Na sjednici Međunarodne uprave za morsko dno (ISA) koja je održavana u srpnju i kolovozu, na čelo te organizacije izabrana je brazilska oceanografkinja Leticia Carvalho. Smjena vodstva dogodila se u ključnom trenutku s obzirom na to da je ISA međuvladino tijelo čija je zadaća regulirati i nadzirati rudarenje na morskom dnu i istovremeno štititi morski okoliš od štetnog djelovanja ljudi. Oceanografkinja i bivša regulatorica naftne industrije svakako je bolji izbor od britanskog odvjetnika Michaela Lodgea, koji je na toj funkciji bio osam godina. No dvostruki, u suštini kontradiktoran mandat ISA-e garantira da će era masovnog razaranja oceanskog dna u potrazi za vrijednim metalima započeti bez obzira na to tko je na njezinom čelu, jedino je pitanje kada će se to točno dogoditi.
Međunarodnu upravu za morsko dno osnovali su 1994. godine Ujedinjeni narodi nakon što je iste godine stupila na snagu UN-ova Konvencija o pravu mora. Njome se regulira korištenje oceana i njihovih resursa, kao i zaštita morskog i obalnog okoliša. Konvencijom se ti resursi definiraju kao "zajedničko dobro čovječanstva", a Međunarodnu upravu za morsko dno trebala bi garantirati da se sve ekonomske dobrobiti "dijele pravedno i bez diskriminacije".
Riječ resursi u slučaju ISA-e odnosi se na takozvane polimetalne kvržice, tvorbe sastavljene od vrijednih metala kao što su nikal, kobalt, bakar i mangan. Ti se metali masovno koriste u proizvodnji kompjutora, mobitela, električnih automobila i dijelova za solarna postrojenja i vjetroturbine, dakle za takozvane zelene tehnologije. Kako su Novosti već pisale, polimetalne kvržice nastajale su milijunima godina, a otkrivene su u jednoj ekspediciji 1873. godine, ali su se ozbiljna istraživanja počela provoditi 1960-ih godina. Većina ih se nalazi u takozvanoj Zoni Clarion-Clipperton u Tihom oceanu, na području površine 4,5 milijuna kvadratnih kilometara između Meksika i Havaja.
Budući da se predviđa da će kopneni rudnici tih metala biti iscrpljeni za nekoliko desetljeća, dok će istovremeno eksplozivno rasti potražnja, posljednjih godina industrije su pojačale pritisak na dotad relativno nepoznatu agenciju sa sjedištem na Jamajci. Traže da agencija postupi u skladu s odredbama Konvencije i donese dokument na temelju kojega će napokon započeti komercijalno rudarenje na dnu oceana. "Problemčić" je međutim sadržan u drugom dijelu ISA-inog mandata, onome koji se odnosi na zaštitu okoliša, s obzirom na to da oceani prirodno iz atmosfere uklanjaju stakleničke plinove i tako reguliraju globalnu temperaturu. Zona Clarion-Clipperton pritom je i područje na kojemu žive tisuće životinjskih vrsta, od kojih njih čak 90 posto još nisu ni proučene jer nastanjuju nedostupne, kilometarske dubine. Upravo na tim dubinama trebalo bi se odvijati komercijalno rudarenje vrijednih metala, iako je već i ono malo provedenih eksperimenata potvrdilo zdravorazumski zaključak da će tako nasilno zadiranje u morski okoliš prouzročiti nesagledive i ireverzibilne štete čitavom planetu.
Leticia Crvalho (Foto: Umsoplaneta.globo)
Agencija je u međuvremenu izdala 31 dozvolu za istraživanje (ne i komercijalno rudarenje) kompanijama iz niza država, a najviše dozvola, njih pet, dobile su kineske kompanije. Isto tako, ISA-ina pravila omogućavaju državama da "sponzoriraju", odnosno ulaze u partnerstva s kompanijama koje žele provoditi istraživanja, a sponzorstva je dosad ponudilo 14 uglavnom otočkih državica smještenih u Tihom oceanu. U partnerstvo s tri takve državice – Nauruom, Tongom i Kiribatijem – ušla je kanadska kompanija The Metals Company (TMC). Ona je već najavila da krajem ove godine namjerava podnijeti zahtjev za komercijalno rudarenje iako je izvjesno da regulativa dotad neće biti donesena. TMC predviđa da će na jednom od područja koje istražuje u narednih 25 godina ostvariti prihod od preko 30 milijardi dolara. Količine nikla, mangana i bakra tamo smještene, navodi kompanija, trebale bi pokriti sve potrebe za baterijama električnih automobila u SAD-u.
