Lokalni izbori 16. svibnja bit će važni za budućnost lijeve politike u ovoj zemlji, gotovo jednako važni kao oni 2017., na kojima su aktivisti i ljevičari prvi put ozbiljno stupili na političku scenu, osvojivši četiri mjesta u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Ili kao parlamentarni izbori prošlog srpnja: izuzmemo li pojedince iz 1990-ih poput Nikole Viskovića, na njima je prvi put od državne nezavisnosti ideološki profilirana ljevica, kritična prema kapitalizmu i nacionalizmu, osvojila saborske mandate. Sedam zastupničkih mjesta, koliko je vrijedilo 116.000 glasova zeleno-lijeve koalicije na nacionalnoj razini, predstavljalo je prvi politički dom za nezanemariv broj građana orijentiran ljevije od SDP-ovog liberalnog i domobranskog lutanja.
Svugdje gdje izlazimo računamo prijeći prag, a ponegdje imamo i poprilične šanse da naši kandidati za gradonačelnike uđu u drugi krug – kaže Sandra Benčić iz platforme Možemo!
Ipak, izbori ovog svibnja u nekoj su mjeri i bitno veći izazov. Koalicija prevođena platformom Možemo! i Tomislavom Tomaševićem ima šansu preuzeti vlast u Zagrebu ili izvjesno barem u njoj sudjelovati. To bi izuzetno povećalo njenu javnu vidljivost, moć i utjecaj. Prvi put bi bila u poziciji da aktivno upravlja dijelom zemlje, a brojni novi kadrovi stekli bi dragocjeno političko iskustvo. Međutim, lijeve opcije na izbore planiraju izaći i u nizu ostalih gradova, od Pule preko Rijeke do Osijeka i Dubrovnika. To je drugi ključni test: naime, bez osvajanja pozicija u sredinama izvan glavnog grada gotovo je nemoguća – naročito kada se stranka gradi od nule i bez sredstava – izgradnja imalo trajnije biračke baze i stranačke infrastrukture, nužne za političku opciju s ozbiljnim dugoročnim nacionalnim ambicijama. Stoga vrijedi pobliže pogledati šanse lijevih opcija i u sredinama izvan Zagreba.
Za razliku od prijašnjih, nakon razlaza prošlog prosinca ljevica na ove izbore izlazi rascijepljeno. Na jednoj strani su preostale članice zeleno-lijeve koalicije – Možemo!, Nova ljevica, Orah, Zagreb je naš, a na drugoj Radnička fronta. Vjerojatno su pogrešne interpretacije po kojima je do prekida koalicije došlo iz ideoloških razloga. Poslije raskida za Možemo! se zaista otvorio prostor prema centru, ali barem vodstvo platforme dobrim dijelom ima slične vrijednosti kao i RF. Presudili su, prije svega, loša komunikacija i nefunkcionalna suradnja, a RF je, moguće, i krivo procijenio svoju poziciju – s obzirom na višestruko veću podršku koju uživa Možemo!, bilo je nerealno očekivati ravnopravne odnose. Osim toga, tu je i dogmatizam i netaktičnost nekih utjecajnih članova RF-a, premda krivnju za razlaz, možda, ne treba tražiti samo na jednoj strani. Značajnu ulogu odigrali su konkurentski interesi, inače legitimni, dviju organizacija. Za Možemo! osvajanje Zagreba od ključne je važnosti, za što je potrebna suradnja i sa SDP-om. Radnička fronta pak profil gradi napadima na SDP, pa se u javnosti više puta mogao čuti i stav da Milana Bandića ne treba rušiti uz podršku SDP-a. Zamislili su i da njima Rijeka donekle bude ono što Možemo! i Tomaševiću predstavlja Zagreb: iako nije realno da Katarina Peović postane riječka gradonačelnica – a vjerojatno ni da uđe u drugi krug – već bi i sama kampanja i koliko-toliko neloš rezultat na izborima za Gradsko vijeće bili svojevrsna lansirna rampa za organizaciju. U Možemo! pak nisu željeli RF-u prepustiti treći grad u državi, nego graditi vlastitu riječku organizaciju. Bilo kako bilo, ljevica na izbore ide u dvije opcije, drastično nejednake snage: prema posljednjim anketama, koalicija okupljena oko Možemo! s 9,6 posto podrške treća je politička snaga u zemlji, dok RF podržava 1,3 posto građana. Shodno tome, Možemo! i prateće stranke namjeravaju postati važan faktor u nizu sredina.
