Programi protiv zaraznih bolesti kao što su malarija i HIV, skladišta hrane i lijekova u ratom pogođenim državama, klinike za reproduktivno zdravlje, subvencije malim farmerima u klimatski ugroženim područjima Afrike i tisuće lokalnih organizacija u svim dijelovima svijeta samo su neki od pipaka goleme strukture Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), koju je predsjednik Donald Trump početkom veljače doveo u stanje kliničke smrti dekretom o 90-dnevnom pauziranju svih njezinih aktivnosti, tijekom kojih će se provesti revizija.
"USAID je zmijsko gnijezdo radikalno lijevih marksista koji mrze Ameriku", napisao je dva dana ranije Trumpov čovjek za rezanje državne potrošnje Elon Musk, a istoga dana ljudi iz njegovog Ministarstva efikasnosti državne uprave pokušali su pristupiti financijskim podacima agencije iako to "ministarstvo" nije tijelo izvršne vlasti.
Nakon toga su na privremeni dopust poslani svi direktni zaposlenici agencije i još tisuće njih angažiranih diljem svijeta. USAID ima oko deset tisuća zaposlenih, od čega su dvije trećine raspoređene u 60-ak država u kojima agencija ima svoje misije, dok još tisuće ljudi u lokalnim organizacijama obavljaju posao na terenu i ovise o projektima koje agencija financira.
Uoči te odluke Trump je na svojoj društvenoj mreži napisao da je USAID-ova potrošnja "totalno neobjašnjiva" i da agenciju treba zatvoriti, a potom i reformirati na način da njezino djelovanje bude usklađeno s njegovim "America first" pristupom međunarodnoj pomoći, za koji još nije jasno kako bi točno trebao izgledati. Državni tajnik Marco Rubio aktivnosti USAID-a opisao je kao "preklapajuće i kontradiktorne" što "dovodi do neujednačenosti u vanjskoj politici", a u pismu Kongresu najavio je reorganizaciju agencije tako što će neki njezini dijelovi biti pripojeni Ministarstvu unutarnjih poslova, dok će ostatak biti ukinut.
No s obzirom na to da je agencija osnovana kao neovisno tijelo izvršne vlasti, predsjednik Trump za njezino ukidanje trebat će odobrenje Kongresa, u čija oba doma ima većinu, ali je i prilično sigurno da će eventualna odluka o ukidanju biti dovedena u pitanje na sudovima.
Sjedinjene Države najveći su pojedinačni humanitarni donator u svijetu, a 2023. su na međunarodnu pomoć potrošile 68 milijardi dolara, od kojih je 40 milijardi raspoređeno putem USAID-a. Ta svota iznosi 0,6 posto ukupne državne potrošnje, odnosno prosječno oko 210 dolara po glavi poreznog obveznika, dok je prosjek izdvajanja za obranu 2.800 dolara. USAID je uspostavljen 1961. godine, za vrijeme predsjednika Johna F. Kennedyja, Zakonom o stranoj pomoći kao primarno tijelo zaduženo za raspoređivanje sredstava u stranim državama.
Prije toga, nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Harry S. Truman osmislio je politiku ulaganja u razvojnu pomoć kao sredstva za borbu protiv širenja komunizma, a ta pomoć do danas je ostala instrument meke moći, odnosno "neformalnog imperijalizma" u zemljama primateljicama. Prema podacima koje je objavio Washington Post, od lanjskih 68 milijardi najviše novca, odnosno 20,2 milijarde potrošeno je u regiji Evrope i Euroazije, od toga 17,2 milijarde u Ukrajini.
U regiju Bliski istok i Sjeverna Afrika uloženo je 10,6 milijardi, od čega 3,3 milijarde u Izrael. SAD je najveći donator UN-ovog Programa za hranu, a oko trećine ukupne potrošnje odlazi upravo na programe za hranu i zdravstvene usluge. Najveći primatelj pomoći u hrani je Etiopija, čijih 15 milijuna stanovnika ovisi o toj pomoći, dok humanitarni radnici na terenu javljaju o katastrofi koja bi mogla zadesiti Sudan, poprište najveće humanitarne krize u svijetu u kojemu gladuje 25 milijuna ljudi.
Naime, prethodna američka administracija potkraj 2024. namijenila je dvije milijarde dolara hitne humanitarne pomoći Sudanu, no taj je program sada zamrznut, pa se može zaključiti da će se kolateralne žrtve ove Trumpove odluke brojiti u desecima milijuna ljudi.
S obzirom na to da na SAD sveukupno otpada čak 40 posto globalne humanitarne potrošnje, bivši dužnosnik u USAID-u Jeremy Konydyk namjeru ukidanja agencije nazvao je "egzistencijalnom prijetnjom humanitarnom sektoru" i "događajem razine izumiranja". Ljudi iz sektora upozoravaju i kako ovaj događaj zorno ilustrira fragilnost sistema međunarodne razvojne i humanitarne pomoći, no možda bi prikladnije bilo reći da ilustrira njegovu nakaradnost već samim time što toliki broj ljudi egzistencijalno ovisi o jednoj državi, tko god da je u njoj na vlasti.
Kritičari koncepta međunarodne razvojne pomoći kakav provode Sjedinjene Države naglašavaju i kako je američka razvojna pomoć uvijek uvjetovana prepuštanjem dijela suvereniteta država primateljica, bilo vojnog putem otvaranja američkih vojnih baza na njihovim teritorijima, bilo političkog i ekonomskog putem privatizacije, eksploatacije prirodnih bogatstava i nametanja mjera štednje. To je možda najvidljivije u Latinskoj Americi, gdje SAD putem razvojne pomoći upravlja političkim procesima u tamošnjim državama još od ranih 1970-ih godina.
