Zbog čega je promatranje povijesti Pule kroz optiku nogometa tako poticajno?
Nogomet je rijedak, a možda i jedini nositelj kontinuiteta Pule kao grada različitih i suprotstavljenih identiteta. Događaji vezani uz nogomet jedini su zajednički nazivnik svih državnih uprava koje su se izmjenjivale i jedan od značajnih trenutaka okupljanja lokalne zajednice. Za pridošlice iz svih krajeva Europe, ali i istarskog zaleđa, nogomet je često bio jedina mogućnost integracije i identifikacije.
Kroz više od stotinu godina bio je odraz multietničnosti našega grada. Igra i rivalstvo nogometnih ekipa spajali su "domaće" i "furešte" te ljude različitih nacionalnosti, podrijetla i ideologija. Uz dobru ili lošu igru svog kluba, svi su oni bili Puležani. Pulska nogometna priča nit je koja povezuje vrijeme, prostor i ljude, a kao kćerima bivših pulskih nogometaša, poticaja nam nije nedostajalo.
Kako izgleda pretpovijest i rana povijest nogometa u Puli, kako on utječe na formiranje grada od 19. stoljeća nadalje?
Teško je odrediti kada se nogomet u Puli počeo igrati. Ako ćemo o začecima igre najsličnije današnjem nogometu, možemo reći da se nogomet u Puli zaigrao pred kraj 19. stoljeća, kada grad doživljava ekspanziju u svakom smislu. Doseljava se velik broj stanovnika iz čitave Europe, koji u Pulu donose čitav niz noviteta, uključujući i nogometnu igru.
Prvi susreti igrali su se između posada ratnih brodova i vojnika koji su služili vojsku u Puli. Paralelno s time počinju i prvi kvartovski nogometni susreti na pulskim livadama. Club Iris bio je prvi službeno registriran nogometni klub u Puli, 1899. godine. Otada se nogomet infiltrirao u grad. Drugi, najveći period integracije novodoseljenih stanovnika je vrijeme socijalističke Jugoslavije.
Sedamdesetih Pula zbilja živi nogomet. Danas, spajanjem NK Uljanika i NK Istre, novi klub NK Istra 1961 postaje najveći gradski i županijski klub, ali rivalitet između i dalje aktivnih manjih klubova ostaje kako na terenu, tako i na tribinama. Nogometna igra u Puli započela je nadmetanjem između ulica i kvartova. Taj tradicionalni rivalitet se danas nastavlja organizacijom malonogometnih turnira, od kojih je najpoznatiji "Moja ulica, moja ekipa".
Što vam je iz kustoske perspektive bilo interesantno u pripovijedanju te povijesti u formi izložbe?
Takav tip izložbe u kojoj najvećim dijelom prezentirate lokalnu zajednicu vrlo je osjetljiv. Od početka smo znale da gradimo gradsku priču u kojoj je ovaj sport kao društveni fenomen odigrao važnu ulogu u integraciji stanovništva. Lako je izgubiti nit i u velikoj količini podataka i imena upasti u šturo nabrajanje. Naša je želja bila približiti nogomet kao priču o vrlo emotivnom dijelu gradskog života te kao možda jedinu konstantu kroz različite, često i dramatične povijesne mijene. Svim akterima pulske nogometne priče, igračima klubova i navijačima, koji čine staru i novu, u svakom slučaju pulsku lokalnu zajednicu posvećen je naslov "Naši : Nostri".
