Čim je postao američki predsjednik Donald Trump dao je do znanja da će njegova vanjska politika, jednako kao one njegovih prethodnika, biti politika imperijalizma i kolonijalizma samo s manje retoričkog licemjerja i, barem zasad, manje oružanog nasilja, a u skladu s novim ekonomskim okolnostima usmjerena na neke druge resurse i neka druga područja svijeta.
U prvom mandatu Trump je iznio plan da Ameriku ponovno učini velikom tako što će ekonomski poraziti Kinu, dok je svoj drugi mandat započeo najavom megalomanskog projekta Stargate, javno-privatnog partnerstva ulaganja 500 milijardi dolara u infrastrukturu umjetne inteligencije. Da bi to bilo ostvarivo trebat će mu enormne količine sirovina koje se koriste u suvremenim tehnologijama, a na koje monopol ima Kina, pa će ih se pokušati dočepati tamo gdje još može, primjerice na Grenlandu i u Ukrajini.
Trump je 12. veljače nazvao telefonom ruskog predsjednika Vladimira Putina i 90-minutnim razgovorom označio početak pregovora za završetak ukrajinskog rata. Ti su se pregovori potom nastavili u Saudijskoj Arabiji bez prisustva predstavnika Evropske unije, pa čak i same Ukrajine. Istoga dana, američki ministar financija Scott Bessent u Kijevu je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom predočio nacrt sporazuma između tih dviju zemalja, koji je dio sveobuhvatnog mirovnog plana, ali koji unatoč nominalnoj svrsi nije uključivao nikakve sigurnosne garancije SAD-a Ukrajini.
No zato je sadržavao detaljno razrađen plan da Ukrajina svoj dug SAD-u vrati tako što će mu ustupiti "500 milijuna dolara vrijedne minerale". Sadržaj nacrta tog sporazuma, datiranog 7. veljače, objavio je britanski list The Telegraph, uz komentar da se uvjeti kakvi su ponuđeni Ukrajini "inače nameću agresorima i ratnim gubitnicima", da su "gori od uvjeta postavljenih Njemačkoj i Japanu" nakon Drugog svjetskog rata, s iznosom "većim od reparacija traženih od Njemačke Versajskim ugovorom nakon Prvog svjetskog rata".
Kako bi se dočepao ukrajinskih minerala, Trump se poveo za presedanom koji je postavila Kina. Ta je zemlja 2007. potpisala ugovor s vladom DR Konga prema kojemu Kongo u zamjenu za izgradnju infrastrukture Kini daje pristup svojim rudnim bogatstvima
Prema tom prijedlogu, koji nisu pisali pravnici vlade već privatni odvjetnici, Ukrajina bi SAD-u trebala ustupiti rudna bogatstva i druge prihode vrijedne 500 milijardi dolara, na koliko je Trump procijenio američku financijsku pomoć tijekom tri godine rata. Dvije bi zemlje oformile zajednički investicijski fond koji bi imao ekskluzivno pravo odlučivanja o licencama i projektima, pravna osnova za provođenje sporazuma bili bi zakoni New Yorka, a SAD bi dobivao 50 posto prihoda od crpljenja prirodnih resursa, 50 posto vrijednosti licenci dodijeljenih trećim stranama i prihode od luka, nafte i plina.
Upravo je Zelenski, inače, predložio ideju da SAD dobije udio u ukrajinskim mineralima, i to još u rujnu prošle godine, prilikom posjeta Trumpu koji tada još nije bio predsjednik države. "Oni sjede na bilijunima dolara minerala koji bi mogli biti dobri za našu ekonomiju", izjavio je pak senator Lindsey Graham prilikom posjeta Ukrajini prije pet mjeseci, dok je ukrajinski predsjednik stajao pored njega i kimao glavom. Ipak, Zelenski nije pristao na prijedlog koji su mu Amerikanci nedavno servirali, no ne zato što bi imao nešto protiv prepuštanja rudnih bogatstava, već zato što u sporazum nisu bile uključene američke sigurnosne garancije.
