Pritisnut objavljenim činjenicama o vlastitoj umiješanosti u kupovinu peterostruko preplaćenog softvera za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, kao i dokazima o aktivnom utjecaju svojih najbližih suradnika na dobivanje radnih mjesta u državnim Hrvatskim šumama i poslova s Hrvatskim šumama, predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković predstavio je javnosti u protekla dva tjedna cijeli svoj obrambeni arsenal. Vjerojatno se ne radi samo o plodovima njegove pameti već o djelovanju združenog PR-stožera predvođenog glasnogovornikom Vlade Markom Milićem, inače jednim od onih čiji su SMS-ovi direktoru Hrvatskih šuma osvanuli u Nacionalu: naravno, utoliko gore, jer sve dosad pokazano – a riječ je o kombinaciji plitkoumnih teza namijenjenih onom dijelu birača koji će prihvatiti sve što im se servira iz HDZ-a i beskrupuloznih pokušaja manipulacije usmjerenih prema svima ostalima – samo potvrđuje uzdrmanost, paniku i pogubljenost HDZ-ovog vodstva. Nije ih strah negativne reakcije glasača i koalicijskih partnera na dokaze o njihovoj korupcijsko-klijentelističkoj praksi: došli su u fazu kad se ponajviše boje da bi im na vrata mogli pokucati istražitelji, jer bi ova vlada, unatoč relativno eutanaziranoj javnosti, teško mogla preživjeti hapšenje ili pokretanje kriminalističke istrage protiv još nekog od dužnosnika visokog ranga, dok bi se Plenković više-manje mogao pozdraviti sa svojim briselskim ambicijama.
Žalac i Rimac bile nezadovoljne AP-om
Predsjednik Vlade u svojoj prvoj izjavi o objavljenoj komunikaciji Gabrijele Žalac i Josipe Rimac praktički je priznao da je on taj AP od kojeg spomenute dvije funkcionarke očekuju pomoć u "slaganju kontre", odnosno proguravanju kupovine prijateljskog i za milijun i 400 hiljada eura preplaćenog softvera, ali da je vidljivo njihovo nezadovoljstvo postupcima AP-a. To je gruba i uvredljiva manipulacija. Žalac i Rimac možda su bile nezadovoljne sve dok se nisu sastale s Plenkovićem i uz njegovu pomoć "složile kontru" Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave: nakon toga kupljen je softver tvrtke Ampelos po cijeni višestruko većoj od realne i nastupila je sveopća radost, a toga sigurno ne bi bilo mimo premijerovog blagoslova. Novac za tu kupovinu, uostalom, pronađen je u rebalansu državnog proračuna za 2018., a rebalans budžeta nije moguće izvesti bez premijerovog potpisa.
"Ljudi pitaju"
Plenkovićevo objašnjenje u cijelosti glasi ovako: "Nitko tu ne trguje utjecajem. Ljudi pitaju. I to je to." Hoće reći, ako glasnogovornik Vlade Milić, koji je jedna od najmoćnijih osoba u državi, pošalje poruku šefu državnog poduzeća i u poruci napiše samo ime i prezime svog prijatelja, to nije pritisak da se tog prijatelja zaposli, nego raspitivanje o zdravlju i općem stanju, mada je prijatelj vrlo zainteresiran da dobije posao u toj tvrtki, što se i dogodilo nakon Milićevog raspitivanja. Ljubopitljivost, dakle, a ne – ne dao Bog – nešto iz sfere ilegalnih aktivnosti opisanih u Kaznenom zakonu. Što bismo rekli kad bi se pljačkaš banke na sudu branio time da nije htio ukrasti novac već da je dobronamjerno provjeravao da li funkcionira sigurnosni sistem banke, mada je uhvaćen u nemilom trošenju opljačkanog novca?
"To su neteme"
Premijer uporno ponavlja da je netema iskorištavanje političkog utjecaja u svrhu pogodovanja bliskim ljudima i firmama, a to što se čitava javnost danima bavi tim beznačajnostima rezultat je opozicijsko-medijskih napora da se kreira društveni kaos i da se napakosti HDZ-u, odnosno to je rezultat opozicijsko-medijske mržnje prema HDZ-u. Ako se premijer i zdrug njegovih suradnika danima ukazuju pred novinarskim mikrofonima i papagajski ponavljaju da je nešto netema, onda je i politički polupismenima potpuno jasno da se radi o – temi. Zar su se mediji trebali pretvarati da u komunikaciji između visokopozicioniranih HDZ-ovaca nema ničeg problematičnog, kao što je, primjerice, zasad učinilo Državno odvjetništvo? Zar je opozicija trebala prešutjeti novinarska otkrića o vrlo vjerojatnoj trgovini utjecajem, zloupotrebi položaja i ovlasti, nezakonitom pogodovanju? I što je onda tema, ako je ovo netema?
