Nikad veći interes nije vladao za sastanak na vrhu skupine BRICS, a čini se da unutar tih pet zemalja (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) nikada nije postojala ozbiljnija podijeljenost. Petnaesti sastanak na vrhu održava se od 22. do 24. kolovoza u Johannesburgu gdje nije doputovao predsjednik Rusije Vladimir Putin, opterećen tjeralicom Međunarodnog kaznenog suda zbog optužbe za ratne zločine počinjene u Ukrajini. U Južnoafričku Republiku jest doputovao predsjednik Kine Xi Jinping, prije sastanka u Johannesburgu u Pretoriji se sastao s domaćinom, južnoafričkim predsjednikom Cyrilom Ramaphosom, ali se na veliko iznenađenje nije osobno pojavio na otvaranju skupa pa je njegov govor pročitan.
Države BRICS-a zaslužne su za četvrtinu svjetske ekonomske proizvodnje, a u njima živi 40 posto stanovništva planete. Skupinu u kojoj glavnu, ne nužno i presudnu, riječ vode Kina i Rusija, uobičajeno se doživljava kao protutežu (ili pokušaj stvaranja protuteže) organizacijama zapadnog svijeta predvođene Sjedinjenim Državama koje su, pak, doživljene kao poluge američke globalne dominacije, u prvom redu G7, nešto manje G20.
Radi se o dijelu svijeta koji ne pristaje na unipolarnost koju predvodi Washington, pri čemu se barem Kinu treba tretirati kao globalnu velesilu. Uoči sastanka na vrhu u Johannesburgu barem je 40 država, tvrde domaćini, naznačilo da se želi priključiti BRICS-u, grupi koja još nije ni blizu tako strukturirana kao što je to NATO ili EU. Među tim zemljama su Iran, Saudijska Arabija, Nigerija, Indonezija, Argentina.
Unutarnja protuslovlja
No prije ekspanzije BRICS bi morao razriješiti vlastita unutarnja protuslovlja. Rusija se napadom na Ukrajinu geopolitički ozbiljno samoranila. Zapadnjački dio međunarodne zajednice ju je izopćio, koliko je to moguće učiniti s globalnom energetskom velesilom. Njen predsjednik ne može slobodno putovati svijetom, od početka napada na Ukrajinu putovao je po postsovjetskim zemljama i u Iran, a za jesen je najavljen njegov odlazak u Kinu. Rusiju u JAR-u predstavlja ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Pad ruskog vanjskopolitičkog utjecaja vidio se na nedavnom sastanku na vrhu Rusija – Afrika. Na njemu su bili čelnici 17 afričkih država, na prvom takvom sastanku prije četiri godine njih 43. Upravo je Afrika moguće poprište sukoba interesa članica BRICS-a. Rusija ima veoma jasne ambicije koje širi i pomoću plaćeničke vojske Wagner, zasad ponajviše (ne isključivo) u nekadašnjem francuskom kolonijalnom lenu.
Goleme interese, primarno ekonomske, i to sirovinske naravi, posljednjih dvadesetak godina, ima i Kina. Mogu li ta dva interesa dugoročno biti u suživotu zasad nije jasno. Kina, globalna ekonomska velesila, također je oslabljena. I ona je izvrgnuta ekonomskim sankcijama SAD-a, ali ona pati i od unutarnjih ekonomskih slabosti na koje režim u Pekingu nije navikao posljednjih desetljeća. Postpandemijski ekonomski oporavak mnogo je sporiji nego što se očekivalo. Osim toga, Kinu trenutačno drma golema kriza izazvana pretjeranim investiranjem u nekretnine i s time povezanim spekulacijama, goleme tvrtke poput Evergrandea i Country Gardena su na rubu propasti ili, u manje lošoj varijanti, izvještavaju o golemim gubicima. Ispuhivanje tog nekretninskog balona moglo bi izazvati novu globalnu ekonomsku krizu.
U pitanju je valuta
Govori čelnika održani prvog dana sastanka na vrhu naznačili su ozbiljne pukotine unutar BRICS-a. Zasad nije poznato zašto Xi nije osobno održao govor. U pročitanom govoru pozvao je na širenje skupine, grupiranje njihovih ekonomija ne bi li se izgradio pravedniji i jednakiji svjetski poredak. Inzistirao je na tome da "hegemonizam nije u kineskom DNK-u". Naglasio je da se Kina ne želi angažirati u natjecanju velikih sila ni stvarati blokovsku konfrontaciju. No jasno je da su Kina i SAD glavni, ne samo ekonomski, globalni rivali i da osnovna linija današnje konfrontacije leži u odnosima, sve lošijim, Washingtona i Pekinga.
Brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva kazao je pak da BRICS ne namjerava izazivati druge međunarodne skupine, poput G7, ne želi biti protuteža ni toj skupini, ni G20, ni SAD-u, već želi organizirati zemlje globalnog juga, a upravo se Lulu prepoznaje kao najvažnijeg čelnika zemalja tog dijela svijeta. Geopolitički ciljevi skupine su na radost Washingtona heterogeni.
No njihov konkretan doseg mogao bi biti prilično bolan za SAD. Naime, veoma važna tema razgovora je valuta plaćanja. Članice skupine raspravljaju o uvođenju zajedničkog sredstva plaćanja, a uspiju li u tome, makar na razini obračunsko-računovodstvene jedinice, zadale bi snažan udarac Washingtonu kojem je globalna dominacija dolara kao valute jedna od ključnih vanjskopolitičkih poluga.