Trump i državni tajnik Marco Rubio opetovano su, doduše, izjavljivali da je Zelenski "u principu pristao", ali i nedugo zatim izašli s novim prijedlogom, koji se suštinski ne razlikuje od prvog. Prijedlog "ne uključuje vojne garancije, ali implicitno uključuje garanciju da će Sjedinjene Američke Države biti snažno uključene u ekonomsku budućnost – ja to nazivam ekonomskim sigurnosnim garancijama. Što više imovine američke kompanije budu imale na terenu, to je veći interes SAD-a da ukrajinska ekonomija dobro posluje, to je veća i sigurnost koju SAD omogućava ukrajinskom narodu i više će se uloženog vratiti američkim poreznim obveznicima", izjavio je ministar financija Bessent Fox Newsu.
Rekao je i da je interes SAD-a da se "ispreplete" s ukrajinskim mineralnim bogatstvima, energetikom i državnim poduzećima, objasnivši svoj koncept "ekonomskih sigurnosnih garancija" kao nešto što u prijevodu znači – što temeljitije koloniziramo Ukrajinu, to je manja šansa da će se Rusija usuditi napasti je.
Bessent više nije spominjao iznos od 500 milijardi dolara, pa je ostalo visjeti u zraku koliko je novca SAD potrošio zbog ukrajinskog rata i gdje je točno taj novac završio. Trump je naime osim 500 milijardi kasnije spominjao i cifru od 350 milijardi, dok je Zelenski uzvratio da je Kijev dobio samo 75 milijardi. Stoga se jedno vrijeme "nije znalo" gdje je završilo preostalih stotinjak milijardi s obzirom na to da je američki Kongres od početka rata odobrio ukupno 177 milijardi dolara.
Iznos pomoći dodijeljene Ukrajini očito je značajno manji od Trumpovih 500 milijardi, a zna se i da je 70 milijardi potrošeno u samom SAD-u odnosno na domaće kompanije koje proizvode oružje. Poznato je i da su deseci milijardi dolara uloženi u jačanje američkih vojnih kapaciteta u drugim zemljama Evrope, pa Ukrajina u svakom slučaju nije adresa kojoj bi trebalo ispostaviti račun za ta ulaganja.
Slično paušalnom razbacivanju brojkama oko američke vojne pomoći Ukrajini, ovih su se dana mogle čuti i raznorazne procjene o vrijednosti ukrajinskih depozita kritičnih metala i drugih rudnih bogatstava. Prema nekima od njih, ukupna vrijednost minerala, nafte i plina doseže 26 bilijuna dolara, od čega 12 bilijuna otpada na kritične i rijetke metale. Ukrajinski geološki institut tvrdi da se u toj zemlji nalaze zalihe grafita, litija, cirkonija, obojenih ili neželjeznih metala (aluminij, bakar, olovo, titan, cink i kositar), mangana, željeza, urana, polimetala i rijetkih metala.
No procjenjuje se i da je između 30 i 40 posto zaliha smješteno u istočnim područjima koja su pod ruskom okupacijom. Ako je suditi po izjavama Keitha Kellogga, američkog izaslanika za Rusiju i Ukrajinu u NATO savezu, sukob između dviju zemalja prema mirovnom sporazumu koji se upravo kuje mogao bi se zamrznuti na trenutnim linijama fronta. To znači da će dobar dio ukrajinskih rudnih bogatstava ostati pod kontrolom Moskve, uključujući i dva nalazišta litija u blizini Donjecka odnosno Zaporižja, što međutim u izmijenjenim geopolitičkim okolnostima za SAD ne mora predstavljati prepreku.
Dapače, u ponedjeljak, 24. veljače Vladimir Putin javno je ponudio "američkim partnerima" zajedničke rudarske projekte u samoj Rusiji i u njezinim "novim teritorijima", pa se čini da će se dvije okupacijske sile lako dogovoriti kako očerupati rudna bogatstva Ukrajine.
Ksenija Orinčak, izvršna direktorica ukrajinskog Udruženja rudarskih industrija, rekla je da ne treba zanemariti ni resurse smještene u središnjim i zapadnim dijelovima zemlje. "Imamo visoko kvalitetan titan, litij, kobalt, bakar, sve", uvjerava Orinčak, unatoč tome što su postojeće procjene i mape izrađene još u vrijeme Sovjetskog Saveza i otad nisu rađena novija istraživanja.
