Earl Sweatshirt: Sick! (Tan Cressida / Warner, 2022.)
Briljantni četvrti samostalni album dvadesetsedmogodišnjeg Earla Sweatshirta zacementirao mu je status jednog od najvećih hip-hop talenata generacije. Od prethodnog "Some Rap Songs" prošlo je skoro četiri godine, a Earl ovdje dijelom nastavlja, a dijelom nadograđuje njegovu apstraktnu estetiku. Najveća promjena odnosi se na daleko prisutniji vokal, koji uvijek ima središnju ulogu unutar miksa te povremenu prisutnost pomaknutih, ali na trap naslonjenih beatova. Ono što se pak nije promijenilo jest konstantna negacija klasične strukture. Dobar dio od ovih deset pjesama nema klasični refren i često traju malo više od minute. U dvadeset i četiri minute Earl uspijeva napraviti sjajnu skicu pandemijskog života, neprekidno navigirajući između apatije, maničnosti, paranoje i optimizma. Sukladno tome i instrumentali se mijenjaju, od opuštenog jazz rapa do hladnih digitalnih sintesajzera. "Sick!" fascinira sposobnošću da se puno toga kaže i dočara unutar samozadanih ograničenja, a Earl se nameće kao autentični, drugačiji glas koji izbjegava klišeje ne samo mainstream, već i underground hip-hopa.
Mach-Hommy: Balens Cho (Samizdat, 2021.)
Na samom kraj prošle godine haićansko-američki reper Mach-Hommy izbacio je "Balens Cho", svojevrsni nastavak hvaljenog proljetnog "Pray For Haiti". Album produbljuje već itekako naglašenu tematsku poveznicu s haićanskom kulturom, ali nudi i vrlo svjež instrumentalni pogled na suvremenu verziju klasičnog njujorškog hip-hopa iz devedesetih. "Pray For Haiti" objavljen je za utjecajni Griselda Records, izdavačku kuću i istoimeni kolektiv koji je popularizirao takvu vrstu minimalističkog, dosjetljivog gangsta rapa. Oba albuma oslonjena su na sintezu gustog, imaginativnog repanja i instrumentala koji zvuče poput kakve sažete hip hop verzije spiritual jazza. U kombinaciji sa spomenutim ranijim albumom, "Balens Cho" predstavlja Mach-Hommyja kao jednu od najzanimljivijih pojava hip-hop undergrounda posljednjih godina. Glavni razlog za to krije se u vrlo spretnom povezivanju autobiografskog narativa i gotovo filmske pseudonoir atmosfere.
Aesop Rock & Blockhead: Garbology (Rhymesayers, 2021.)
Reper Aesop Rock i producent Blockhead su pak dva veterana underground hip-hopa i stari suradnici koji su nakon više od dva desetljeća napokon izdali zajednički album. Tijekom "desetih" Aesop Rock je uglavnom sam potpisivao produkciju pa ga ova suradnja na neki način vraća u dvijetisućite kad je izdao kultne albume "Labor Days", "Bazooka Tooth" i "None Shall Pass" za nažalost ugašenu izdavačku kuću Def Jux. Blockheadovi su pak beatovi oduvijek nosili dašak trip-hop atmosfere koja ovdje svojim "špijunski funk" ugođajem stvara savršenu podlogu za introspekciju i slobodnim asocijacijama okrenute rime koje s godinama otkrivaju sve više o neurotičnom, ali očito i vrlo kreativnom mozgu njihovog autora. Sustavno izvrstan više od dva desetljeća, Aesop Rock bi mogao biti uzor za dostojanstveno starenje u hip-hopu, formi dovoljno staroj da se njome bave sredovječni ljudi, no dovoljno mladoj da se unutar nje sramote kao The Rolling Stones u spotu za "Start Me Up".
