Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, zvan Lula, političar lijevoga centra, preuzeo je dužnost 1. siječnja, na trgu Triju vlasti u Braziliji. Tjedan dana nakon toga, u isto vrijeme i na istom mjestu, vlast mu je zaljuljala invazija radikalnih opozicionara, potaknutih izjavama koje je izrekao prethodni predsjednik Jair Bolsonaro, krajnji desničar koji je u prethodne četiri godine mandata svojim populizmom i dopuštanjem krčenja Amazonske prašume uspio izolirati Brazil od međunarodne zajednice, podijelivši pritom i brazilsko društvo.
Već je formiranjem svoje vlade Lula poslao snažnu poruku i najavu da će ozbiljno primjenjivati svoj program zaštite okoliša, kao što je i najavljivao u kampanji i, prije toga, u kritikama Bolsonarovih poteza. Jedno od novoformiranih ministarstava jest i Ministarstvo okoliša i brazilske klimatske akcije. Na čelu mu je Marina Silva, političarka koja je jedna od najzaslužnijih za razvoj ekološkog pokreta u zemlji. Već je u prvoj Lulinoj vladi, formiranoj 2003., bila ministrica okoliša, a potom se čak i odvojila od Luline Radničke stranke (PT, Partido do Trabalho) i pridružila se Zelenoj stranci (PV, Partido Verde) koja ju je i istakla kao svoga kandidata na predsjedničkim izborima 2010. godine, kad je osvojila 19 posto glasova u prvom krugu. Za svoje je djelovanje u zaštiti okoliša i održivom razvoju dobila i više brazilskih i međunarodnih nagrada i priznanja.
Amazonija je područje porječja rijeke Amazone. Obuhvaća oko sedam milijuna kvadratnih kilometara (dakle područje 124 puta veće od površine Hrvatske, ili 13 puta veće od površine Francuske). Od toga je oko pet milijuna kvadratnih kilometara pokriveno tropskom Amazonskom prašumom. Nad tom golemom prašumom suverenitet obnaša devet država. Najviše ima Brazil, oko 60 posto, potom Peru, oko 13 posto, a ostatak dijele, s manjim udjelima, Kolumbija, Venezuela, Ekvador, Bolivija, Gvajana, Surinam i Francuska. Kako Francuska? Tako što je Francuska Gvajana, jedan i pol puta veća od Hrvatske, koja na istoku i jugu graniči s Brazilom i Surinamom na zapadu, francuski prekomorski departman, jedini kontinentalni teritorij u Amerikama koji se još nalazi pod suverenitetom neke europske zemlje, pa Europska unija tako graniči i s Brazilom i sa Surinamom. Riječ je o drugoj najvećoj francuskoj regiji i najvećoj ultraperifernoj regiji Europske unije.
Lula je naznačio da je amazonsko pitanje "putovnica da zemlje regije izađu iz 'podređenog' položaja snabdjevača sirovinama", naglašavajući da je Amazoniji potreban "simetričniji" odnos sa svijetom, u kojem "naši resursi neće biti eksploatirani u korist malobrojnih, nego valoriziraniji i postavljeni u službu svih"
Prvi ovogodišnji podaci ohrabrujući su i pokazuju da je u prvih sedam mjeseci svoga mandata Lula uspio značajno smanjiti uništavanje prašume. Prašuma se ilegalno krči da bi se "očišćene" površine, nakon prodaje vrijedne drvne građe, koristile prvenstveno za ekstenzivno stočarstvo, ponajprije govedarstvo, i sijanje rentabilne soje na velikim površinama, a veleposjednici okupanti bili su među glavnim Bolsonarovim financijerima. Za vrijeme njegova mandata (2019.-2022.), deforestacija te goleme prašume porasla je za 75 posto u odnosu na deset godina prije njega.
Za vrijeme prvog Lulinog polugodišta smanjila se za 33,6 posto u odnosu na isti period prošle godine. U brojkama, to znači da se sa 3.988 kvadratnih kilometara u prvih šest mjeseci prošle godine, krčenje smanjilo na 2.649. I drugi su podaci ohrabrujući. Brazilski institut za okoliš i obnovljive prirodne izvore (IBAMA), vladino tijelo nadležno za izvršenje ambijentalnih politika, izreklo je 166 posto više novčanih kazni od prosjeka u istom razdoblju u protekle četiri godine i 111 posto više zabrana korištenja ilegalno iskrčenih površina.