U svibnju 2022. godine Hanna Livenceva, tadašnja predsjednica Ukrajinskog geološkog instituta, objavila je članak u kojemu tvrdi da se u Ukrajini nalazi čak pet posto globalnih zaliha mineralnih resursa. Duž cijelog Ukrajinskog masiva, koji se proteže od istoka do zapada zemlje, nalazi se 20 tisuća depozita 117 različitih tipova minerala, piše Livanceva, od čega polovica ima "komercijalnu vrijednost", a njih 3.055 bilo je operativno prije početka rata.
Prema službenim podacima, Ukrajina ima zalihe 22 od 34 minerala koje je Evropska unija identificirala kao "kritične", uključujući i rijetke elemente. Rijetki elementi podskupina su od 17 kritičnih minerala koji nisu osobito rijetki, ali su njihova ekstrakcija i rafiniranje komplicirani, skupi i ekološki izrazito destruktivni. Koriste se, između ostalog, u proizvodnji mobitela, električnih automobila, lasera, sistema za navođenje projektila i kontrolnih šipki u nuklearnim reaktorima.
Prije izbijanja rata, Ukrajina je bila vodeći globalni proizvođač titana (osam posto) i jedan od vodećih proizvođača galija, grafita, broma i niza drugih minerala, a pretpostavlja se i da ima najveća nalazišta litija u Evropi. Američki Geološki institut objavio je pak 2022. godine listu 50 minerala koje smatra "ključnima za postizanje nacionalne sigurnosti, te razvoja ekonomije, obnovljivih izvora energije i infrastrukture", s napomenom da će se lista revidirati svake tri godine.
No osim što su podaci o ukrajinskim nalazištima kritičnih minerala zastarjeli, stručnjaci upozoravaju i da je za SAD otežavajuća okolnost to što je ukrajinska infrastruktura dobrim dijelom oštećena ratnim razaranjima, što značajno poskupljuje buduća američka ulaganja. Oko polovice ukrajinskih kapaciteta proizvodnje električne energije je uništeno, dok je s druge strane rudarstvo energetski izrazito intenzivna industrija. Rudarstvo je i dugoročna industrija jer od početnog ulaganja do operativnosti prosječno prođe 18 godina, dok je prosječna vrijednost investicije između 500 milijuna i milijardu dolara.
Pojedini analitičari tvrde i da će cijene nekih minerala, poput litija, u budućnosti padati kako se budu razvijale zamjenske tehnologije za proizvodnju baterija, te napominju i da je potencijalno najveći globalni projekt ekstrakcije litija trenutno onaj koji se nalazi upravo u SAD-u. Rudnik Thacker Pass u Nevadi u budućnosti bi, pretpostavlja se, mogao pokrivati čak 25 posto svjetske potražnje za litijem.
S druge strane, Međunarodna agencija za energiju (IEA) navodi da se 2022. godine ukupna vrijednost tržišta tranzicijskih minerala udvostručila na skoro 390 milijardi eura u odnosu na pet godina ranije, te da će se do 2040. godine i taj iznos utrostručiti ukoliko države realiziraju svoje planove ulaganja u obnovljive izvore energije.
Kina je pak vodeći igrač u globalnom opskrbnom lancu kritičnih i rijetkih minerala, a njezina dominantna pozicija znači da će, gdje god se u svijetu ti minerali izvade iz tla, u najvećem broju slučajeva završiti u Kini. Prema podacima IEA-e, na Kinu otpada 35 posto ukupne prerade nikla, između 50 i 70 posto prerade litija i kobalta i skoro 90 posto rijetkih minerala, a prošle godine u njezinom je vlasništvu bila skoro polovica svih rezervi rijetkih minerala.
S obzirom na to da je Trump pokrenuo trgovinski rat s Kinom, tim je ratom ugrožen i američki pristup sirovinama na kojima sve industrijske zemlje temelje svoj budući ekonomski razvoj. Stoga se Trump, kako bi se dočepao ukrajinskih minerala, poveo za presedanom koji je postavila upravo Kina. Ta je zemlja 2007. godine potpisala ugovor s vladom Demokratske Republike Kongo prema kojemu Kongo u zamjenu za izgradnju infrastrukture Kini daje pristup svojim rudnim bogatstvima. Kina je dosad uložila oko tri milijarde dolara, dok se vrijednost nalazišta procjenjuje na oko 90 milijardi.
