Trijumfalna verifikacija jedne europskounijske peticije nedavno je označila preokret u općenarodnoj borbi protiv enormne, zapravo sve veće upotrebe pesticida na ovom kontinentu. No taj obrat ne treba nipošto uzimati zdravo za gotovo; riječ je tek o momentu koji dokazuje da aktivistički zagovor i ustrajnost na duži rok imaju smisla i efekta. Tome se mora pribrojiti rad medijskih organizacija na sustavnom praćenju i analiziranju nasuprotnih krupnokapitalskih snaga.
Posljednji krucijalni takav pothvat opisali smo u ovim novinama proljetos – izvještaj novinarske udruge Corporate Europe Observatory. Kolege okupljeni u Bruxellesu iscrpno su predstavili podrivanje ekološkog EU-plana Green Deal (zelenog plana) u izvedbi najvećih globalnih nositelja kemijske industrije, posredovano izdašno financiranim lobiranjem među konzervativnim europskim političarima, najprije onima iz grupacije Europska pučka stranka. Tragove tih korporativnih nastojanja zatim ćemo relativno lako prepoznavati i u hrvatskim istupima na razini EU-a, kao i za ovdašnje, domaće politikantske potrebe.
U tom je trenu inicijativa "Spasimo pčele i poljoprivrednike" već raspolagala s 1,2 milijuna potpisa građana zemalja EU-a za drastična ograničenja upotrebe sintetičkih otrova u agrarnoj proizvodnji. Pola godine kasnije, Europska komisija potvrdila je valjanost gotovo 1,1 milijun imena potpisanih u peticiji, te formalnu legitimnost zahtjeva upućenog kontinentalnom zakonodavcu. Konkretno, posrijedi je imperativ smanjenja upotrebe sintetičkih pesticida za 80 posto do 2030. godine, i za 100 posto do 2035., što se još do jučer činilo nemogućim.
Pritisak kemijskih divova poput Bayer-Monsanta, BASF-a, Syngente i Corteve tj. Dow-DuPonta bio je naročito pojačan u vrijeme pandemije, a zatim i početkom invazije Rusije na Ukrajinu. Rezon im je sročen kao apel za spas europskog i svjetskog stanovništva od gladi, u smjeru jačanja prehrambene tzv. sigurnosti. Paralelno, u prvi je plan guran prioritet održanja tržišne konkurentnosti manjih i srednje velikih poljoprivrednika, ali i generalni primat tržišta u agraru.
Glifosat je trebao ostati u upotrebi na području EU-a još godinu dana, ali je u preglasavanju presudila odluka triju zemalja. Pored suzdržane Njemačke, Francuske i Slovenije, odlučujućim su se pokazali protivni glasovi Luksemburga, Malte i Hrvatske
Za to vrijeme u Hrvatskoj se prilično neprimjetno vodio okršaj između službene državne politike, zastupane pri institucijama EU-a i načelno odane platformi kemijske industrije, naspram pokušaja afirmacije rijetkih suprotstavljenih im aktera. Jedno očitovanje Hrvatske EK-u prije dvije godine svrstava se uz većinu drugih članica EU-a po nevoljkosti da se smjernice programa "Od polja do stola", nosećeg stupa Green Deala, proglase obavezujućim. Glavnu ulogu u orijentiranju Europe protiv njezina vlastitog održivog razvoja i opstanka igraju pak Sjedinjene Američke Države kroz niz izravnih aktivnosti.
Potonje uključuju plaćene studije utjecaja, medijske kampanje, društvenomrežne akcije, pritiske trećih zemalja, alternativna lažna rješenja itd. No tu su i posve transparentni oficijelni proglasi o europskom Green Dealu kao prijetnji svjetskoj prehrambenoj sigurnosti, akcije pri UN-ovim forumima, pakt s udrugama najvećih agroproizvođača u Europi, potkupljivanje liberalnih medija kao što su Euractiv i Politico, i tome slično. Oko toga u Americi postoji čvrst konsenzus, pa se na istoj strani u korist pesticida drže Republikanska i Demokratska stranka.
