena Trga maršala Tita itekako je aktualna, ne samo u prvom krugu, već i nakon njega. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih podršku Milanu Bandiću u Skupštini uvjetuju upravo promjenom imena tog trga. Što biste vi učinili?
Najprije, u svojim odgovorima gospodin Bandić izbjegava odgovor i kaže da će provesti referendum. To je mogao učiniti već nekoliko puta, a jednako tako bilo je i ranije mnogo prilika da se tom trgu promijeni ime, uostalom mogao je to učiniti i Franjo Tuđman, no to se nikada nije dogodilo. Mislim da ime tog trga treba ostati ovakvo kakvo je. Ako većina u Skupštini zaključi da se treba provesti referendum, njihovu volju treba poštivati, ali koristiti referendum kao alibi za nepružanje odgovora nije dobro. Osim toga, da mi živimo u gradu u kojem je ime tog trga jedini problem, bila bih sretna jer bi to značilo da nam problem nisu ni ceste, ni vrtići, ni škole, ni vodovod ni bilo što slično.
Bandić je uspio uvjeriti ljude da je on taj koji daje, a zapravo ne daje ništa jer mi ne možeš dati nešto što je već moje. Imali smo priliku vidjeti da se iz svakog pada podiže uz druge ljude koji mu vjeruju. On je tvorac populizma u Hrvata
Situacija s gradskim vrtićima koje spominjete sve je gora. Nedavno je održan i prosvjed odgajateljica. Vidite li rješenje u većem broju privatnih vrtića ili osnaženju mreže javnih?
Nema nijedne ključne teme koju smo do sada otvorili, uz one koje nismo stigli adresirati jer su pale u sjenu, a da nemamo jasno razrađeno što vidimo kao kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere koje treba provesti. U konkretnom slučaju, odmah se mogu riješiti neki od problema poput osiguravanja rada u jednoj smjeni tamo gdje je to moguće, upisa u vrtiće koji traje cijelu godinu, nekvalitetne prehrane i neadekvatne opreme koju odgajateljice moraju koristiti, ali i raspodjele sredstava u proračunu da osigurate rad tih vrtića i dodatnu edukaciju u njima. To je dakle jedna tema. Druga je to što Grad može napraviti sto vrtića, ali ostaje pitanje tko će u njima raditi jer odgajateljica nema dovoljno. Treba vidjeti što se tu može napraviti, možda gradskim stipendijama poticati mlade da se školuju upravo za taj posao. Uvijek se zalažem za što širu lepezu jer samo tako možemo potaknuti bilo koju djelatnost. Čim pokušamo previše regulirati, dolazimo do problema. Uz javne, apsolutno trebamo i privatne vrtiće pod određenim kriterijima, uvjetima i standardima. Zagreb u svom proračunu ima predviđenu svotu od 900 milijuna kuna za predškolski odgoj, dok, primjera radi, cijeli proračun Grada Rijeke iznosi 800 milijuna kuna. U tom proračunu su samo plaće i hladni pogon, a nikakva ulaganja. Kada uđete u taj proračun i vidite da je njime za razvoj djece koja su nadarena predviđeno pet tisuća kuna, ostanete potpuno šokirani. Kada sam to rekla suprugu, on je mislio da je namijenjeno pet tisuća kuna po djetetu, na što sam mu odgovorila da nije, da je toliko predviđeno za sve.
Zagrebu ne pripada ‘Za dom spremni’
Namjeravate li nastaviti s nedavno uvedenom mjerom takozvanih majki odgajateljica?
Krenula su ta zastrašivanja da ću ukidati mjere koje postoje, a to nije točno jer se samo borim za sustav. Gradom se treba upravljati sustavno, otvoreno i transparentno. Sve mjere koje postoje ćemo analizirati i pretvarati u fleksibilnije i dostupnije za sve. Ta konkretna mjera ima dobru i lošu stranu. Zaista je dobro omogućiti da dijete bude s majkom i da potičete demografski rast, ali nakon određenog vremena imate nezaposlive osobe i to je loša strana. Sigurno je nećemo ukidati, ali probat ćemo je putem poboljšati i učiniti dostupnijom svima. Čini mi se da bi bilo izuzetno dobro tim očevima i majkama omogućiti da rade pola radnog vremena ili dva dana u tjednu. To se mora omogućiti radnim zakonodavstvom na državnoj razini, ali Zagreb mora biti pokretač takve inicijative. Na takav način osiguravate radnu sposobnost, ali i vrijeme s obitelji.
Prije nekoliko mjeseci za Bandića ste rekli da je čovjek s najvećom socijalnom inteligencijom kojega ste ikada upoznali. Stojite li i dalje pri tome?
To od početka tvrdim. On je čovjek koji odlično prepoznaje određene trenutke i dobro se snalazi među ljudima. Uspio je ljude uvjeriti da radi. Velika je razlika između toga da se priča da se radi i toga da se zaista radi. Uspio je, također, uvjeriti ljude da je on taj koji daje, a zapravo ne daje ništa jer mi ne možeš dati nešto što je već moje. Imali smo priliku vidjeti da se iz svakog pada podiže uz druge ljude koji mu vjeruju. On je tvorac populizma u Hrvata.
Čime se vi suprotstavljate toj njegovoj nazovimo sposobnosti?
