Kakvu programsku koncepciju kao nova ravnateljica donosite Umjetničkom paviljonu?
U promišljanje koncepcije krenula sam od detektiranja situacije, pritom su se iskristalizirale tri temeljne odrednice: povijesna uloga Paviljona kao ključnog mjesta u kreiranju hrvatske povijesti umjetnosti, ideja progresa koja se uz njega povijesno vezuje te arhitektonska i urbanistička specifičnost zgrade. Zanimalo me kako u okviru recentnih metodoloških i teorijskih strujanja možemo govoriti o stvaranju povijesnoumjetničkog znanja, što danas predstavlja ideju progresa u kulturi te kako aktivirati značenja i kontekste proizašle iz paviljona kao arhitektonske forme. Iz tih pitanja proizlaze i programske cjeline i tematske linije, kao i strategije djelovanja Paviljona koje ću zajedno sa svojim kolegama nastojati razvijati. Program će se baviti propitivanjem dominantnog narativa hrvatske moderne umjetnosti, istraživat će geopolitičke rubove te ćemo se baviti umjetnošću s europskih rubova, ali i rastvoriti globalnu sliku svijeta fokusirajući se na azijsku suvremenu umjetnost. Uz različite izložbe program će obuhvatiti i diskurzivne programe, programe za razvoj publike, kao i različite off programe koji će široko zahvatiti u kulturno polje. Jedna od dionica programa radno nazvana "Situacija: postavljanje umjetničkih temelja" istraživačko je umjetnički projekt u kojemu će pozvane umjetnice i umjetnici te arhitekti i arhitektice s pozicija svojih praksi istraživati kontekste Paviljona. Taj me projekt posebno veseli jer na neki način barata s umjetnošću kao vlastitim resursom, uključuje eksperiment i nepredvidljivost.
Jedna od ideja je i da Paviljon "bude prisutan u kreiranju kulturnih politika"...
Prisutnost Umjetničkog paviljona u gradu vidim ne samo kroz program već i kroz strategije javnog djelovanja kojima može intervenirati u kulturnu politiku i biti partner Gradu u kreiranju kulturnih strategija. Primjerice, razmišljam o uvođenju besplatnih ulaznica ili nekog hibridnog modela dostupnih ulaznica, što podrazumijeva prethodno istraživanje o značaju udjela ovog prihoda u budžetu ustanove. Zatim o umrežavanju s drugim kulturnim ustanovama, povezivanju sa Sveučilištem te zauzimanju dodatnih gradskih prostora za sadržaje kulture čime se jača kulturni kapital grada. Sve su to taktike zalaganja za javni prostor što je kod nas najčešće vezano uz vaninstitucionalnu kulturu. Mislim da je važno da svijest o važnosti javnog prostora bude i dio agende institucionalne kulture jer polazi iz sistema i doseg intervencija je veći.
Obnova Paviljona trajat će do 2025. Kako ćete u međuvremenu djelovati?
U ovom trenutku najvažnije je pronaći odgovarajući alternativni prostor za urede, za deponiranje stvari i za izlaganje. Jedan dio programa u razdoblju izmještenosti bit će intervencije na cesti, a ovisno o prostorima izlaganja modificirat ćemo predviđeni program. Neovisno o tome, razvijat ćemo diskurzivne programe i usmjeravat ćemo se prema publici. Svakako to razdoblje treba i iskoristiti za umjetnička i kustoska istraživanja i konsolidaciju novih programa.