Velika prijateljica Republike Hrvatske Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, narugala se tako stranačkoj kolegici i suparnici unutar Demokratske stranke Alexandriji Ocasio-Cortez koja zastupa vrijednosti Green Deala, nazvavši ga – Green Dream (zeleni san). Ipak, europski otpor narastao je zahvaljujući navedenim kampanjama i dijelu progresivnijih političkih struja, što se na koncu ogleda i u novijim stajalištima Hrvatske, ako je suditi po jednom istupu njezinih predstavnika u Bruxellesu.
Tamo se naime proteklih nekoliko mjeseci vodio neizvjestan boj oko daljnje upotrebe glifosata, najzastupljenijeg pesticida u Europi i svijetu, inače Monsantova produkta. Napomenimo da je globalno tržište pesticida, ne računajući druge kemikalije u poljoprivredi, danas vrijedno oko 53 milijarde eura. Glifosat je trebao ostati u upotrebi na području EU-a još godinu dana, do sljedeće revizije, ali je u preglasavanju, kao što nas izvještava portal Agroklub, presudila odluka triju zemalja. Pored suzdržane Njemačke, Francuske i Slovenije, odlučujućim su se pokazali protivni glasovi Luksemburga, Malte i Hrvatske. Zanimljivo je da Hrvatska pritom koristi gotovo upola manje pesticida po jedinici površine od EU-prosjeka, dok četiri zemlje ukupno zauzimaju 75 posto tržišta tim kemikalijama: Španjolska, Italija, Francuska i Njemačka. Upravo je glifosat, herbicid široke primjene, najbolji primjer onoga što i kako čini kemijska industrija u zauzimanju i obrani svog profita. Prijepori oko njegove štetnosti po zdravlje ljudi i prirodu traju već dugi niz godina, a glavni faktor je činjenica da korporacije uvijek idu korak ispred neovisne znanosti.
U njih je novac, pa i golem dio vezane znanstvene zajednice koja izvan tog kruga tek otkriva i uči o karakteristikama novih i sve složenijih kemijskih spojeva. Nalik onome što je Dow-DuPont svojedobno izveo i još uvijek čini s teflonom, ili još ranije Ethyl Corporation s tetraetil-olovom u benzinu, opstruiranje nadležnih institucija i procesa uspješno se provodi čak desetljećima. Dokazivanje toksičnosti takvih inovativnih laboratorijskih molekula ponekad se doima nemogućom misijom, s obzirom na profitni interes koji je iza njih.
Bilježimo dakle napredak u pozicioniranju RH na mapi borbe protiv otrova u poljoprivredi, ako znamo da je naša ministrica poljoprivrede prije tri godine bila zauzela stav da "ne postoji jedinstveno zamjensko sredstvo protiv korova". Također, da "istraživanja nisu potvrdila kancerogenost" glifosata, premda je Svjetska zdravstvena organizacija objavila kako taj herbicid "vjerojatno uzrokuje rak". No mora se uočiti da fokusiranost na kancerogeno djelovanje glifosata i drugih pesticida ustvari nije ništa doli vješta strategija kemijske industrije kojom se prikrivaju drugi mračni efekti. Iz vida se tako gube razne druge evidentne bolesti, od kožnih i plućnih do probavnih i hormonalnih, dok istraživanja kancerogenosti podrazumijevaju izuzetno mnogo financijskih sredstava, administrativnih obaveza, dugotrajnih analiza. Indirektne posljedice intenzivnog korištenja sintetičkih pesticida čine se još težim, pa svjetski agrar sve više sliči psu koji hvata svoj rep. Složenije kemikalije potiču razvoj otpornijih nametnika koji pak zadaju potragu za djelotvornijim sredstvima, i tako ukrug, s nesagledivim prijetnjama ubuduće.
Sve to jako podsjeća na forsiranje antibiotika i evoluciju superotpornih bakterija, a uz današnju megaplantažnu agrarnu industriju dobivamo rastuću pošast od koje više nema bijega. Naravno, osim ako se uvedu rigorozna ograničenja za pesticide, ali za to će biti potrebna jednako neumoljiva kontrola njihove distribucije. Prethodno zacrtano smanjenje od 50 posto do 2030. godine neće biti dovoljno, što pokazuje i hrvatsko zaobilaženje ograničenja koje omogućuje Europska komisija.
