Kako komentirate to što skaču troškovi za lijekove i pripravke oboljelima od karcinoma i dijabetičarima?
Uvođenje nadoplate za lijekove iz skupine GLP-1 agonista, koji se koriste u liječenju šećerne bolesti kod pretilih pacijenata, te pripravaka za nutritivnu potporu kod onkoloških bolesnika i drugih pothranjenih osoba, predstavlja udar na ranjive skupine pacijenata. Ovi su lijekovi često neizostavni dio terapije, a njihove visoke cijene rezultat su globalnih politika farmaceutskih kompanija. Nažalost, HZZO očito nije uspio postići povoljnije cijene u pregovorima s proizvođačima, pa se odlučio za uvođenje nadoplate kako bi ograničio njihovu potrošnju, čime je financijsko opterećenje prebačeno na pacijente.
Poseban je problem što se ovim mjerama produbljuju postojeće nejednakosti u zdravstvenoj skrbi. Pretilost i posljedična šećerna bolest često su povezane s nižim socioekonomskim statusom pa će ova nadoplata najviše pogoditi upravo one koji si je ne mogu priuštiti. Za onkološke pacijente situacija je još teža – osobe koje trebaju nutritivnu potporu često su fizički iscrpljene, nepokretne ili financijski ovisne o drugima. A odredba da moraju dolaziti po pripravke svaka dva tjedna dodatno otežava njihovu svakodnevnicu.
Onkološki pacijenti ovime su financijski oštećeni i dovedeni na rub egzistencije?
Kao predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo, govorila sam o tome da su naknade za dugotrajno bolovanje godinama neusklađene s rastom prosječne plaće u Hrvatskoj. Navela sam primjer onkološkog pacijenta kojem je 2014. godine određena mjesečna naknada od 280 eura, koja se do danas nije mijenjala, unatoč porastu prosječne plaće u zemlji za oko 80 posto. Zbog toga mnogi dugotrajni onkološki pacijenti preživljavaju s naknadama između 300 i 500 eura mjesečno, što ih dovodi na rub egzistencije.
Klub Možemo! predložio je izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kako bi se naknade za dugotrajno bolovanje usklađivale s rastom prosječne plaće u Hrvatskoj. Predložili smo da se naknade za bolovanje jednom godišnje usklađuju s prosječnom plaćom, kako bi se osigurala pravednija i adekvatnija financijska podrška oboljelima.
Kako riješiti problem?
Među najdebljim smo nacijama u Europi i na samom smo dnu ljestvice po preživljavanju od raka. Stoga ne čudi velika potreba za ovim lijekovima, a njihove visoke cijene koje farmaceutskim kompanijama osiguravaju enormne dobiti, dodatno pogoršavaju situaciju. Ključ ozdravljenja našeg zdravstvenog sustava leži u prevenciji bolesti, a veća ulaganja u prevenciju su nužna kako bismo smanjili pritisak na sustav i dugoročno olakšali financiranje liječenja.
Uvođenjem nadoplate, financijski se teret prebacuje na pojedince i dio pacijenata si neće moći priuštiti nastavak terapije pod tim uvjetima. Umjesto nadoplate za sve, možda bi pravednije rješenje bilo postrožiti kriterije za dobivanje ovih lijekova bez nadoplate i redovito provoditi reviziju njihove učinkovitosti na individualnoj razini. Na taj bi način besplatno liječenje bilo dostupno onima kojima su ti lijekovi najpotrebniji i koji od njih imaju najveću korist.