Iza sebe imam jasne i nedvojbene rezultate. Ako ste na čelu nekog grada 16 ili 17 godina, za sobom biste trebali imati jedan jak rezultat, a kada pogledamo što je Bandić zapravo postigao dobijemo odgovor – Bundek. A što je trebalo biti nakon 16 godina? Pa recimo da svi vrtići funkcioniraju, da su nam sve škole u jednosmjenskoj nastavi, da je prometno rješenje odrađeno, da nemamo ovako sramotne tržnice ili da imamo sređene kulturne programe jer u jednom mandatu možete napraviti samo nešto, ali u 16 godina možete puno više. A mi imamo fontane.
Brojni zagrebački kulturnjaci artikulirano su izražavali svoje zadovoljstvo Bandićevim radom. Kako biste osigurali snažniju i autonomniju kulturnu scenu?
Ministarstva ili uredi osnivaju se ili prema ljudima koje hoćete nagraditi ili prema programima koje želite uspostaviti, odnosno osnažiti. U svojem programu jasno sam rekla da ću trenutačni broj ureda smanjiti tako što ću ih presložiti i da ću osnovati dva nova ureda – jedan za promet, a drugi za kulturu. Zato što želim poslati snažnu poruku da se prometni problemi trebaju riješiti, kao i poruku da je Zagreb oduvijek bio otvoren grad i da je postojao osjećaj da je Zagreb bio grad kulture, što danas nemamo. Ljudima iz kulture u Zagrebu danas kao da visi mač nad glavom ako koriste gradski prostor. Trenutačno je jasan dojam nebrige za kulturu.
Kako se u sliku otvorenog grada uklapa primjerice Hod za život koji je održan samo dan prije izbora? Poznato je da je Bandić do sada podržavao organizatore takvih inicijativa, možda i preko mjere koja je dozvoljena zakonom.
Odgovor na to pitanje za mene je povezan s onim o Trgu maršala Tita. On pokušava tvrditi da je vrlo otvoren, a onda podržava nešto što daje krivu sliku o gradu. Moj je stav da prostora mora biti i za one s kojima se slažem i za one s kojima se ne slažem. Međutim, u posljednje vrijeme u Zagrebu je puno onih zbog kojih ostajete zatečeni. Svoj svjetonazor i volju ne želim nametati nikome drugome i ne mislim da imam pravo odlučivati kako će netko drugi živjeti, pogotovo na tako agresivan način. Nisam se osjećala ugodno kada sam vidjela da je to okupljanje planirano za dan prije izbora, odnosno na dan izborne šutnje. Svatko treba imati pravo na okupljanje, to nikada ne bih branila, ali isto tako svatko ima pravo da ga se zbog razmišljanja ili svjetonazora ne vrijeđa. Sjetite se, u Zagrebu su bili i ljudi u crnim košuljama. Pitanje je do kada bi i u Zagrebu trebali imati ploču s natpisom ‘Za dom spremni’, koja tu nikada nije pripadala.
Nisam bila u Bandićevom timu
Čemu se najviše namjeravate posvetiti u preostalim danima kampanje?
Građanima želim poručiti da imaju odluku u svojim rukama. Na ovim izborima referendumsko je pitanje – ili svi mi koji želimo promjene ili on. Prvi krug je pokazao da je 70 posto onih koji su izašli na izbore bilo za neku drugu opciju, a ne za gospodina Bandića. Pozivam sve one koji žele promjene da izađu na izbore. Želim da ovaj grad ima budućnost, a to može imati samo kroz javno, otvoreno i transparentno upravljanje. Sigurno ste i vi, na putu do ovog intervjua, mogli primijetiti da promet ne funkcionira. Za način na koji se do sada upravljalo otpadom dovoljno je vidjeti zelene otoke koji su pretrpani, a o tome da su problemi u vrtićima govore i prosvjedi roditelja i odgajateljica. Zajednički nazivnik svega toga je što se sustavom ne upravlja.
Najčešća kritika na vaš račun je ona da ste radili u Bandićevom timu, baš kao i Sandra Švaljek?
Postoji velika razlika između gospođe Sandre Švaljek i mene. Do sada nisam imala priliku ovako detaljno odgovoriti na to pitanje. Izbor gospođe Švaljek bio je da bude zamjenica gospodina Bandića, a ja sam u Gradu radila kada je on bio zamjenik jer je morao otići s mjesta gradonačelnika zbog problema s pićem i odlaska s mjesta nesreće. Nikada nisam radila u timu gospodina Bandića i on nikada nije bio nadležan za posao koji sam radila. Nikada mu nisam bila bliska suradnica, a nakon izbora 2005. odmah sam tražila da me se razriješi iako sam mogla ostati. Tu apsolutno postoji velika razlika jer je njezin izbor bio da bude njegova zamjenica, a moja šefica je bila Vlasta Pavić.
Izmaknemo li se iz Zagreba i pogledamo općenito, jeste li očekivali bolje rezultate svoje stranke i koalicijskog partnera?
Voljela bih da je rezultat negdje malo jači ili da su neki meni bliski kandidati SDP-a ostvarili pobjedu u prvom krugu. Naravno, taj je osjećaj još snažniji za moje kolege iz HNS-a. Nema tu nekakvih velikih iznenađenja, osim možda gospodina Ivana Čehoka. Željko Kerum u Splitu mi nije neko iznenađenje, štoviše, nekako mi se čini da bi on mogao dobiti. Ivica Vrkić će dobiti Osijek, a kolega Vojko Obersnel Rijeku, tu nema dileme. Voljela bih da je bilo preokreta u nekim gradovima. U Zagrebu će pobijediti onaj koji prvi pređe tu imaginarnu liniju jer prema posljednjim anketama vodimo mrtvu trku. Nadam se da ću to biti ja, nadam se zbog Zagreba.
