Posljednji zahvati zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na polju kulture svjedoče o njegovom pokušaju instrumentalizacije čitavog zagrebačkog kulturnog pogona. Tekući događaji upućuju upravo na takve sumnje, a za potrebe ovog teksta opisat ćemo aktualne slučajeve Zagrebačkog plesnog centra (ZPC) i kina Tuškanac.

Bandićevo nimalo romantično uzurpiranje Zagrebačkog plesnog centra, s još uvijek (ne)izvjesnim krajem, započelo je lanjskog travnja, kada je gradonačelnik na prijedlog bespogovorno mu sklonog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport potpisao ‘Zaključak o dodjeli prostora na korištenje’ kojim se Hrvatskom institutu za pokret i ples (HIPP) oduzima upravljanje ZPC-om i pripaja ga se Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) čiji je grad vlasnik. Bez konzultacija sa strukom (Bandić, kao što znamo, nije ništa pitao ni stanovnike Savice, kojima je pokušao nametnuti izgradnju crkve i parka), grad je upravljačku promjenu lakonski obrazložio nemogućnošću HIPP-a da kao udruga građana putem dostupnih izvora javnog financiranja dobije potrebna sredstva za hladni pogon plesnog centra.

Lokalni izbori pokazat će tko je doista spreman, a tko nije na društveno odgovornije upravljanje zajedničkim dobrom i gradom – kaže Selma Banich

Nakon što je gradonačelnik ostao mrtav hladan na ponovnu želju plesne zajednice za osnivanjem samostalne ustanove za ples po modelu javno-civilnog partnerstva, Plenum ZPC-a je započeo, ali i nedavno završio s tromjesečnim bojkotom centra, čime su umjetnici željeli ukazali na netransparentno i neodgovorno upravljanje ZPC-om. Održana je zatim i 24-satna akcija neprekinutog, protestnog ‘Tjelovanja’, plesa ispred Gradske skupštine Zagreba.

- Osim podrške koju dobivamo iz širih umjetničkih, međunarodnih i drugarskih krugova i javnosti zainteresirane za ovaj problem, grad nije ničim reagirao na akciju ‘Tjelovanje’. Objavom bojkota, a potom i poziva na solidarnost s umjetnicima/ama u štrajku, mnogi/e pojedinci i pojedinke, organizacije i neke javne ustanove bili su pod pritiskom gradske uprave, u strahu od gubitka javnog financiranja do ozbiljno ugrožene egzistencije, čime su mnogi ionako već pogođeni zbog prekarnih radnih uvjeta i klasne raslojenosti - kaže za ‘Novosti’ Selma Banich iz inicijative Autonomija plesu.

Zbog toga se nadaju Bandićevom odlasku s vlasti kao i s upravljačkih pozicija u kulturi.

- Lokalni izbori pokazat će tko je doista spreman, a tko nije na društveno odgovornije upravljanje zajedničkim dobrom i gradom. Bez obzira na ishod, mi ćemo i dalje zagovarati otvorene, horizontalne i transparente procese u umjetničkom polju, a time i u zajednici - dodaje Selma Banich.

Do izlaska ovog broja ‘Novosti’ inicijativa će održati okrugli stol s kandidatima i kandidatkinjama za funkciju gradonačelnika/ce i njihovim predstavnicima za kulturu, od kojih žele određenije čuti što misle o njihovim zahtjevima o autonomnoj ustanovi u čijem će osnivanju, upravljanju i programu sudjelovati umjetnici i radnici u kulturi te šira zainteresirana javnost.

Upadljiva netransparentnost gradske politike prisutna je i u predizbornom gradonačelnikovom aktu reanimiranja kultne Kinoteke, koja je sredinom 2000-ih trajno prekinula s radom jer je zgrada kina vraćena crkvi sv. Blaža. Usporedo s tim, kinima Tuškanac i Europa, koja su u vlasništvu grada, slani su dopisi kojima se preispituje ‘stanarsko pravo’ tamošnjih korisnika prostora. Epilog priče sadržan je u činjenici da će grad za najam prostora Kinoteke Crkvi mjesečno plaćati 12 hiljada kuna. Zbog svega toga pokrenuta je akcija ‘Daj mi kino! 2’ koja okuplja filmske udruge poput Hrvatskog filmskog saveza (HFS), filmaše i građane, kao i peticija za očuvanje kina Tuškanac, koju je do sada potpisalo gotovo dvije i pol hiljade ljudi.

Premda nitko nema ništa protiv još jedne kinodvorane u Zagrebu, a nekmoli Kinoteke, u HFS-u smatraju da je budućnost kina Tuškanac kao temeljne kinotečne dvorane u Zagrebu ozbiljno narušena i ugrožena jer grad namjerava ulagati novac u tuđi, a ne u vlastiti prostor, jer su dotacije Tuškancu ozbiljno smanjene, a ‘dugoročna kulturna strategija kojom bi bili određeni nezaobilazni punktovi gradskog kinematografskog života te model njihova funkcioniranja i financiranja’ ne postoji.

- Imamo nejasnu situaciju u kojoj nam Grad Zagreb temeljem svojih internih propisa i uredbe Vlade o financiranju udruga daje do znanja da naš ugovor više nije važeći. Slijedom tih uredbi grad je promijenio pravilnik o dodjeljivanju prostora i temeljem njega bi trebali promijeniti naš ugovor, što pak ne čine. Premda su nam otprije javili da zbog navedenih promjena naš ugovor prestaje vrijediti, nisu nam se javili s prijedlogom novog ugovora, kao ni s idejom što će se dalje događati s prostorom kina Tuškanac - kaže za ‘Novosti’ Matko Burić, v.d. tajnika Hrvatskog filmskog saveza.

Ispada da je HFS u prekršaju: mjesečno plaćaju 40 hiljada kuna za tekuće troškove za prostor za koji, po tumačenju grada, nemaju ugovor.

- HFS nema vremenski određen ugovor, već ugovor koji pretpostavlja da vrijedi sve dok postoji potreba za filmskim programima. Ako grad odluči da ne postoji ta potreba, neka snosi posljedice te odluke, koju onda jasno moraju izreći - ističe Burić.

Sve što žele je službena reakcija grada, a ne kuloarske priče kako će s njima biti sve u redu. Sljedećih dana poslat će još jedan u nizu dopisa gradu i njegovom gradonačelniku u kojem će ih zamoliti da im pošalju kakav-takav prijedlog ugovora. Pitanje je samo na kakvu će novu predizbornu kartu nakon toga zaigrati gradonačelnik Milan Bandić.