Prekršivši 18. ožujka primirje uspostavljeno u siječnju, Izrael je prema izvještajima u jednom danu zračnim napadima na Gazu ubio više od 400 ljudi. Nepoznato je koliko njih su pripadnici Hamasa – spominje se nekoliko ubijenih vođa – no oko dvije trećine čine žene i djeca. Osumnjičenik za ratne zločine na čelu vlade Izraela, Benjamin Netanjahu, tvrdi kako krivica za nastavak pokolja Palestinaca leži na Hamasu, i to zato što je odbio osloboditi preostale izraelske taoce.
U stvarnosti, Izrael je već prije nekoliko tjedana prekršio izvorno dogovorene uvjete. U sklopu prve faze primirja Hamas je oslobodio 33 talaca, dok je Tel Aviv u zamjenu oslobodio oko 1.900 palestinskih zatvorenika te dopustio ulazak humanitarne pomoći u Gazu. Bilo je dogovoreno i da se izraelska vojska povuče iz koridora Philadelphi, ali je to Izrael odbio provesti.
Po isteku prve faze, okončane 1. ožujka, bilo je predviđeno da Hamas počne oslobađati preostale taoce, a Izrael započne povlačenje iz Gaze, što je navodno trebalo okončati sukob. Umjesto pregovora o drugoj fazi, Izrael je iznova blokirao dostavu pomoći, a sada i započeo bombardiranje. U odluci o nastavku pokolja ulogu vjerojatno igra više elemenata. Tu su, primjerice, sitni interesi izraelskog premijera, koji pošto-poto želi ostati na vlasti.
Opstanak vlade i skoro izglasavanje proračuna ovise o ekstremnoj desnici, još ekstremnijoj no što je sada i sam Netanjahuov Likud, a ti ekstremisti traže nastavak rata. Netanjahu pokušava i smijeniti šefa obavještajne službe Šin Bet, što mnogi smatraju protuustavnim. Stoga se, navodi analitičarka Mairav Zonszein, bombardiranjem Gaze vjerojatno nastoji skrenuti pažnja s tih unutarnjih sukoba.
Sjedinjene Države bile su unaprijed obavještene o posljednjim izraelskim napadima te ih očito odobravaju. Taj potez je u suprotnosti s proklamiranim namjerama Trumpove administracije o završavanju ratova. Zonszein ističe kako je razlog SAD-ove podrške vjerojatno u cilju pritiska na Hamas kako bi preostale taoce oslobodio pod izraelskim uvjetima – odnosno, bez povlačenja iz Gaze.
No osim što su i same obitelji preostalih šezdesetak talaca izrazito protiv nastavka bombardiranja, nije jasno ni zašto bi se Hamas odrekao svoje posljednje preostale karte. U široj slici, Izrael je u posljednjih šesnaest mjeseci ubio pedesetak tisuća ljudi a nije ostvario službene ratne ciljeve – povratak svih talaca i uništenje Hamasa. Premda spomenuta analitičarka think thanka International Crisis Group navodi kako Trumpov plan o etničkom čišćenju Gaze malo tko uzima ozbiljno, istovremeno ističe kako mnogi u izraelskom establišmentu misle da mogu slobodno nastaviti bombardirati Gazu, "a da će Palestinci nekako nestati".
Izrael je upravo najavio kako će za svakog ozlijeđenog taoca uzvratiti pripajanjem dijela Pojasa Gaze, a nedavno je i odbio prijedlog Arapske lige koji uključuje obnovu Gaze te pravo Palestinaca na ostanak i vlastitu državu. Iako je Hamasov funkcionar Basem Naim krajem veljače potvrdio kako je organizacija spremna odustati od upravljanja Gazom, Izrael očigledno preferira rat i ubijanje.
Nakon Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, koji su krajem 2024. Izrael optužili za genocid odnosno genocidna djela, prošlog je tjedna isto napravila i UN-ova Komisija za okupirane palestinske teritorije. Objavljeno je i kako se Izrael i SAD raspituju jesu li Sudan, Somalija ili Somaliland voljni prihvatiti Palestince koji bi bili raseljeni iz Gaze – što, također, podsjeća na najmračnije epizode prošlostoljetne povijesti.
