Na zajedničkoj kandidacijskoj listi političke platforme Možemo! i SDP-a za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba, među 47 kandidatkinja i kandidata nema niti jedne osobe srpske nacionalnosti.
Iako Srba u Zagrebu prema zadnjem popisu ima tek 12.036 ili 1,6 posto, što je daleko manje od propisanih pet posto potrebnih za pravo na predstavnička mjesta u lokalnoj samoupravi prema Ustavnom zakonu, očekivalo bi se, iz etičkih razloga, da se na listi lijevo-liberalne političke opcije za predstojeće lokalne izbore 18. maja barem pripadnici srpske manjine, kao najbrojnije u Zagrebu, nađu.
Srba nema na listama HDZ-a i notornog Domovinskog pokreta, kao ni desničarske stranke DoMiNo. Kao dobar primjer Možemo! i SDP mogli su uzeti Radničku frontu na čijoj listi se nalaze dva kandidata srpske nacionalnosti, dvoje Bošnjaka i jedna kandidatkinja crnogorske nacionalnosti.
Politički analitičar Jaroslav Pecnik kaže da ga je to pomalo iznenadilo jer je još od početka devedesetih velik broj Srba, između ostalog glasao i za SDP.
- Ako već nisu stavili Srbe na listu, onda je možda bolje da znamo gdje smo, s kim smo i kako smo. Da je naprosto lijevo od centra takvo stanje stvari. Pokazuje i stanje duha koje dominira u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj. Pa i situacija s Novostima je paradigma onoga što se zbiva kod nas - kazao je Pecnik.
Liberalno-građanska retorika osmišljena zelenom ideologijom, i nacionalnom tolerancijom kakvu prezentira Možemo! pala je na ispitu – empatije. Bivši saborski zastupnik kaže da kao politička stranka prije svega vodi računa o svojim pragmatičnim razlozima i izgledima na izborima.
- I to je legitimno, ali ako na simboličkoj razini ne zadržite nešto što bi vas legitimiralo kao lijevu, građansku opciju, onda se pitamo po čemu se razlikujete od drugih, osim po riječima? Iako vas zakon ne obavezuje, imate povijest Srba i Hrvata koju pratite u kontinuitetu tri desetljeća i s tim činjenicama i na račun pragmatike morate ilustrirati sebe pred građanima što očito nikom nije stalo. Nije smisao nacionalnih manjina da plešu i čuvaju svoj jezik, nego da budu politički sudionici - zaključuje Pecnik.