Za različite zemlje uvedeni su različiti limiti, pa je RH obavezana na smanjenje upotrebe od svega 35 posto, ali je zanemareno da se ekološka proizvodnja ovdje razvija veoma sporo. Pod takvim je režimom dosad registrirano tek osam posto obrađenih površina, a ni to nije realna slika, jer se podaci često friziraju radi zadovoljavanja standarda kod dobivanja EU-poticaja u poljoprivredi. Europske institucije redovno zatvaraju oči pred kršenjem pravila, i rijetko sankcioniraju prekršaje, a stanje je još gore u odnosu na vanjsku praksu.
Corporate Europe Observatory objavio je prije nekoliko dana nalaz kako je samo 2018. godine preko Europske unije u Brazil izvezena oko 81 tisuća tona pesticida koji sadrže 41 tvar striktno zabranjenu za korištenje u EU-u. No raste uvoz hrane prekooceanskog porijekla i u zemlje EU-a, pa je u epohi globaliziranog tržišta nemoguće izbjeći brojne neizravne posljedice za koje se olako vjeruje da su eliminirane pukom zabranom određenih kemijskih spojeva na ovom području. O tome je nedavno na jednom simpoziju progovorila Natalija Svrtan, voditeljica kampanje u organizaciji Pesticide Action Network Europe u Bruxellesu, te predsjednica zagrebačke udruge Zemljane staze. "S plodova se mogu ukloniti oni pesticidi koji se zadržavaju na površini, ne i oni koje biljka inkorporira u svoj sastav", rekla je obrazlažući (ne)uspješnost pranja voća i povrća vodom, octom, sodom bikarbonom. Dodala je kako agroindustrija protura mit o opasnosti po opskrbu hranom u slučaju isključivanja pesticida: "Upravo obrnuto, njima ćemo uništiti bioraznolikost koja je temelj sustava proizvodnje."
O širem sadržaju iste mitologije oglasio se tad i Darko Znaor, stručnjak za ekološku poljoprivredu, navodeći primjere sintagmi "održiva upotreba pesticida" i "sredstva za zaštitu bilja". To je, prema njegovim riječima, kao da se inzistira na "održivoj upotrebi heroina", dok se iza zamjenskog pojma za pesticide kriju sredstva za "uništavanje biljaka, insekata, životinja, gljivica i drugih organizama koje smatramo nepoželjnim". Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan naglasila je na istom simpoziju da se dodatna zabuna u javnost unosi manipulatornim prikazom troška zabrane pesticida. Jer dok se ističe trošak prelaska na ekološku poljoprivredu, rekla je, "prešućuje se cijena u slučaju da ne pređemo na takav uzgoj, odnosno koliko zapravo košta korištenje pesticida". Znaor je na to pojasnio da je stvarna cijena puno veća od koštanja samog pesticida, ako imamo na umu da se njegovom upotrebom stvara čitava lepeza negativnih učinaka i prikrivenih troškova, kao što je tzv. ekološki dug, narušeno zdravlje ljudi i prirode, skupa istraživanja efekata itd.
Kao inspiracija za tranziciju možda će poslužiti najnoviji izvještaj Pesticide Action Networka o aktualnoj kontaminaciji voća, koje je gromko odjeknulo širom Europe. Analizirano je preko 44 tisuće uzoraka pretežno jesenskog voća s čitavog kontinenta, testiranih u vladinim institucijama monitoriranih zemalja, te je otkriveno da se kontaminacija jabuka, krušaka i šljiva u prosjeku udvostručila od 2011. do 2020. godine. Kontaminirano je 49 posto europskih krušaka, 44 posto stolnoga grožđa, 34 posto jabuka, 29 posto šljiva, 25 posto malina. Neke zemlje prednjače u nemaru i neodgovornosti, od voća do voća: Nizozemska s jabukama i kruškama, Belgija i Portugal s kruškama, Mađarska i Grčka sa šljivama, Norveška s malinama, Italija s grožđem. Da se ne bismo osjećali zapostavljenima, valja primijetiti da je svoje mjesto u izvještaju dobila i RH, po izostanku pokušaja zamjene pesticida drugim oblicima zaštite poljoprivrednih kultura od nametnika, kao i po traženim izuzećima od primjene zabrana korištenja kemikalija.
