Rimac, Žalac, kriminalac. Tako bi mogla glasiti nova brojalica. U toj bi brojalici stradao samo posljednji, a za prvo- i drugoimemovanu nije znano kakva će ih sudbina stići. Kriminalac nije nužno onaj koji krade ili na koji drugi način krši zakon i sebi time priskrbi neku korist. Kriminalca novog doba definirao je u ponedjeljak, nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a, Andrej Plenković. Dakle, kriminalci bi trebali postati oni koji su povezani s curenjem informacija iz istraga, a koje, pak, bivaju objavljene u medijima.
Posljednjih desetljeća HDZ je neprekidno izvrgnut curenju takvih informacija, ali stvar je postala alarmantna posljednjih tjedana kada su u javnost procurile informacije koje se tiču Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, nekada moćnih HDZ-ovki, danas pod udarom zakona zbog kriminala i korupcije, kada su se u epicentru curenja zatekli glasnogovornik Vlade Marko Milić i Hrvatske šume i kada je sve češće bila spominjana misteriozna osoba "AP", "šef" ili slično.
Bit će da je taj "AP" prelio kap strpljenja Andreja Plenkovića. Najavio je da će biti promijenjeni Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon "i ovakve situacije da nam stvari iz spisa nekontrolirano, namjerno, selektirano, aranžirano cure. To se više neće dogoditi zato što će to biti kazneno djelo". Još se požalio i da im, dakle HDZ-u i Vladi, to stvara političku štetu.
Dakle, Plenkovića ne smeta sadržaj procurenog, a to su kriminal i korupcija, ili u blažem obliku sumnja na kriminal i korupciju, nego ga smeta to što im pisanje o kriminalu i korupciji u vlastitim redovima stvara političku štetu. Kriminalu ne nužno pakovati, političku štetu spakovati. Plenković je demonstrirao što je suvremeni, postmoderni političar – sadržaj je ništa, imidž je sve.
Naravno, nije trebalo dugo čekati, a na Plenkovića se digla kuka i motika, a sam sebi je izazvao baš ono protiv čega se bori – političku štetu. Lako je zaključiti da bi na udaru kaznenog progona bili novinari koji objavljuju procuretke. Nema tko nije reagirao: opozicija svih boja i smjerova, Hrvatsko novinarsko društvo, analitičari, stručnjaci. Nešto je pokušavao objasniti i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ali je na našu nesreću, vjerojatno svoju sreću bio suvisao poput Gordana Grlića Radmana. Ukratko, pričao je nešto o "dobrobiti probitka kaznenog postupka". Stanje fakata je objasnila profesorica kaznenog procesnog prava Zlata Đurđević. Dakle, načelo javnosti je temeljno načelo funkcioniranja kaznenog postupka, a ono vrijedi i u istražnoj fazi. Ustavni sud je tajnost istrage ukinuo 2012. godine.
Da štošta iz istraga curi znamo odavno. Sanader bi mogao napisati nekoliko knjiga o tome u svom slučaju, a kada bi se počelo kazneno goniti zbog toga prvo bi trebalo pohapsiti pola DORH-a, ne novinare. Plenković zna zašto je najavio što je najavio – dobro mu je poznato da je HDZ dva puta izgubio parlamentarne izbore, oba puta zbog toga što je predanim radom u javnosti stvorio dojam da je krao više nego što se pristoji.
Zahvaljujući Plenkoviću svjetla reflektora privremeno s nešto manje luksa obasjavaju glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek čije razrješenje traži opozicija. Nedavno je u Saboru na izravno pitanje Nikole Grmoje kazala da je s Rimac kontaktirala kada je ova bila gradonačelnica Knina. Procureno je pokazalo da je s njom kontaktirala i kada je Rimac bila državna tajnica. U slučaju Hrvoj Šipek nije ključno ono što je objavljeno, važnije je to što nije govorila istinu, a doista je ključno to što je nesposobna i to mora biti prvi razlog njezine smjene.
