Zgrada Umjetničkog paviljona čeka na obnovu pa će izložbe u narednom periodu biti izmještene. Grad vam je ponudio prostor na početku Jurišićeve ulice. Kada će on profunkcionirati?
Otvaranje galerije u Jurišićevoj nije značajno samo za nas u Paviljonu, već je ono i markacijska točku jedne moguće kulturne politike. Opcija da se skupi kvadrati u centru prepuste nekomercijalnom umjetničkom sadržaju definitivno je suprotna od komodifikacijskih trendova koje znamo. Čini mi se da je zbog toga ova vijest tako dobro dočekana u kulturnoj zajednici: nije samo stvar u tome da se Paviljon ima kamo iseliti, već i da je moguće otvoriti novi umjetnički prostor u centru. Upravo zato mislim da bi bilo važno da taj prostor ostane u toj namjeni i nakon što se obnovimo, neovisno tko će njime upravljati. Naravno, voljela bih da to bude Umjetnički paviljon, a kako planiramo širiti programske klastere, imat ćemo potrebu za njim. Očekujemo da bismo tu galeriju mogli otvoriti u svibnju ili lipnju s izložbom vizualne umjetnice Kate Mijatović, koja će biti osmišljena upravo za taj prostor.
Osim toga ove ćete se godine "useliti" i u neke institucije?
Već 16. veljače otvaramo izložbu Neli Ružić "Timescape – Vremenski obzor" u Palači Vranyczany u Berislavićevoj 6, odnosno Hrvatskom inženjerskom savezu. Zatim su naši domaćini Botanički vrt i Tehnički muzej Nikola Tesla. Botanički vrt koristi umjetnica SofijaSilvia kao prostor svoga rada, a u Tehničkom muzeju Nikola Tesla predstavit ćemo istraživačko-izložbeni projekt Sandre Križić Roban "Rasvijetljena soba – ženske fotografske prakse u Hrvatskoj". Partneri smo i u organizaciji 4. konferencije Fast Forward: Women in Photography s Tehničkim muzejom i Institutom za povijest umjetnosti. Neke smo diskurzivne programe već održali u KIC-i i Galeriji Arheološkog muzeja.
Koje biste projekte umjetničkih i kustoskih istraživanja i razvoja edukacije najavili?
Umjetnička i kustoska istraživanja, kao i razvijen edukativni program vidim kao temelje programske koncepcije. Proizvodnja umjetnosti i znanja, uspostavljanje pozicije propitivanja, promišljanja i dekonstruiranja važećih paradigmi uostalom i jesu ključna uloga muzeja. Krećemo od propitivanja samoga Paviljona, njegovog povijesnog i kulturnog konteksta kojim je i određen i stvara ga te same arhitektonske forme paviljona kao prostora bez stalne funkcije. Pozvala sam umjetnice Boženu Končić Badurinu, Anu Kuzmanić, Lanu Stojićević te arhitekte Mirandu Veljačić i Dinka Peračića da zajedno u naredne tri godine istražimo slučaj Paviljon, rastavimo ga i ponovno sastavljamo mogućnosti. Vjerujem da ćemo u tom zamišljanju doći do zanimljivih novih uvida koji će rastvoriti njegove semantičke sklopove i otvoriti put novim i višeslojnim promišljanjima. Zanimljivo mi je to i s aspekta metodologije i miješanja umjetničkog i znanstvenog diskursa u stvaranju znanja. Tu je i projekt Andreje Kulunčić "Starenje" koji će istraživati starenje koncepata – gradova, identiteta, života itd. Što se edukativnih projekata tiče, započeli smo s programom povjesničarke i teoretičarke umjetnosti Leonide Kovač "Krajolici simultanih vremena" o memorijskim praksama u suvremenoj umjetnosti. Svi su ti projekti i međusobno povezivi i vidjet ćemo koji će se totaliteti na kraju obuhvatiti. Usmjerit ćemo se intenzivno i prema publici i uspostavljamo suradnju sa Sveučilištem. Rekla bih da su sve to neizostavni potpornji za dobro pozicioniranje muzeja i uopće umjetničke ustanove u sredini u kojoj djeluje i koju mora neprestano propitivati.