Borba protiv nezakonite eksploatacije Amazonije i klimatskih promjena jedan je od najvažnijih prioriteta Luline vlade. Pretočen također u vanjskopolitički prioritet, diplomacija sistematski nastoji uvjeriti najbogatije zemlje na suradnju i financiranje očuvanja prašume. Norveška i Njemačka već su pridonijele fondovima osnovanima u tu svrhu.
Okoliš je i u centru pregovora koje vodi Mercosul (portugalska kratica za Mercado do Sul, tj. Južno tržište, Mercosur na španjolskom), međudržavna organizacija koju čine Brazil, Argentina, Urugvaj, Paragvaj i Venezuela) i Europska unija. EU je nedavno pozvala južnoameričke zemlje da postave zahtjevnije ciljeve u borbi protiv ambijentalnih zločina, prije no što te dvije organizacije privedu kraju pregovore o dvostranom sporazumu o slobodnoj trgovini.
Službeno pripreman od 1999., sporazum je između dva bloka zaključen 2019. godine, no stranke ga još nisu potpisale. U slijepu ga je ulicu odveo dodatak tekstu (tzv. side letter) koji su Europljani predložili da bi ojačali obaveze prema okolišu. Lula ga je u više navrata vratio pod reflektore otkako je ponovo na čelu zemlje, iznijevši kritike kako na njegov sadržaj tako i način kojim se on želi nametnuti. Luli i ostalim južnoameričkim partnerima najspornije su tri točke.
Kako je naglasio na samitu Mercosula početkom srpnja, "strateški partneri ne pregovaraju na temelju nepovjerenja i prijetnji sankcijama". Sporazum naime ima tisuće ispregovaranih stranica, unutar kojih je i poglavlje "Trgovina i održiv razvoj". Te odredbe predviđaju da se stranke obavežu na ispunjavanje okolišnih obaveza potpisanih u prošlosti (npr. Pariški sporazum o klimatskim promjenama), uključujući i smanjenje emisije stakleničkih plinova.
No to je jedino poglavlje koje ne predviđa mehanizam zvan "rješavanje spornih pitanja", uobičajen u sporazumima koje sklapa EU. U primjeni, takvo poglavlje omogućuje strankama da uvedu sankcije onome tko ne poštuje odredbe sporazuma. Europljani su ga uveli u pregovore kad su ustanovili da Bolsonarova vlada masovno krši pravila o zaštiti okoliša. Premda je taj dodatak relativno blago formuliran (točan tekst nije poznat jer je povjerljiv, no "procurio" je preko jedne ambijentalističke organizacije), Lula ga je razumio kao moguću polugu uperenu protiv južnoameričke strane, "a vidimo da bogate zemlje ne ispunjavaju nijedan sporazum [o pitanjima okoliša]".
Borba protiv nezakonite eksploatacije Amazonije i klimatskih promjena jedan je od najvažnijih prioriteta Luline vlade. Pretočen također u vanjskopolitički prioritet, diplomacija sistematski nastoji uvjeriti najbogatije zemlje na suradnju i financiranje očuvanja prašume
Istom je prilikom odjeknula njegova izjava da "nemamo interesa za sporazume koji nas osuđuju na vječnu ulogu izvoznika sirovina, ruda i nafte", što pokazuje da zaključen sporazum smatra neuravnoteženim. Tekst predviđa da europski proizvodi imaju smanjene uvozne namete u Mercosulu (naročito u industrijskom, poljoprivrednom i prehrambenom sektoru) i da južnoamerički izvozni proizvodi imaju povlašten položaj u EU. Europska je unija drugi najvažniji uvoznik brazilskih proizvoda (prvi je Kina). Pola od onoga što EU kupuje u Brazilu primarni su proizvodi, nafta, kava i soja, a tek druga polovina robe s nešto dodane vrijednosti (uglavnom proizvodi od soje).