Već je otprije poznato da je bivši šef ISA-e Lodge bio do te mjere umočen u sukob interesa da se 2018. pojavio u promotivnom videu odjeven u majicu s logotipom "DeepGreen", što je bivši naziv TMC-a. Leticia Carvalho direktno se uoči izbora referirala na Lodgeov sporni mandat, rekavši da je njegovo ponašanje dovelo do razdora i nepovjerenja među članicama ISA-e. New York Times objavio je u srpnju i da je Lodge vršio pritisak na članice da podrže njegovu kandidaturu, dok ga je bivši šef odjela ljudskih resursa u ISA-i prijavio UN-ovom uredu za interni nadzor zbog malverzacija kojima je financirao svoje rezidencije u Kingstonu i New Yorku i kampanju za reizbor.
Na nedavnim izborima Lodgeovu kandidaturu podupro je Kiribati, jedna od tri otočke države s kojima je TMC u partnerstvu. Poznato je da se Lodge i ambasador Kiribatija u UN-u, inače on i bivši predsjednik te države Teburoro Tito poznaju se desetljećima. Teburoro Tito New York Timesu je priznao da je Leticiju Carvalho nagovarao da odustane od kandidature, a Lodgeova uloga u trećem mandatu trebala je, čini se, biti da za račun TMC-a ubrza proces donošenja regulative.
No na izborima održanima krajem srpnja, u kojima je sudjelovalo 113 od ukupno 168 članica, njih 79 glasalo je za Leticiju Carvalho. Ona se zalaže za odgađanje komercijalnog rudarenja, tvrdeći da je potrebno još barem nekoliko godina intenzivnih znanstvenih istraživanja da bi se mogli procijeniti ekološki učinci. No jednako tako zaziva i odlučivanje "na temelju kompromisa i konsenzusa" i ne podržava stav vlade svoje zemlje, Brazila, da se uvede desetogodišnji moratorij na eksploataciju polimetalnih kvržica.
Brazil je jedna od 32 države koje su na srpanjskoj sjednici tražile uvođenje moratorija ili zabrane dubokomorskog rudarenja, no taj prijedlog nije usvojen. Štoviše, delegati nisu uspjeli postići konsenzus čak ni oko načina na koji bi se pitanje zaštite okoliša formuliralo kao tema za sjednicu koja će se održati iduće godine. Tih dana objavljeno je istraživanje, koje su neke članice nazvale "prijelomnim", a koje se bavi takozvanim "tamnim kisikom". Naime, 22. srpnja, usred zasjedanja ISA-e, časopis Nature Geoscience objavio je dokaze o misterioznom "tamnom kisiku" koji, čini se, proizvode polimetalne kvržice na oceanskom dnu. Budući da se radi o dubinama do kojih ne dopire svjetlost, inače potrebna za proces fotosinteze kojim se proizvodi kisik, i istraživači su bili skeptični kada su na morskom dnu izmjerili iznenađujuće visoke razine kisika. Znanstvenici tek trebaju objasniti taj fenomen, no zanimljivo je da je istraživanje djelomično financirala spomenuta kanadska rudarska kompanija TMC. Kompanija se očigledno nadala znanstvenoj potvrdi svoje teze da rudarenje nema okolišne rizike, pa se sada javno ogradila od istraživanja i najavila da će opovrgnuti njegove rezultate. Dio članica ISA-e smatra da je to saznanje još jedan jak, ako ne i presudan razlog da se uvede moratorij na rudarenje, no te su članice u manjini.
