Prije dvije godine doznali su da je "slobodan" jedan od gradskih stanova u zagrebačkom predgrađu, u naselju Novi Petruševec. Nisu imali što izgubiti; život u Prihvatilištu za beskućnike Crvenog križa u Velikoj Kosnici činio se krajnje neizvjestan. Na koncu su ondje upozoreni da je po zakonu krizni smještaj ograničen samo na šest uz dodatnih šest mjeseci. Majka četvero djece bila je pred porodom.

Pokušavali su i preko oglasnika pronaći stan koji bi unajmili, ali bezuspješno. Kada bi potencijalni stanodavac čuo da se radi o mnogočlanoj romskoj obitelji, stvar bi bila završena prije nego što je i započeta. Rizik i strah obitelji od beskućništva su rasli. Odlučili su se na očajnički potez i protupravno uselili u stan u vlasništvu Grada Zagreba. Zatim su sami sebe prijavili policiji zbog ometanja posjeda, želeći da se zabilježi i stanje režija, čije su buduće troškove naumili plaćati, što rade i danas.

- Mi smo se pokajali što smo otišli iz Struga - kaže nam najstarija članica romske obitelji, koja uključuje i njezinu kćer i danas petero unučadi.

Sjedimo s njima u društvu socijalne pedagoginje Martine Horvat i ogledamo se po stanu: dvije sobe, kupaonica, kuhinja i blagovaonica, sve skromno namješteno, s malo elemenata. Na dvosjed su posjedala nenametljiva dječica, neka još raščupana od sna. Mjestimice oslikani zidovi; oni koji nisu, vape za osvježenjem. Potrebna je adaptacija instalacija, a peći i štednjak na struju znatno povisuju izdatke u ionako skromnom budžetu obitelji.

- Razlika u godišnjem obračunu struje koju smo nedavno zaprimili iznosi 840 eura - govori majka petero djece, čije ime, kao i imena ostalih, nećemo objaviti.

Kada su nas iseljavali sa Struga, ljudi iz Grada su nam rekli da ćemo biti mjesec dana negdje, da će nam dati nešto nakon toga, neki kontejner, čak su i zemljište spominjali. Zato smo potpisali – govore nam Stružani

Mlada nam žena kaže da njezina ukupna mjesečna primanja iznose 740 eura, i uključuju porodiljni i dječji doplatak. Njezina majka prikupi povremeno nešto sekundarnih sirovina, uglavnom željeza za prodaju, ali sve je to nedovoljno za pristojan život. Najamninu plaćaju Gradu 35 eura mjesečno.

- Bolje da netko živi u takvim stanovima nego da su prazni - kaže njezina majka i domeće da su im još prije deset godina bili zanimljivi stanovi u Petruševcu.

Oni su jedna od devet romskih obitelji s ukupno 29 djece iseljenih u ljeto 2022. godine sa 3. Struga nakon sudskog rješenja i postupka koji je pokrenula naftna kompanija Ina kao vlasnik zemljišta. U Novi Petruševec doselile su još dvije obitelji sa Struga, gdje su Romi Kaloperi prije iseljenja živjeli nekoliko desetljeća. Netom prije tog iseljenja u naselju su zaredali požari: gorjeli su smeće i opasni otpad koji su godinama u Struge navozile nepoznate osobe, a ispod kojeg su se kotili štakori, pri čemu su djeca bila najizloženija potencijalnoj zarazi. U Strugama nije bilo struje i postojala je samo jedna pumpa za vodu u zajedničkom dvorištu.

Grad Zagreb smjestio ih je, nadali su se, samo privremeno u remetinečki Hostel Arena i Prihvatilište u Velikoj Kosnici. Do danas Grad još nije pronašao trajnije stambeno rješenje ni model podrške stanovanja za pedesetak svojih građana iseljenih sa Struga, premda ga na to obavezuje Zakon o socijalnoj skrbi prema obiteljima koje to ne mogu same i kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.

Sudbina ljudi sa Struga ne raspliće se ni u novom Akcijskom planu Grada Zagreba za 2025. – 2027. godinu za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. I baš ta činjenica bode oči. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što su netom prije iseljenja dužnosnici i gradski službenici javno obećali da će krizni smještaj biti privremen, dok se ne organizira pomoć u stanovanju. Kao mogućnosti su razmatrane dodjela stambenih kontejnera na gradskom zemljištu ili dodjela gradskih stanova u najam. Na to podsjeća Horvat, koja ranije kao dio mobilnog tima za podršku obiteljima u zajednici udruge Ambidekster, a danas kao suradnica na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu otpočetka prati ovaj slučaj.

U dopisu koji su krajem siječnja odaslali Gradu Zagrebu i članovima platforme Možemo! aktivistkinje i aktivisti, iza kojih stoje i Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba i Savez Roma "Kali Sara", navode da se gradska vlast "aktualno okrenula problemima drugog romskog naselja Vrtni put u kojem ljudi žive u jednako lošim uvjetima te sada tim stanovnicima nudi kontejnere i gradske stanove kao što je prethodno nudila Stružanima".

