Svijet se već suočavao s rastućim cijenama hrane i milijunima ljudi koji gladuju, a rat u Ukrajini sada je u mnogim zemljama pod upitnik stavio zalihe ključnih usjeva. UN-ova organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) upozorila je ovih dana da globalni prehrambeni sustav juriša prema katastrofi. Prema njihovim podacima, Ukrajina je peti najveći izvoznik pšenice na svijetu, kao i jedna od najvećih izvoznica kukuruza. Rusija je pak najveći svjetski izvoznik pšenice s oko 17 posto udjela na svjetskom izvoznom tržištu. S obzirom na to da su ukrajinske luke zatvorene, a ruski izvoz pauziran zbog sankcija, 13,5 milijuna tona pšenice i 16 milijuna tona kukuruza trenutno je zamrznuto u Rusiji i Ukrajini, navodi se u izvješću UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP). Svjetski program za hranu gotovo 50 posto pšenice dobavlja upravo iz Ukrajine i Rusije te je zato zapao u velike probleme. Još i prije rata u Ukrajini diljem svijeta ukupno 811 milijuna ljudi nije imalo dovoljno hrane, od čega je 276 milijuna trpjelo akutnu nesigurnost prehrane. Aktualni bi rat te brojke mogao povećati za nekoliko stotina milijuna.
Afganistan, Etiopija i Sirija su države posebno ranjive na bilo kakve obustave opskrbe pšenicom. Te zemlje u kojima WFP provodi hitne programe već su ozbiljno ugrožene zbog godina ratovanja, katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama i pandemije. Oko 95 posto stanovnika Afganistana nema dovoljno hrane, a oko devet milijuna ljudi zbog gladovanja je životno ugroženo. WFP je zbog rata u Ukrajini morao smanjiti isporuku hrane i u zaraćenom Jemenu, zemlji pogođenoj jednom od najgorih svjetskih kriza gladi, kojom je životno ugroženo više od šesnaest milijuna ljudi. U problemima su se našli i Egipat, Indonezija, Bangladeš, Pakistan i Libija koji se uvelike oslanjaju na uvoz ruske pšenice. Alarmantna je situacija i u Libanonu kojim posljednjih godina ionako harači kriza, a sada se zemlja suočava s preostalim zalihama pšenice u trajanju od samo mjesec dana.
Kako navodi UN, svaka deseta osoba na svijetu već gladuje, a pandemija je poremetila proizvodnju i mreže transporta hrane, što je posebno pogodilo siromašnije zemlje. Upravo one plaćaju danak i svakim novim ratovanjem. Sve još gorim čine i klimatske promjene, koji su već stvorili globalne poremećaje u proizvodnji hrane. Primjerice, cijene durum pšenice porasle su za 90 posto krajem prošle godine, nakon suše i rekordnih toplinskih valova u Kanadi, koja je jedna od najvećih svjetskih proizvođačica žitarica. Australija pak pati od razornih poplava, a njihov utjecaj na poljoprivredni izvoz zemlje tek treba osjetiti. Somaliju trenutno pogađa jedna od najvećih suša u posljednjih nekoliko desetljeća, milijunima ljudi potrebna je pomoć. Mnogi od njih na rubu su gladi. UN procjenjuje da je 4,3 milijuna Somalijaca pogođeno sušom. Situacija gorko podsjeća na katastrofalnu glad 2010. – 2012. koja je u Somaliji ubila 250 tisuća ljudi. Polovina njih bila su djeca mlađa od pet godina. Ako se ne poduzmu hitni koraci za zaustavljanje ratovanja, ali i ne pokrenu bolje zajedničke klimatske politike i mjere za jačanje proizvodnje hrane, čitavom se svijetu loše piše. A posebno onima koji već dugo ni ne poznaju ništa osim lošega. Prema podacima iz WFP-ove Mape gladi, u top 12 zemalja svijeta u kojima najveći broj ljudi gladuje – uz već spomenuti Afganistan, Somaliju, Jemen i Siriju – trenutno spadaju i Niger, Mali, Južni Sudan, Burkina Faso, Istočni Timor, Srednjoafrička Republika, Sijera Leone i Lesoto.
