U četvrtak, 14. prosinca u zagrebačkoj Novoj Bazi održava se program posvećen vašem pokojnom ocu, muzičaru i skladatelju elektroničke glazbe Saniboju Žugiću. Predstavite nam ukratko što će se događati.
U četvrtak će se prvi put nakon 40 godina izvesti nikad objavljen album od 11 pjesama u žanru psihodeličnog folka, snimljen oko 1981. godine u kućnom studiju Saniboja Žugića na njegovoj trešnjevačkoj adresi. Riječ je o magnetofonskoj vrpci naslovljenoj "Hamatri", spašenoj i potom restauriranoj 2012., deset godina nakon Sanibojeve smrti.
Na vrpci se nalazi glazba druge frakcije zagrebačkog proto-world music sastava Hamatri, koji je izvorno osnovao glazbenik Ante Perković. Skupina glazbenika koju činimo Josip Šustić na gitari i vokalu, Hrvoje Nikšić na Sanisintu i perkusijama, Tena Novak na violini i glasu, Leo Beslać na bas-gitari i blok-flauti, Roko Margeta na tradicijskim trzalačkim i puhaćim instrumentima i udaraljkama te ja na glasu, perkusijama i string sintesajzeru izvest će originalnu glazbu Saniboja Žugića, Snježana Matića i troje dotadašnjih članova sastava Hamatri: Zlatka Matića, Nives Marušić i Andora Szebenyja.
Na Sanibojevoj ostavštini radi se već duže vrijeme. Kako ona dopunjava naše znanje o zagrebačkoj eksperimentalnoj sceni?
Dio njegove velike kolekcije magnetofonskih vrpci, na kojima se nalazila i njegova autorska glazba, restaurirao je skladatelj i glazbeni producent Višeslav Laboš. Laboš je ujedno zaslužan za objavu dviju Sanibojevih soloskladbi na kompilaciji "Ex-Yu Electronica Vol IV: Bilo jednom na Balkanu". Dijelovi ostavštine, uglavnom fotografije, objavljeni su u virtualnom fundusu Muzeja susjedstva Trešnjevka, a ostatak se nalazi u privatnoj arhivi obitelji.
Važno je napomenuti da je Saniboj 1979. godine u svojem domu dovršio prvi kompleksni modularni sintesajzer u Jugoslaviji i nazvao ga Sanisint. Taj je instrument danas u posjedu skladatelja i producenta Hrvoja Nikšića, a koristit će se i ovog četvrtka. Saniboj je svakako važan i kao jedan od malobrojnih jugoslavenskih glazbenika koji su 70-ih eksperimentirali s elektroničkom glazbom na razmeđu elektroakustičkog pravca, berlinske škole elektroničke glazbe i utjecaja progresivnog i psihodeličnog rocka.
Zbog čega vam je bilo važno realizirati ovaj program u sklopu Muzeja susjedstva Trešnjevka?
Iz pozicije vlastitog znanstvenog rada, ali i kao korisnica arhiva s vremenom sam spoznala važnost community arhiva za što inkluzivniju i kvalitetniju pohranu gradiva. MST omogućuje mikropregled važnih kulturno-povijesnih zbivanja koja bi u drugom slučaju vjerojatno bila zaboravljena.
Posebnu vrijednost prepoznajem u nastojanjima MST-a da baština ponovno oživi kroz različite izložbene i izvedbene prakse. Vjerujem da će se ovim koncertom rasvijetliti kontekst jednoga za početak 80-ih neobičnoga glazbenog pravca te oživjeti sjećanje zajednice koja će, posljedično, popuniti preostale praznine u kolektivnom sjećanju tog trenutka trešnjevačke, pa i šire, zagrebačke povijesti.
