Izraelsko vodstvo odlučilo je proširiti i do sada katastrofalan sukob. Prošlog su tjedna diljem Libanona simultano eksplodirale tisuće pejdžera i voki-tokija, pri čemu je ubijeno 42, a ranjeno više tisuća ljudi. Prema izvještajima čini se da najveći dio stradalih čine pripadnici Hezbolaha. Džejmsbondovsku operaciju je vrlo vjerojatno izvela obavještajna služba Mosad, umetnuvši eksploziv u komunikacijske uređaje prije nego što su isporučeni šijitskoj paravojsci. Unatoč hvalisanju o "kirurškoj preciznosti", među žrtvama je znatan broj civila te je ubijeno i dvoje djece, pa se s dobrim razlozima može govoriti o državnom terorizmu. Potom je Izrael zračnim udarima počeo likvidirati visokorangirane zapovjednike Hezbolaha, da bi 23. rujna krenulo masovno bombardiranje Libanona, u kojem je u prva dva dana ubijeno približno 560 ljudi, što prema tamošnjim vlastima uključuje 94 žene i 50 djece.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu službeno je proglasio kako ratni ciljevi Tel Aviva uključuju povratak u domove približno 65 tisuća Izraelaca evakuiranih sa sjevera zemlje uslijed Hezbolahovog raketiranja. Prema upućenim komentatorima to znači dvije stvari: prvi cilj podrazumijeva odvajanje sukoba sa Hezbolahom od izraelske kampanje u Gazi, i to prisiljavanjem vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha da odustane od uvjetovanja primirja na sjeveru primirjem u Gazi te da svoje trupe povuče iz pograničnog područja. Drugi je cilj nanošenjem teškog poraza Hezbolahu povratiti snagu odvraćanja, umanjenu sramotnim sigurnosnim debaklom koji je 7. listopada 2023. omogućio Hamasov proboj iz Gaze. Ukratko, cilj je uliti strah u neprijatelje i tako obeshrabriti napade na Izrael.
Operacija s pejdžerima majstorski je izvedena te predstavlja strahopoštovanja vrijedan taktički uspjeh. Hezbolahu je uvelike urušen zapovjedni lanac, organizacija je ponižena i privremeno dezorijentirana te dodatnim udarima uvelike oslabljena. No daleko je od sigurnog da će Izrael uspjeti isključivo zračnim napadima pokoriti Hezoblah, koji još uvijek posjeduje arsenal od možda 150 tisuća raketa, a sam bivši šef strategije izraelske vojske Asaf Orion smatra kako Hezbolah neće prihvatiti poraz. Nasralah se za sada suzdržava od potpune eskalacije, kojom bi pružio priliku Izraelu za kopnenu invaziju, ali i potpuno razaranje Libanona, u kojem se prema vlastima broj izbjeglica primiče brojci od pola milijuna.
Izraelski tvrdolinijaši taj obračun upravo i priželjkuju, no invazija Libanona značila bi rat s mnogo težim protivnikom od Hamasa, kojeg Izrael ni u godinu dana nije uspio uništiti. Za sada i Teheran pokušava izbjeći ulazak u rat. "Izrael nastoji stvoriti sveobuhvatni sukob. Guraju nas tamo gdje ne želimo ići", poručio je predsjednik Masud Pezeškian. No kako Iran ne može dopustiti uništenje Hezbolaha – najvažnijeg iranskog sredstva odvraćanja – intenziviranje rata izvjesno bi ga prisililo na otvoreno podupiranje vlastitih saveznika.
Netanjahuovo kockanje čitavu regiju vodi na rub ambisa. Ne samo da se kućama ne vraćaju Izraelci sa sjevera zemlje, nego u skloništa trče i stanovnici Haife i Tel Aviva, prema kojima lete Hezbolahove rakete. Presudno, Izrael i dalje nema nikakvu strategiju koja bi omogućila istinski završetak sukoba - koja nužno uključuje prestanak lako moguće genocidnog rata u Gazi te palestinsko samoodređenje - nego maršira posve suprotnim smjerom. Kneset je u srpnju izglasao rezoluciju kojom se izričito odbija uspostava palestinske države. Posljednji potezi ne samo da znače propast pregovora o primirju – iako je Hamas prema iskusnom pregovaraču Geršonu Baskinu u zamjenu za kraj rata spreman osloboditi sve taoce – nego Izrael trenutno razmatra protjerivanje stotina tisuća Palestinaca sa sjevera Gaze.
Izraelsko inzistiranje na putu uništenja čak je i Saudijsku Arabiju prisililo da priopći kako bez palestinske države s istočnim Jeruzalemom nikakve normalizacije neće biti, dok mediji ovih dana nagađaju kako bi Međunarodni kazneni sud uskoro mogao prihvatiti nalog za hapšenje Netanjahua i ministra obrane Joava Galanta zbog zločina u Pojasu Gaze, gdje je ubijeno više od 40 tisuća ljudi, većinom žena i djece. Zapad na čelu s nemoćnim Joeom Bidenom i dalje odbija poduzeti korake koje bi utjecali na promjenu izraelskog kursa, a američki proizvođači oružja i brodarske kompanije poput danskog Maerska, kako su ovih dana upozorili palestinski sindikati, od tog ubilačkog biznisa uvelike profitiraju.
