U 16 godina, koliko je na čelu Zagreba, Milan Bandić rijetko je odustajao od intervencija u javni prostor koje su gotovo u pravilu išle na ruku privatnim investitorima. Međutim, vidno nervozan zbog nadolazećih lokalnih izbora i još jedne istrage USKOK-a koja je ovaj put pokrenuta protiv njegovog bliskog suradnika Roberta Ljutića, prošlog tjedna naložio je uklanjanje nadstrešnica s Cvjetnog trga, gdje je Tomislav Horvatinčić, uz potrebnu dozvolu, naumio postaviti zimsku terasu Hoto centra. Osim gnjeva javnosti, tih ga je dana snašla i odluka Zrinke Paladino, zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, da javno izrazi nezadovoljstvo stanjem u Zavodu. Kako je potvrdila, prilikom intervencija u kulturna dobra kao što su Cvjetni i Britanski trg vrh gradske hijerarhije samovoljno je izdavao hitna rješenja, pri čemu se zaobilazilo mišljenje struke. Novo iznenađenje uslijedilo je u nedjelju, kada je župnik Antun Vukmanić, čija bi župa u parku na Savici trebala izgraditi crkvu mimo volje tamošnjih stanovnika, o čemu smo već pisali u ‘Novostima’, izjavio kako smatra da to ipak nije idealna lokacija jer je – prostorno nedovoljna. Kako god da se okonča ovaj, možda posljednji gradonačelnikov mandat, nepobitno je da je za njegove vladavine u Zagrebu nepovratno devastiran javni prostor, počevši od gradskih trgova pa sve do šuma Medvednice. Njegovi ljudi od povjerenja pritom su nebrojeno puta posezali za izmjenama Generalnog urbanističkog plana (GUP), a kako je ljetos potvrđeno optužnicom zagrebačkog Županijskog suda, to su činili i mimo zakona. Budući da gotovo nema kvarta u kojem se za Bandićeva mandata nije interveniralo nauštrb javnog interesa, donosimo samo neke od najradikalnijih primjera.
Travno i Strojarska
Spomenutom parku u Trnjanskoj Savici prijeti slična sudbina kao i parku u novozagrebačkom kvartu Travno, gdje je ujesen 2006. izgrađena crkva Sv. Luke evanđelista. Unatoč postojanju alternative – prostor iza obližnje stambene zgrade Mamutice – Crkva je uspjela u naumu da temelje za svoje novo zdanje udari usred zelene površine. Svesrdnu pomoć pružio joj je Grad Zagreb, koji je na temelju izmjena GUP-a izdao potrebnu lokacijsku dozvolu. Pritom se nije marilo za mišljenje Vijeća gradskih četvrti Novi Zagreb – istok, koje je tri puta odbilo gradnju na tom mjestu, kao ni za stanovnike Travnog, koji su okupljeni u udrugu Travno moj kvart organizirali prosvjed i sakupili više od 3000 potpisa protiv devastacije parka. Ovaj slučaj završio je na Ustavnom sudu, gdje je početkom 2007. jednoglasno odbijen prijedlog građana da se poništi dio GUP-a kojim je park iz zelene prenamijenjen u zonu javne i društvene namjene. Spomenimo i da su Svjetlanu Lugar, predstavnicu spomenute udruge, u jeku kvartovske pobune u poštanskom sandučiću dočekala dva pištoljska metka. Grad je s Crkvom poslovao i 2012. godine, kada je izdano rješenje kojim je bez nogometnog igrališta u Strojarskoj ulici ostao aktivni NK Sloga. Prema pisanju Indexa, Grad se temeljem tog rješenja upisao na zemljište koje je kasnije prodao Crkvi.Krašograd i Arena Zagreb
