Kakvi su naši političari, pitaju se jedne novine: "Naši su političari ljudi puni srca. Puni su lijepih programa i riječi, puni oduševljenja za sve što samo oni smatraju pravednim i patriotskim. I lijepo je ako se netko oduševljava onim za što drži da je domoljubno i korisno, ali to je za bavljenje politikom nedovoljno.
U politici treba dalekovidnosti, okretnosti i vještine, a iznad svega razuma i žilavog rada. Naši su političari – i oni koji imaju mandate u parlamentu i oni s mandatima u gradskim zastupstvima – uvijek dolazili pred svoje glasače s velikim riječima i vatrenim govorima, pa se oduševljenje birača pretvaralo u pravu političku pjesmu. Ali! Od svega je ostala samo pjesma i ljudi se njom oduševljavaju dok im ide dobro. Kad ih snađe jad i nevolja onda se više nikome ne pjeva…"
Izlijevanje Save u Zagrebu, osim ljudskih žrtava, izazvalo je i golemu materijalnu. štetu. Najteže je oko Savske ceste: tu je voda prodrla u mnoštvo kuća i stanova, a najkritičnije je oko ženske kaznionice, pa sve do Gradskog vrta. Neke su kuće duboko u vodi, a više ih je poplavljeno sve do krova. "Voda je poplavila tolike komplekse zemljišta da se sve pretvorilo u veliko, nepregledno more iz kojeg viri na stotine kuća.
Teško je oštećeno i Gradsko kupalište, a vodeni val je razorio sve pred sobom" izvještavaju novine, napominjući da su se brojni stanari Miramarske i Vrbika sami organizirali i podigli nasipe, sprečavajući tako da voda prodre i u te dijelove grada. Računa se da se na udaru poplave našlo više od 30.000 ljudi, od kojih je najveći broj ostao bez krova nad glavom. Vlada u Beogradu već je obećala pomoć ugroženom stanovništvu, a akcija prikupljanja pomoći je, na inicijativu zagrebačkog gradonačelnika Heinzela, krenula i u samom gradu.
Nogometaši zagrebačkog Građanskog gostovali su u Beogradu i tamo doživjeli neočekivani poraz od Jugoslavije, iako su u prvom poluvremenu vodili čak s 4:1. Jedne zagrebačke novine taj poraz ovako objašnjavaju: "Prva je pogreška učinjena što je momčad 'Građanskog' otputovala u Beograd tek u petak na večer. Vlak je stigao u glavni grad s pet sati zakašnjenja, što znači da je putovanje trajalo više od 17 sati…
Ipak, glavna krivica za poraz leži u nedisciplini momčadi koju je i samo vodstvo puta toleriralo. Kad su nogometaši stigli u Beograd bilo je za očekivati da odmah odu na počinak. Međutim, to se nije dogodilo. Većina igrača razmiljelo se po gradu, tražeći lokale s dobrom zabavom. Jedan nogometaš priča da se vratio u hotel u subotu, tek u šest sati ujutro. Navodno zbog 'magle' nije mogao naći hotel. Bar u 11 sati, tri sata prije utakmice, trebalo je objedovati. Ali, vođe puta su i na to zaboravile. Tek u 1 sat i 10 minuta, dakle 50 minuta prije utakmice, neki igrači još uvijek su bili u šetnji po beogradskoj kaldrmi. Zadnji je došao vođa puta... I tada, umjesto da pojedu neko lagano jelo, oni su navalili na svinjetinu i sarmu.
U prvom poluvremenu još je sve bilo dobro – vodili su čak s 4:1, a na kraju, na kraju su utakmicu izgubili s 5:4. Sve ovo morali smo napisati jer je očito da se 'Građanski' nalazi u jednoj dubokoj krizi. Morali smo to napisati i zbog toga da bi se shvatilo da je hegemonija Zagreba u sportu prestala, i da je Beograd u nogometu nadvisio Zagreb…"