Vjerujem da će RF dobaciti do riječkog Gradskog vijeća prije no Možemo! Međutim, svi su u zabludi misleći da je ovo crveni, komunistički grad. Riječ je o vrlo opreznom biračkom tijelu – ističe novinar Branko Mijić
- Izlazimo na izbore u Splitu, Rijeci, Puli, Karlovcu i Dubrovniku, gdje su naši partneri Srđ je naš. Razgovaramo i s inicijativama iz Varaždina i Zaboka, gdje postoje lokalne građanske grupe koje odgovaraju našem političkom profilu. Za Sisačko-moslavačku županiju i Osijek još tražimo odgovarajući model. Svugdje gdje izlazimo računamo prijeći prag, a ponegdje imamo i poprilične šanse da naši kandidati za gradonačelnike uđu u drugi krug - kaže za Novosti koordinatorica platforme Možemo! Sandra Benčić.
Osim u Zagrebu, u koaliciji takav ishod očekuju ponajprije u Puli i Dubrovniku. U Puli se pretpostavlja da će kandidatkinja biti ugledna aktivistkinja Dušica Radojčić, s višedesetljetnim stažem borbe za javna dobra, demokratizaciju, alternativnu kulturu i očuvanje okoliša. Na prošlogodišnjim izborima koalicija je u Puli osvojila 12,57 posto glasova, međutim tada su 8. izbornu jedinicu, u kojoj su Pula i Rijeka, nosili članovi RF-a predvođeni Peović. U Dubrovniku listu Srđ je grad prevodi gradonačelnički kandidat Đuro Capor koji se također 15 godina zalaže za obranu javnih dobara. Lista je otprije prisutna u Gradskom vijeću, a prema prošlomjesečnoj anketi koju je za HDZ proveo Ipsos, Capor dobiva 12,5 posto glasova.
Što se Splita tiče, još uvijek nije poznato tko će biti gradonačelnički kandidat ispred Možemo! Međutim, Benčić tvrdi da će biti riječ o poznatoj i javno aktivnoj osobi. Na parlamentarnim izborima koalicijsku listu, koja je osvojila 5,35 posto glasova, predvodila je poznata kulturna radnica Tamara Visković. Njoj poneki zamjeraju to što je bila članica gradskog Poglavarstva zadužena za kulturu u doba koalicijske gradske vlasti HDZ-a i Liste Velog mista. Zbog toga je među kritičarima splitskog Možemo! i aktivist Bojan Ivošević, poznat po Facebook-stranici "Dnevna doza splitskog nereda". Tvrdi da je Visković bila "osoba od povjerenja interesnih skupina u Sanaderovo vrijeme" te se odlučio i sam kandidirati. Tu je i niz drugih ozbiljnih i neozbiljnih kandidata. Prema nedavnoj anketi Ipsosa, najveću podršku s gotovo 15 posto ima nepoderivi Željko Kerum, što svjedoči i o zapuštenosti splitskih birača. Iza njega su HDZ-ov Vice Mihanović s 14,5 posto, nezavisna Branka Ramljak s 13,1 posto i Ivica Puljak s 12,2 posto, kao jedini kandidat s lijevo-liberalnog spektra sa šansama za drugi krug. Između pet i 10 posto imaju i kandidati SDP-a Tonći Stipić (u međuvremenu odustao), Ante Čikotić iz Mosta, Jakov Prkić iz stranke Pametno za Split – riječ je o lokalnoj podružnici Pametnog, koja se protivila spajanju sa Strankom s imenom i prezimenom, pa se izdvojila u posebnu stranku – kao i spomenuti Ivošević, pa čak i HSLS-ov Zdeslav Benzon. U međuvremenu je kandidaturu najavio i Siniša Vuco u ime HSS-a, kao čudnovata akvizicija stranačkog predsjednika Kreše Beljaka, a zatim i Tomislav Mamić, vlasnik Tommy grupe i najveći poslodavac u Dalmaciji. U takvoj gužvi kandidatu Možemo! neće biti lako ostvariti ozbiljan rezultat, dok će se po uspjehu ili neuspjehu liste za Gradsko vijeće prosuđivati da li su odabrani pravi ljudi i koliko je još rada nužno uložiti u splitsku podružnicu koalicije.
