U teškim vremenima postoje predstave – prije bilo kakve analize njihove kvalitete – čija je primarna vrijednost, gotovo podvig što su se uopće pojavile. Dramsko kazalište Gavella opasno je stradalo u zagrebačkom potresu, nitko ne zna kada će biti obnovljeno i više od godinu dana nije bilo u mogućnosti proizvesti novu predstavu. Zato je zaista herojski uspjeh što je ovih dana, u unajmljenom prostoru Kulturnog centra Travno u Novom Zagrebu, ovaj teatar predstavio javnosti svoju novu premijeru, "Posjet stare dame" prema komadu švicarskog pisca Friedricha Dürrenmatta i u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Izborom te drame kazalište Gavella nije moglo pogoditi bolje. Moglo bi se reći da su se sve naše patnje, grijesi, iluzije i lažne nade zajedno okupili na toj tijesnoj pozornici, među betonskim gromadama novozagrebačke urbane spavaonice. Naime, taj komad napisan nakon Drugog svjetskog rata, kada je Evropa gladovala i očekivala da joj neko zlatno jaje padne s neba, govori upravo o onome što se događa danas: jadni i iznemogli, pritisnuti društvenim nepravdama i prirodnim katastrofama, očekujemo nekoga s čarobnim štapićem, evropske kredite, kinesku vakcinu ili arapske investitore, koji će obrisati sve naše muke, a mi ćemo se sljedećeg jutra probuditi kao da ničega ružnog nije bilo. U komadu i predstavi taj čarobni štapić drži stara dama, bogatašica koja se vraća u rodni gradić, jedan od mnogih u srednjoj Evropi, i nudi milijardu eura za obnovu propalog mjestašca, ali zauzvrat traži smrt jednog čovjeka i namirenje nepravdi koje su joj u mladosti nanijeli ti isti građani.
Gavellin ansambl igra ovu predstavu kao mračnu grotesku, u skladu s očajem koji oko sebe neprestano gledamo; ti jadni građani, svi odreda iscijeđeni od krupnih nedaća i sitnih obmana, podbuhli i s dubokim podočnjacima, moraju ubiti jednog od svojih sugrađana za tu milijardu, nemoćno važući svoju savjest i pokušavajući u isto vrijeme biti pošteni i ono drugo. Glumica Jelena Miholjević igra staru damu kao veselog i pomahnitalog đavola koji je došao po svoje, Amar Bukvić na fascinantan način donosi lik gradonačelnika premazanog svim mastima koji koordinira to općinsko ubojstvo, dok svi ostali – Andrej Kopčok, Siniša Ružić, Nikola Baće, Ivan Grčić, Sven Medvešek, Anja Đurinović, Barbara Nola, Sven Šestak, Hrvoje Klobučar, Ana Kvrgić, Janko Rakoš, Andrej Dojkić, Nenad Cvetko, Natalija Đorđević i Anica Kovačević – složno i uvjerljivo igraju kor usplahirenih i brbljivih građana, koji su na kraju spremni pogaziti sve i ubiti čovjeka za tih trideset srebrnjaka. "Pošto bi prodao svoju dušu i koliko bi platio da je povratiš?" piše u starim knjigama, a tako je i danas. "Posjet stare dame" više nas nego jasno stavlja u središte grotla sadašnjeg vremena u kojem, ogorčeni na sve oko sebe, neprestano razmjenjujemo sitno sa sitnim, vjerujući da našem poštenju nema kraja, ali prvom prilikom nekoga ćemo zadaviti da bismo se dokopali naše srećice. Ili kako kaže dramaturg ove predstave Tomislav Zajec, vezano uz bitnu vrijednost ove drame, razmislimo svi zajedno "jesu li temelji koje smo pristali izgraditi na mjestu nekih davnih ruševina zaista dovoljno čvrsti da opravdaju kompromise na koje smo, gradeći ih, potpuno svjesno pristali".
Ta "izbjeglička" pozornica u Novom Zagrebu, društveni kaos u kojem ne znamo kome uopće možemo vjerovati, smrti bliskih ljudi kojima svjedočimo svaki dan i konačno ta davna priča o naplati svih ljudskih zločinstava, uokvirili su ovaj hvalevrijedni kazališni događaj u tragikomični mirakul, koji je tako točno spojio kazališnu iluziju i stvarnost u kojoj živimo.