Uspjesi Vlade
Tema su, naravno, grandiozna postignuća aktualne vlasti u prošlih šest godina, i to jedina prava tema. Nije opozicija nego HDZ uveo Hrvatsku u eurozonu i Schengen, ne prestaje Plenković, nije opozicija nego HDZ izborio milijarde eura iz europskih fondova, i to zahvaljujući nevjerojatnom utjecaju hrvatskog premijera u Bruxellesu, nije opozicija nego HDZ spasio građane i gospodarstvo od kolapsa u Covid-krizi, HDZ je a ne opozicija spasio građane i poduzetnike od drastičnog poskupljenja energenata uslijed ruske invazije na Ukrajinu, HDZ je a ne opozicija sačuvao Agrokor od propasti, HDZ je a ne opozicija smanjio nezaposlenost i doveo do porasta plaća... Čak kad bismo i prihvatili da sve ovo jesu uspjesi za koje je zaslužna isključivo Plenkovićeva vlada, kako je to opozicija mogla, na primjer, donositi odluke o trošenju novca iz državnog proračuna na pomoć stanovništvu i poduzetništvu u iznenadnoj globalnoj krizi ili se u Bruxellesu zalagati za veći priljev europskog novca u Hrvatsku? Kad bi opozicija to mogla, onda ne bi bila opozicija nego vlast, no već iz onoga što je dosad izneseno u ovome članku trebali smo shvatiti da se Plenković u optužbama na račun opozicije i medija ne vodi zdravom logikom nego pokušajima obmanjivanja i teorijama zavjere.
Produkcija pozitivnih vijesti
Da bi se zamaglile aktualne HDZ-ove korupcijske afere, kao i katastrofalni učinci poslijepotresne obnove na Baniji i u Zagrebu, Vlada povećava mirovine, naročito one koje su stečene na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu, paradno i propagandno ratuje s trgovcima oko rasta i zaokruživanja cijena, kažnjava obrtnike zbog minimalnih poskupljenja, drži zamrznutima cijene nekoliko prehrambenih proizvoda, kontrolira cijene goriva, najavljuje nove mjere za suzbijanje inflatornog udara na standard građana, suzbija poskupljenje telekomunikacijskih usluga, priprema izdavanje "narodne obveznice" čiji bi prinos trebao biti znatno veći od bankarskih kamata na štednju... Poslije će se premijer sigurno hvaliti da je HDZ a ne opozicija spasio široke narodne mase od siromaštva i beznađa, premda opozicija – za razliku od vladajućeg HDZ-a – ni na koji način ne može raspolagati državnim proračunom.
Ukrajina i Milanović
Kreiranje kaosa na temelju poruka do kojih su istražitelji došli u slučaju Josipe Rimac i drugih osumnjičenih u aferi s gradnjom vjetroelektrana u Dalmaciji, poruka koje posljednjih dana izlaze u javnost, veli Plenković, u funkciji je prikrivanja sramotne odluke većeg dijela parlamentarne opozicije da – pod utjecajem svog "poglavice" Zorana Milanovića, predsjednika Republike – osujete sudjelovanje Hrvatske u vojnoj misiji Europske unije (EUMAM) koja se sastoji u obuci pripadnike ukrajinske vojske. Premijer, međutim, na dnevnoj bazi obećava da će se on lično potruditi da se nikad ne zaboravi to svrstavanje na "pogrešnu stranu povijesti", što će reći – na stranu Rusije, i da je to ljaga od koje se opozicija i Milanović nikad neće oprati. Drugim riječima, Plenković će dati sve od sebe da rat Rusije protiv Ukrajine u što većoj mjeri i što duže zloupotrebljava za unutrašnjopolitičke potrebe, to jest da konkretno naplati svoje stajanje na ispravnoj strani.
Nezavisnost Državnog odvjetništva
Omiljena mantra šefa HDZ-a i njegovih najrevnijih partijskih udvorica u posljednje je vrijeme ona što kaže da je nedopušteni pritisak svako kritiziranje Državnog odvjetništva zbog toga što, usprkos prikupljenim dokazima, ne dira u premijera i njegov najbliži krug. Tezu o nezavisnosti i objektivnosti DORH-a i USKOK-a pritom izvlače iz činjenice da je u proteklih šest godina uhapšen, osumnjičen ili optužen poveći broj viđenijih HDZ-ovaca, uključujući i neke koje je ta sudbina zadesila dok su zauzimali moćne funkcije u Vladi, ministarstvima, državnim i javnim tvrtkama. To što je pokrenuto procesuiranje, primjerice, Josipa Aladrovića ne znači automatski da bi DORH, kad bi imao dokaze, isto učinio i s Andrejom Plenkovićem ili Markom Milićem: jasno je da tužitelji u ovoj zemlji oduvijek vode računa o trenutnoj poziciji onoga kime se bave i da paze na tajming svojih akcija. Osim toga, neusporedivo je veći utjecaj na DORH kad vlast hvali neovisnost tog tijela nego kad opozicija, mediji i predsjednik Republike govore o DORH-ovoj političkoj podčinjenosti, jer samo vlast može imenovati i smijeniti čelnu osobu tog strogo hijerarhijski organiziranog mehanizma.
Uostalom, ankete pokazuju...
HDZ stabilno drži rejting od 25 do 30 posto u istraživanjima političkog raspoloženja birača, bez obzira na to što se nižu afere vladajućih i što više od 70 posto ispitanika u istim anketama smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Argument anketnog rejtinga, odnosno podatak da vodeći HDZ ima podršku približno jednaku potpori koju imaju sljedeće tri stranke zajedno, postao je jedan od ključnih momenata Plenkovićevih i općenito HDZ-ovskih medijskih nastupa u obrani od optužbi za sudjelovanje u nezakonitim i nečasnim poslovima. Tanak argument, kao i ostali koje smo naveli u ovom tekstu, ali kad se voda počne penjati prema grlu, razumljivo je hvatanje za svaku slamku.