Zahvaljujući angažmanu u Saboru, Katarina Peović ima znatnu nacionalnu vidljivost (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Možda će najzanimljivija utrka biti ipak u Rijeci. U gradu je gotovo tri desetljeća – od 1993. – neprekidno na vlasti SDP. No ovog proljeća Vojko Obersnel završava šesti mandat i nema se namjeru opet kandidirati. Njegov zamjenik i SDP-ov službeni kandidat, 40-godišnji inženjer građevine Marko Filipović, prilično je neuvjerljiv: prema anketi koju je naručio, SDP dobacuje svega do 14,8 posto glasova. Za riječke SDP-ovce, ali i za Peđu Grbina, još je alarmantnije to što SDP dobiva svega 30-ak posto glasova, oko deset manje no što je uobičajeno. Ukratko, socijaldemokrati bi mogli izgubiti svoju utvrdu, a ukoliko ne osvoje Zagreb – što je vrlo nesigurno – SDP bi na vlasti ostao u svega nekoliko manjih urbanih sredina. Trenutno vladaju u Sisku, Čakovcu, Pločama, Trogiru, Koprivnici i u još par gradova.
Među Filipovićevim protukandidatima su Davor Štimac, nekadašnji ravnatelj riječkog KBC-a iza kojeg stoji grupa lokalnih poduzetnika, Nikola Ivaniš iz Primorsko-goranskog saveza, inače Obersnelov zamjenik, kao i Mostov libling Marin Miletić, vjeroučitelj koji je svoje skaute tjerao da viču "Za dom – spremni!" Tu će biti i još nepoznati HDZ-ov kandidat, a kao favoriti spominju se šef riječke partijske podružnice Josip Ostrogović i ravnatelj Lučke uprave Denis Vukorepa. Bitka za Rijeku bit će, međutim, zanimljiva i zbog toga što će ovdje – kao i u Puli – kandidate istaknuti i RF i Možemo! Pritom RF uživa stanovitu prednost s obzirom na to da Peović ima znatnu nacionalnu vidljivost i kao saborska zastupnica – u Rijeci je lista koju je predvodila osvojila 10,4 posto glasova, a ona je u izbornoj jedinici osvojila treći najveći broj preferencijalnih glasova – ali i još od predsjedničke kandidature iz 2019. Stekla je i određeno političko iskustvo, dok je u dosadašnjem djelovanju pokazala srčanost, argumentiranost, posvećenost, pa i dozu karizme, ali i povremenu nepromišljenost. U riječkom kontekstu zamjera joj se što je tek nedavno prijavila riječku adresu, iako u Rijeci već godinama predaje na tamošnjem Sveučilištu, preciznije na Kulturalnim studijima. Odnosno, napadana je da riječke probleme zapravo ne poznaje, a kandidaturu koristi prvenstveno u svrhu dizanja vlastite i RF-ove vidljivosti.
- Prema anketama koje rade stranke, u Rijeci traje bitka četiri kandidata, a od drugog kruga dijeli ih nekoliko postotnih poena. Među njima je i naša kandidatkinja. Katarina Peović jedna je od najaktivnijih zastupnica u Saboru. Po aktivnosti zauzima treće mjesto, a teme koje se ondje otvaraju direktno se odnose na Rijeku, poput jednostranog povlačenja natječaja za koncesiju Luke Rijeka. Peović je članica naše lokalne organizacije u Rijeci i redovito sudjeluje na sastancima s našim članovima. Među njima su i radnici u javnim poduzećima i ustanovama, i svi oni itekako znaju unutarnje procese u tvrtkama u kojima rade. Peović u Rijeci radi preko 15 godina, tako da je argument kako ne poznaje riječke probleme neistinit i promašen - ističe za Novosti sugovornik blizak vodstvu RF-a.
Prema anketama koje su provodili pojedini portali, vode Štimac i Filipović, Miletić dobiva 15-ak, a Peović 10-ak posto glasova. Naš sugovornik dodaje i kako RF na izbore zasigurno izlazi u Zagrebu, Rijeci, Puli, Osijeku, Sisku, Splitu i Tučepima te na razini nekoliko županija. Kandidate za gradonačelnika stranka će istaknuti u prva tri navedena grada. Što se očekivanja tiče, u RF-u računaju na siguran prolazak u Gradska vijeća Pule i Rijeke, a možda i u zagrebačku Gradsku skupštinu.