Treća je prijeporna točka pitanje javnih nabava: prema tekstu sporazuma, natjecatelji obiju strana imaju status jednak domaćim ponuđačima, premda uz neka ograničenja, što je Brazilu neprihvatljivo, jer želi preko javnih nabava štititi interese svojih malih i srednjih poduzeća i na taj način voditi javne politike koje će ispuniti razvojne ciljeve i smanjiti teritorijalne nejednakosti.
Lula je sredinom srpnja na svim svojim susretima prilikom susreta na vrhu u Bruxellesu pokrenuo te teme, no čini se da kod europskoga partnera nije potakao veće razumijevanje.
Prošloga je tjedna održan Amazonski samit, sastanak na vrhu, na razini šefova država, u gradu Belém, glavnom gradu sjeverne Savezne Države Pará. Već je u uvodnom govoru Lula naznačio da je amazonsko pitanje "putovnica da zemlje regije izađu iz 'podređenog' položaja snabdjevača sirovinama", naglašavajući da je Amazoniji potreban "simetričniji" odnos sa svijetom, u kojem "naši resursi neće biti eksploatirani u korist malobrojnih, nego valoriziraniji i postavljeni u službu svih". "Cio svijet govori o Amazoniji, sad je vrijeme da Amazonija progovori svijetu". Na samitu su sudjelovala četiri šefa amazonskih država, članica Organizacije pakta amazonske suradnje (OTCA), koja se prvi put sastala nakon 14 godina. Venezuela je u posljednji čas otkazala dolazak Madura i poslala potpredsjednika, Ekvador i Surinam poslali su svoje ministre vanjskih poslova, Macron također nije došao.
Na kraju sastanka usvojena je Deklaracija iz Beléma. Deklaracija je donijela međunarodnu agendu za očuvanje Amazonske prašume i donosi smjernice za stvaranje mehanizama suradnje i razrade budućih ciljeva. Cilj djelovanja treba biti da se smanji uništavanje šuma, uz dobru suradnju svih amazonskih zemalja, prije no što se "dođe do točke s koje više nema povratka", tj. do točke gdje bi prašuma proizvodila više ugljika no što bi ga mogla apsorbirati.
U poruci Europskoj uniji, dokument "osuđuje širenje jednostranih trgovačkih mjera koje se, temeljeći se na ambijentalnim zahtjevima i normama, pretvaraju u trgovačke barijere i zahvaćaju prvenstveno male proizvođače zemalja u razvoju". Uspostavljena je obaveza da se izradi Dodatni protokol kojim bi se institucionaliziralo tijelo u kojem će države potpisnice moći pregovarati i donositi konkretne odluke o ciljevima ili zajedničkim politikama koje bi obavezivale vlade.
Deklaracija pokreće zajednički rad na strukturiranju ekonomija tih zemalja kako bi ona što je više moguće postala održiva, uz borbu protiv protuzakonitog djelovanja. U tu svrhu dokument predviđa i razmjenu obavještajnih saznanja i policijsku suradnju u suzbijanju ambijentalnih zločina kao što su ilegalna sječa i ilegalno rudarenje. Također se osniva integrirani sistem kontrole zračne plovidbe u regiji, radi borbe protiv trgovine drogom i ostalih ilegalnih iskorištavanja amazonskih resursa. Deklaracija predviđa i intenziviranje znanstvene suradnje, suradnju na razvijanju odgovarajućih zaštitnih tehnologija, suradnju u obrazovanju, itd. Posebno je predviđeno i društveno uključivanje autohtonih naroda i tradicionalnih zajednica u borbu za očuvanje prašume.
Međuvladine organizacije koje djeluju u Amazoniji tvrde da dva važna pitanja nedostaju u Deklaraciji: utvrđivanje rokova za smanjenje deforestacije i stvaranje barijera za eksploataciju nafte u regiji. Marina Silva im je odgovorila da Brazil nema problema s utvrđivanjem rokova, ali da amazonske države nisu uspjele o tome postići konsenzus, pod-sjećajući da se Lula već obavezao da će taj rok biti ispunjen do 2030. godine.
Promatrači smatraju da je nesumnjivo riječ o značajnom dokumentu, bez obzira na te utemeljene prigovore i očekuju da građanska društva u amazonskim državama pritišću svoje vlade da preuzete obaveze budu i primijenjene u cijeloj amazonskoj regiji.
