Tri godine nakon izlaska knjige Ivana i Josipa Lovrenovića "Bosanski križ" o antropomorfnim nadgrobnim spomenicima, podizanima na području nazvanom "stara Bosna" od kraja petnaestog pa sve do prvih decenija prošlog vijeka, dočekali smo predstavljanje u Zagrebu.
Uz predstavljanje knjige, 20. februara u Galeriji Kontura u Radićevoj ulici upriličeno je i otvorenje izložbe 25 fotografskih radova "Kameni tragovi sjećanja" Josipa Lovrenovića koji predstavljaju najuži izbor od ukupno 3.000 snimljenih fotografija tih spomenika od kojih je oko 300 našlo svoje mjesto u knjizi.
- Do ove izložbe je došlo zbog činjenice da tri godina nakon izlaska ova velika fotomonografija nije primjereno predstavljena u Hrvatskoj, a tražeći prostor za nju nisam našla instituciju koja bi postavila tu izložbu. Radi se o 25 fotografija Josipa Lovrenovića koji je putovao s Ivom Lovrenovićem i fotografirao antropomorfnu strukturu koja je nastajala na grobljima od 15. stoljeća naovamo. Ona predstavlja svojevrsni nastavak kulture stećaka, a manifestira se u vertikalnom spomeniku koji nalikuje na figuru čovjeka i lik križa - rekla nam je kustosica izložbe, historičarka umjetnosti Nevenka Šarčević.
- Izložba je nastala u suradnji s Lovrenovićima pri čemu se Josip iskazao kao vrstan fotograf koji povezuje njenu dokumentarnu i estetsku stranu, svjestan da je fotografija sredstvo koje može promatraču prikazati umjetničko djelo. Riječ o lokalitetima bogatima ovim spomenicima koji su do fotografiranja bili praktički nevidljivi, a koje su oni počeli obilaziti od 2007. godine. U knjizi se nalaze fotografije spomenika s lokaliteta Bogduša, Vinišće, Ćelija, Bistrica i brojnih drugih - kazala je Šarčević.
- Ti spomenici se mogu grupirati i stilski i po obliku i po načinima kako su upisivani natpisi, prvo na bosanskoj ćirilici, a onda na latinici. Isprva nije bilo mnogo natpisa, a kasnije su postajali češći. A posebnost je i suradnja istraživača i fotografa koji pokazuju senzibilitet za likovni motiv i svatko od njih pokušava imati neutralan pristup i predstaviti ga na što je bolje mogući način. Ta je knjiga do sada najcjelovitiji uvid u tu temu - istaknula je Šarčević.
Kako nam je kazao Ivan Lovrenović, riječ je i povijesno kulturno-stilskoj formaciji koja se tiče obilježavanja grobova. - U Bosni je kultura obilježavanja grobova preko stećaka bila općenarodna kultura. S Osmanlijama i nastajanjem novog društvenog i civilizacijskog konteksta, društvo se razdvaja na tri vjersko-društvene grupacije, pri čemu je dominantan islam, a uz katoličku i pravoslavnu denominaciju u 16. stoljeću dolaze i židovi nakon izgona iz Španjolske i Portugala. Dolazi do promjene obilježavanja grobova jer se stvara pluralan vjerski i civilizacijski kontekst. Stećci se povlače i nestaju, a svaka grupacija svaka za sebe stvara svoj stil pravljenja nadgrobnih spomenika. To je povijesno stilska formacija na ograničenom prostoru "stare" ili središnje Bosne sa srednjevjekovnim župama Pliva, Rama, Lašva i Brod, odnosno gradova Zenice, Travnika, Jajca, Bugojna, Kotor Varoši i Mrkonjić grada koji se tada zvao Varcar Vakuf. Nakon epohe stećaka, horizontalnih monolita s idejom vječne kuće ("vična kuća", kako ih se nazivalo) dolazi do koncepcije uspravne stele u formi koja istovremeno spaja stiliziranu ideju križa i čovjeka. To je specifičnost uskog areala unutar srednje Bosne i toga nema nigdje drugdje - rekao je ivan Lovrenović, ističući da je porijeklo nastanka te koncepcije nejasno.
- Ti spomenici, rađeni od kamena s lica mjesta i različitih veličina, od visine podlaktice do dužine stećka, kao kultura traju kao i stećci prije njih 500 godina, ali nikad se njima nije obratilo kao zasebnom fenomenu da ih se proučava i izučava njihovo porijeklo i ikonografiju, pa su ostali potpuno kulturno nevidljivi. Prije nekih 75 godina napisana su dva rada, arheologinje Paole Korošec i slikara i povjesničara kulture Đoke Mazalića, dok se kasnije više nitko nije bavio tim križevima - naglasio je Ivan Lovrenović koji ih je upoznao kao dijete na lokalnom groblju. - Fascinirali su me i zainteresirali, pa sam se njima bavio cijeli život, jasno ne istim intenzitetom. Rezultat je istovremeno putopisno i znanstveno istraživanje s preko 3.000 ukupno snimljenih fotografija. Nažalost, nema govora o podršci lokalnih vlasti. Njih ne zanima ni mnogo toga drugoga, o ovome nemaju ni pojma, a ovo je i prvi izlaz teme u hrvatsku javnost – dodao je Ivan Lovrenović
Josip Lovrenović nam je ispričao kako su materijali za knjigu i zbirka fotografija nastajali skoro 20 godina. - Nismo znali kako će na kraju izgledati naše istraživanje. Fotografije uz dokumentarni cilj nastoje i da se zabilježi i više od tih spomenika u njihovom prostoru. Ti su spomenici često na grobljima čak i iz prahistorije, pa sam snimio priču stalnog postojanja običaja pokapanja na tim mjestima - kazao je.
FOTO Josip Lovrenović
Naglasio je i da ti križevi direktno nasljeđuju materiju stećaka, ali mijenjaju formu. Kako dolazi do te promjene, što preuzimaju, a što svoje dodaju, nije naučno istraživano. - U principu su u lošem stanju, što je specifičnost svih naših spomenika zbog nemara pojedinaca. Propadaju zbog atmosferilija i ljudske ruke, prije svega zbog namjernog uništavanja nekih pisama. To traje godinama. Još je Đoko Mazalić rekao da su podesni kao građevinski materijal pa im se to i događalo - zaključio je Josip Lovrenović.
Osim spomenutog trojca, govorili su i historičar i sociolog Stjepan Ćosić te novinar i krstolog Ivo Lučić koji je podsjetio da je Ivan Lovrenović prije ove iz još 2010. napisao knjigu manjeg opsega, naglasivši da čovjek radi sam ono što drugdje rade institucije. Sve je pozdravio i Ivica Pandžić u ime izdavača Synopsisa.
Dvorana je bila pretijesna da u nju stanu svi zainteresirani, među kojima su bili brojni umjetnici, pisci, historičari umjetnosti i novinari, ali i lica iz društvenog života. Nažalost, medija praktički nije bilo, tako da će, što se hrvatske javnosti tiče, ti križevi izgleda i dalje ostati nevidljivi. Izložba se može pogledati do 1. marta.