Pozivaju Grad Zagreb da "osigura stambeno zbrinjavanje obitelji sa Struga na način da im omogući privremeno stanovanje u objektima gdje aktualno borave te da im prizna status beskućnika i prepozna prioritetnost dodjele gradskog stana kada natječaj za dodjelu stanova bude objavljen", ali i da zaustave deložacije obitelji koje sada borave u gradskim stanovima do završavanja postupka dodjele u najam stanova putem natječaja.

Život s mjesečnim primanjima od 740 eura i obračunom za struju od 840 eura (Foto: Dragan Grozdanić)

U Akcijskom planu navodi se sljedeće: "Najteže stanje u pogledu uvjeta stanovanja Roma u Zagrebu odnosi se na lokaciju Vrtni put, na kojoj u krajnje neprimjerenim uvjetima živi 18 obitelji (112 osoba), od čega 74 malodobne djece. Stambeni uvjeti vrlo su loši i na lokaciji Novi Petruševec na kojoj u 29 gradskih stambenih jedinica živi 25 obitelji i 4 samca (152 osobe), od čega 83 malodobne djece, preseljenih 2019. s lokacije Plinarsko naselje".

U planu se konstatira da je "neriješeno pitanje stanovanja Roma preseljenih 2022. s lokacije 3. Struge u privremeni smještaj Gradskog društva Crvenog križa Zagreb u Velikoj Kosnici i Hostel Arena Zagreb, gdje su smještene tri obitelji (18 osoba), od čega je sedmero malodobne djece". "Romi su", još se navodi, "ostvarili pravo na smještaj sukladno Odluci o socijalnoj skrbi, a dok se ne iznađe trajnije rješenje za obitelji, trošak smještaja snosi Grad Zagreb."

Prema dopisu što su ga Novosti lani zaprimile, Grad Zagreb je pred Općinskim građanskim sudom vodio ukupno pet ovršnih sporova protiv pet obitelji romske nacionalnosti zbog ometanja posjeda odnosno protupravnog useljenja u gradske stanove u Novom Petruševcu.

- Mi ćemo ići na prijavu za gradske stanove. Ali, cijelo smo vrijeme u strahu jer je u ovom međurazdoblju ljudima status nejasan, a traži se jako puno administrativnih uvjeta. Odluka je donesena početkom veljače, natječaj još nije objavljen, ali po Odluci o najmu stanova moguća je dodjela legalizacije statusa i produljivanje boravka onima koji su u Petruševcu od ranije. U ovom periodu, da bismo izbjegli deložaciju, pokušavamo pomoći po te dvije osnove: legalizacija statusa i ostanak od ranije. Veliki broj bodova se dobiva na beskućništvo, a znamo da su ljudi iz Struga de fakto beskućnici, protupravno žive u gradskim stanovima, ali ne znamo kako ćemo to dokazati po gradskim kriterijima - govori Horvat.

Neki su, dodaje, prijavljeni na Hrvatskom zavodu za socijalni rad, što je redovna procedura za beskućnike. Međutim, mnoge obitelji to nisu mogle napraviti zbog školovanja djece i kako bi mogli biti zajedno.

- Tražimo da prijašnji dokument koji su ti ljudi potpisali Grad uzme kao dokaz o beskućništvu, ako već nemaju nikakvu drugu nekretninu i ako ih je Grad krizno smjestio - navodi Horvat.

Dugačkom bivšom industrijskom dvokatnicom prolazi raznovrsna galerija ljudi; uglavnom tu legalno obitavaju zagrebački Romi, oni organizirano preseljeni 2019. godine iz Plinarskog naselja. Takvi nam se uglavnom žale na buku ili ponašanje nekih stanara.

- Ima tu i Hrvata, četiri i više obitelji - govori naša romska obitelj.

- Evo, tu je jedna blizu našeg stana, jako smo si dobri, pijemo zajedno kavu - kaže nam baka familije.

Govori nam da su oni tražili i dobili pristanak i suglasnost ostalih stanara zgrade za boravak u zgradi u Petruševcu. Premda i dalje nemaju nikakve garancije za trajniji ostanak. U međuvremenu, dvije deložacije uspjeli su odgoditi.

- Kada su nas iseljavali sa Struga, ljudi iz Grada su nam rekli da ćemo biti mjesec dana negdje, da će nam dati nešto nakon toga, neki kontejner, čak su i zemljište spominjali. Zato smo potpisali. Ali mi smo ostali mjesec, pa još mjesec, i tako godinu i pol u Kosnici i sada ovdje već dvije godine - kažu nam.

Spomenula je baka i svog pokojnog sina, mlad je, kaže, umro. Osim garderobe, neke njegove fotografije ostale su u Strugama, na ruševinama kuće u kojoj je živjela, zaključane iza ograđenog zemljišta. Ona se nada da bi za koji dan uz dozvolu vlasnika mogla onamo otići, potražiti ispod gomile i pronaći barem jednu fotografiju, kao amajliju koju će ponijeti sa sobom.