Dok se na državnoj razini počinju zbrajati rezultati ili bolje rečeno, posljedice ovogodišnje izvanredne turističke sezone na Jadranu, daleko od državnih briga na koje nemaju utjecaja, obični ljudi u svojim skromnim okvirima pokušavaju pronaći zadovoljstvo i mir. Ljetne radosti, predah od vrućina i svakodnevnih obaveza, mnogi u kontinentalnoj Hrvatskoj sve više nalaze kraj svojih zavičajnih rijeka. Tako je i na Kordunu gdje se ponose svojim rijekama, a pogotovo Koranom koja im je, kako priznaju, draža i bolja od mora. Posebno treba imati na umu da u povratničkim krajevima rijetko tko ili gotovo nitko nema novaca za sve skuplji smještaj na Jadranu.
- Bolje Korana nego more. Moja su djeca stasala na ovoj rijeci, tu su naučila plivati. Uvijek glasaju za Koranu prije nego za more. Slobodniji su i samostalniji u zavičaju nego na moru jer tu im je društvo. Svatko svakoga poznaje. Skupljaju se djeca iz škole, dolaze djeca iz Srbije ovdje na ljetovanje, ali dolaze i djeca iz Karlovca. Mirno je, bez prevelike gužve, a i nisu kao na moru vezani za nas roditelje. Ponesu od kuće hranu za cijeli dan i tako provode cijelo ljeto. Raspoloženje im povremeno kvare jedino oblaci na nebu i popodnevne grmljavine - govori Krnjačanka Nataša Maćešić o ljetovanju na kordunaškoj omiljenoj ljetnoj destinaciji - Korani.
Svi znamo koliko je Jadran postao skup za domaćeg gosta i koliko odlazak na more za mnoga naša domaćinstva donosi financijsko opterećenje od kojeg se oporavljamo mjesecima poslije – Željka Bunčić
- Djeca uživaju, skaču, rone… Baš sve je kao na moru, još i bolje, jer uvečer na svojoj plaži peku kukuruze, a često se zna i roštiljati. Njima je uz njihovo društvo sve interesantno, oni žive za ljeto na Korani. Nama odraslima je jako drago gledati tu vezu naše djece sa zavičajnom rijekom jer nas podsjeća na naše djetinjstvo koje smo također provodili tako, doduše, bez svih tehnoloških postignuća današnjice. Zato smo još sretniji kada vidimo da naša djeca izlaze iz kuća, ostavljaju kompjutere, mobitele, plejstejšne i odlaze svaki dan u prirodu. Podsjeća nas to na naše djetinjstvo, skromno ali bogato duhom i zdravo - govori Nataša. Dodaje da neki, kako bi se lakše uklopili u društveni kalup kojim se zahtijeva obavezno ljetovanje na Jadranu, ipak odlaze na more, iako im financijsko stanje to zapravo jedva dozvoljava.
- Ako niste proveli nekoliko dana ljeta na moru, niste in, ni mi kao roditelji, a ni djeca u školi. Na to pogotovo paze djeca. To je neka vrsta ljudske pokondirenosti - nešto moramo zbog drugih iako nam je ono što je bliže nama, ljepše i bolje. Međutim naša djeca kraj Korane ne mare za ta nova društvena pravila. Naša djeca odlazak na more shvaćaju čak i kao kaznu jer tih dana ne mogu biti sa svojim društvom, nego su vezana uz roditelje, po gužvama u nepoznatom kraju, uz neka druga pravila. Mislim da je najbitnije unutarnje zadovoljstvo. Više može biti zadovoljan i ispunjen onaj tko stavi korito pred kuću nego netko tko tjedne provodi na moru slikajući selfije - reći će Nataša Maćešić koja sa svojom porodicom sutra u rodbinskoj režiji putuje u Peroj. Koliko je ta emotivna, ali i životna veza sa zavičajnom rijekom jaka, svjedoči i druga Krnjačanka Željka Bunčić.
- Odrasli smo uz tu rijeku. Odlazak ljeti na Koranu spada u naše svakodnevne navike. Velik broj nas na selu uzgaja stoku pa se teško možemo organizirati i izdvojiti sedam dana boravka na moru zbog poljoprivrednih obaveza. Korana nam je udaljena pet minuta vožnje autom. Uvijek možemo skoknuti barem na dva-tri sata. To je naš domaći teren. Posljednjih decenija kako smo rasuti po svijetu, opet se nekako, kako tko dolazi u zavičaj, okupljamo na Korani - kaže Željka. Ljeto na rijeci koja izvire na Plitvičkim jezerima i utječe u Kupu u Karlovcu, pored garantirane tromjesečne svakodnevne zabave, donosi i financijsko olakšanje za kućni budžet mnogih.
- Svi znamo koliko je Jadran postao skup za domaćeg gosta i koliko odlazak na more za mnoga naša domaćinstva, donosi financijsko opterećenje od kojeg se oporavljamo mjesecima poslije. Zato je ljeto na Korani u svakom slučaju bolje nego na moru. Bliže, dugotrajnije, čistije, mirnije, naše domaće, a još i jeftinije - kaže Željka.
Za razliku od Kordunaša, Ličanima i Goranima su njihove rijeke mnogo svježije, ali reći će da njima u okrilju šumske hladovine, more i ne treba. Ipak, kada se odluče okupati u slanoj vodi, čine to najčešće u okviru jednodnevnih izleta.
- Mi Ličani nismo baš ludi za morem. Mi smo više šumski ljudi. Hladovina prije svega - kaže zamjenik načelnika Donjeg Lapca Milan Knežević, pa će ovu laganu ljetnu priču okrenuti na šalu. ‘Znate, kako Ličanin pliva? Kao sjekira’ – priča nam dobro poznatu lokalnu šalu Knežević i dodaje da je glavna lička ljetna atrakcija – ribolov.
- Baš smo ove godine osnovali ribolovnu udrugu. Ljeto smo proveli na pecanju uz Unu. Družilo se, roštiljalo. S obzirom na temperaturu naše Une koja iznosi tek od 8° do 9° C, samo najhrabriji skaču u rijeku i to na jedan minut jer odmah isplivaju nazad. Tek negdje u julu naši ljudi su počeli da se spuštaju do mora. Ujutro krenu autima, navečer se vrate. Mi smo sat i pol lagane vožnje udaljeni od mora, samo pređemo Velebit i eto nas na moru. Posedarje, Karin, Starigrad, su najčešća mjesta gdje ćete Ličane naći. Ali, spuštam se i do Pakoštana i Vodica. Odemo, ispunimo volju prije svega djeci i vraćamo se u naše svježe ličke ljetne noći. Tako pet-šest puta i nama Ličanima dosta mora za jedno ljeto - reći će Knežević.