Put uništenja zagrebačkih zelenih površina dalje nas vodi do križanja Maksimirske ceste i Mandlove ulice, zelene zone koju je zagrebačka Skupština u dva navrata prenamijenila u mješovitu, odnosno građevinsku. Riječ je o lokaciji koja je dio afere sumnjivih zamjena zemljišta nazvane Krašograd, a koju od ožujka 2015. istražuje USKOK. Priča seže u 2007. godinu, kada su Milan Bandić i predsjednik uprave Kraša Nadan Vidošević potpisali protokol o zajedničkoj izgradnji zabavnog parka na maksimirskim Ravnicama. Međutim, gradska uprava je to atraktivno zemljište uskoro prenamijenila i zamijenila za ono privatno na bivšoj svinjogojskoj farmi u Sesvetskom Kraljevcu. Zamjena je postala sumnjiva kada se otkrilo da su milijunski posao, kojim je Grad oštećen za 69,2 milijuna kuna, sklopile tvrtke čiji su osnivači bili studenti. Zbog negodovanja javnosti Bandić je uskoro razvrgnuo ovaj posao, a uslijed pritiska nastalog tokom prosvjeda u Varšavskoj ulici, Gradska skupština je 2010. donijela zaključak zahvaljujući kojem je izmjenama GUP-a 2013. livada pored Kraša ponovno vraćena u zelenu zonu. Posljednjim izmjenama tamo je najavljena izgradnja stanova, čime bi građani uskoro mogli ostati bez zelene oaze u koju desetljećima ranije nije intervenirao nijedan zagrebački gradonačelnik. Riječ je o modusu operandi kojem smo svjedočili i 2007., kada je zagrebačko Poglavarstvo za 4500 četvornih metara zemljišta u Laništu ukinulo svojstvo javnog dobra kako bi se ishodile dozvole za izgradnju financijske rupe bez dna, poznatije kao Arena Zagreb.Park prirode Medvednica
Neokrznuta nisu ostala ni ‘pluća grada’, odnosno planina Medvednica, koju je Bandić češće tretirao kao poligon za svoje megalomanske projekte negoli kao zaštićeno dobro. Jedan od takvih je Snježna kraljica, skijaška utrka na Sljemenu, u koju je kroz više godina utučeno nekoliko stotina milijuna kuna. Osim budžeta građana, zbog prilagodbe standardima Svjetske skijaške federacije fizičkim intervencijama oštećena je i Medvednica. Novi list je 2012. godine izvijestio da je 12 do 20 milijuna litara vode, koliko se godišnje tamo potroši na umjetno zasnježivanje, prezasićeno raznim aditivima nezdravima po ekosustav. Zbog ove utrke, čije je održavanje uslijed nepovoljnih vremenski uvjeta 2014. i 2016. otkazano, Bandić je nekadašnji Dom izviđača na Sljemenu prenamijenio u luksuznu apartmansku kuću. Tom je prilikom na kritike odgovorio: ‘Postoji čudna simbioza između mene i Sljemena i kao što ljubim svaku stopu asfalta u Zagrebu, tako ljubim i svaku stopu sljemenske staze.’ A kako u praksi izgleda ta simbioza, dokazuje i pretjerana sječa šume, na koju vikend-izletnici upozoravaju već godinama. Njihov bijes eskalirao je 2013., kada su sječom uništeni prirodni potoci i planinarske staze oko planinarskog doma Runolist, Šumareva groba i jezera Tigrovo oko. Zbog Bandićevog dugogodišnjeg pogodovanja krupnom kapitalu nije ostalo pošteđeno ni podnožje parka prirode, na što je u svom dokumentarnom filmu ‘Gazda’ posljednji ukazao redatelj Dario Juričan.Podsljemenska zona