Premda lokalna grupa Možemo! još uvijek nema svog gradonačelničkog kandidata, planira ga istaknuti. Koordinator grupe Nebojša Zelić, profesor filozofije na riječkom Sveučilištu, za Novosti kaže da je Rijeci potrebna zeleno-lijeva opcija s jasnim stavom da ekonomski pravednije društvo treba graditi u kontekstu zelene transformacije.
- Ova nova politika neće podijeliti izborno tijelo, već izvući nove birače na izbore. U svakom slučaju ulazimo u Gradsko vijeće i imat ćemo moć da utječemo na procese, makar u poziciji snažne oporbe. Vlast koja traje ovako dugo kao u Rijeci gotovo nužno završava u klijentelizmu. Javne usluge su nedjelotvorne i skupe, a gradu nedostaje vizija razvoja, poticanja novih radnih mjesta i općenito budućnosti - kaže Zelić.
Unatoč optimizmu obiju lijevih opcija, poznavatelji riječkih prilika sliku vide mračnijom, ističući da četvero kandidata – Peović, Ivaniš, Filipović i kandidat Možemo! – cilja na lijevo biračko tijelo, a djelomično i Štimac kao peti.
Branko Mijić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
- U ovom trenutku izvjesno je jedino da će se glasovi rasuti, novo Gradsko vijeće bit će vrlo podijeljeno, kao i da će biti drugog kruga pri izboru gradonačelnika. Toliko prekomjernih kandidatura bez dogovora je opasno igranje vatrom. Najgora moguća opcija je da se u drugom krugu nađu dva desna kandidata. Koliko god takva katastrofa zvučala nemoguće, mogla bi ispasti realna. Kod prolaska u drugi krug moglo bi se raditi i o stotinjak glasova razlike. HDZ bi mogao dobiti potporu svoje vjerne armije, a treba ozbiljno računati na Miletića. Djelujući kao vjeroučitelj kroz vjerske udruge stekao je određeni imidž među mladima, a isto tako i kroz navijačku grupu Armada. Mogao bi na izbore privući nove i protestne birače - upozorava Branko Mijić, nekadašnji glavni urednik Novog lista.
Po njegovoj procjeni, SDP će izgubiti grad. Ističe i da je raskid koalicije RF-a i Možemo! prije izbora ravan samoubojstvu.
- Vjerujem da će RF dobaciti do Gradskog vijeća prije no Možemo! Međutim, svi su u zabludi misleći da je ovo crveni, komunistički grad. Riječ je o vrlo opreznom biračkom tijelu. Tražit će se promjena, ali ne radikalna. Cijenit će se projekti, sigurnost i smirenost. Peović ne može proći – ona nema ni pedigre Riječanke, a što god mislili o tome, ovdje je lokalpatriotizam itekako izražen. Izbori su još daleko, no kad bih se sada morao kladiti, rekao bih da će u drugi krug proći Miletić i Štimac - zaključuje Mijić.
Doduše, u ovom trenutku ni Možemo! ni RF nemaju nikakvu moć, a upitno je koliku imaju vidljivost i potporu u Rijeci. Međutim, bila hipoteza da bi njihov raskid mogao ugroziti grad srednje veličine pretjerana ili ne, ova situacija vjerojatno će naškoditi izbornom uspjehu obiju stranaka, a moguće i ljevice u cjelini.
Dok se za Možemo! izbori vjerojatno svode na pitanje hoće li u pojedinim sredinama postati važni ili će samo ući u Gradska vijeća, RF vodi bitku za preživljavanje. Ne uspije li samostalno ući u spomenuta Gradska vijeća, stranci prijeti opasnost da životari na margini, a i to možda najdulje dok Peović ne istekne aktualni saborski mandat. Međutim, rizik postoji i za koaliciju okupljenu oko Možemo! Ne ostvare li se barem djelomično navedeni ciljevi – prvenstveno, doduše, u Zagrebu – balon očekivanja mogao bi se ispuhati, a građani koji su ljevici poklonili glas odlepršati do neke nove protestne opcije. Vjerojatno ipak nije uputno izjednačavati aktualnu ljevicu s dosadašnjim jednosezonskim projektima. No za ovu zemlju bilo bi dobro da obje lijeve opcije ostvare svoje ciljeve.