Nakon što su poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirani, Kulmerovi dvori u zagrebačkim Šestinama u nekoliko su navrata mijenjali vlasnike, sve dok nisu došli u ruke Agrokora, odnosno Ivice Todorića. Prilikom obnove ovog ruševnog zdanja Todorić mu je znatno povećao gabarite, a kako se ono nalazi u parku prirode gdje je zabranjena gradnja, dvorac je 2003. registriran kao ‘reprezentativni hotel’. Nakon što se otkrilo da u ovom zdanju živi čitav klan Todorićevih, u priču se uključio Grad Zagreb, na čiju intervenciju je dvorac, odnosno hotel, prenamijenjen u ‘rezidencijalnu građevinu s pratećim sadržajima proširenoga stambenog standarda’. Samo za tu svrhu još je jednom izmijenjen GUP, na način da je gradnja na zelenim površinama podsljemenske zone dopuštena upravo ‘složenim rezidencijalnim građevinama’ koje se prostiru na površini od najmanje 15.000 kvadrata. Todorićevo imanje, pogađate, prostire se na njih 15.500.Spomenimo i da je birokratskim domino-efektom zeleni pojas između Kozarčevog vijenca i Pantovčaka godine 2008. također prenamijenjen iz zelenog pojasa u građevinsku zonu. Tom je prilikom, prema pisanju medija, vlasnikom jedne od najvrjednijih parcela postao Petar Radaković, tadašnji predsjednik Erste banke. Još jednim izmjenama GUP-a, onima iz 2013., naposljetku je eliminirana mogućnost izgradnje na zelenim površinama u ovoj zoni, no vlastela je ostala neokrznuta. To se pak ne može reći za ostale stanovnike Zagreba, čiji je GUP u međuvremenu izmijenjen i zbog izgradnje Konzumovih prodavaonica od Dubrave preko Črnomerca pa sve do Sesveta.
Cvjetni trg
Sječa stabala, šest etaža podzemne garaže u samom centru grada, rušenje povijesnih zgrada, prenamjena pješačke zone u Varšavskoj ulici i izgradnja komercijalnih sadržaja – rezime je još jedne izmjene GUP-a iz 2007. kojom je Tomislavu Horvatinčiću, čelniku Hoto grupe, omogućeno da zauvijek promijeni vizuru Cvjetnog trga. Tom prigodom ne samo da nije uvrštena nijedna od primjedbi udruga Pravo na grad i Zelene akcije, koje je svojim potpisom na peticiji protiv devastacije trga podržalo 55.000 građana, već je Gradsko poglavarstvo na prvo čitanje Skupštini uputilo drugi prijedlog izmjena GUP-a koji omogućuje neograničenu izgradnju u donjogradskim blokovima. Realizaciju ovog projekta, koji je obećavao brojne javne sadržaje, poput dvorana za te namjene (one se sada komercijalno iznajmljuju) i nikada izgrađenog prolaza do Gundulićeve ulice (zato je rampa u Varšavskoj izgrađena u pješačkoj zoni), u nekoliko navrata pokušali su zaustaviti nezadovoljni građani. Osim Grada na čelu s Bandićem, koji je prosvjednicima poručio da neće podleći njihovoj ‘jogurt-revoluciji’, na stranu krupnog kapitala svrstao se i MUP pod palicom Tomislava Karamarka. Tokom jednog od takvih nenasilnih prosvjeda, koji je održan uoči početka izgradnje podzemne garaže u Varšavskoj ulici, policija je privela 150 osoba.Manje je poznato da su aktivisti tokom prosvjeda ukazali na činjenicu da je Ministarstvo graditeljstva tek iz trećeg pokušaja potvrdilo lokacijsku dozvolu Grada Zagreba za ulazno-izlaznu rampu u Varšavskoj, dok je u međuvremenu IGH, u kojem je tadašnja ministrica Marina Matulović Dropulić imala poveći broj dionica, ušao u projekt Hoto grupe kao projektant građevinske jame. Isto tako, upozoravali su, nije slučajna izjava Bandića da podržava Cvjetni prolaz kao i Ban Centar, projekt Stipić grupe i IGH-a Jure Radića, a koji se istovremeno gradio u obližnjoj Cesarčevoj ulici. Ako ništa, građani su na toj lokaciji uskoro dobili pješačku zonu, odnosno novi trg na kojem je instaliran jedan od ružnijih spomenika: mramorna kocka kojom se slavi ulazak Hrvatske u EU.
