Chui: Do zvijezda (Dancing Bear)
Prateći Chuijevu putanju kao praktički jedinog instrumentalnog benda koji je pretplaćen na koliku-toliku mainstream vidljivost u Hrvatskoj, čovjek se može zapitati: Super, ali dokle? Limiti su, neovisno o stilskim i aranžmanskim varijacijama pojedinih albuma, tu, uvjetovani formatom i temeljnim muzičko-zvučnim i dramaturškim postavkama, a narativni chuiverzum, čitav taj imaginarij astronauta i kozmičkih putovanja, simpatičan, ali dovoljno repetitivan da se ponekad čini da je, bar na razini cjeline opusa, zamor nadohvat ruke. Međutim, nekoliko je faktora koji nastavljaju pokretati tu kompaktnu mašineriju, od kojih ponajprije treba izdvojiti kvalitetu samih muzičara: saksofonista Vojkana Jocića, bubnjara Ivana Levačića, bas gitarista Konrada Lovrenčića i klavijaturista Tonija Starešinića.
Uzmite za primjer Jocića: jest jedini melodijski instrument u bendu čije su teme svjesno rudimentarne, u kojem je dinamika uglavnom u gornjoj polovini, pa i četvrtini raspona, ali čovjek je naprosto jedan od tih saksofonista dovoljno potentnih i stilski širokih da im samo trebate dodati loptu, a oni će se pobrinuti da se nešto desi. Uzevši sve navedeno u obzir, Chuijev najnoviji album "Do zvijezda" na prvi dojam djeluje kao nastavak već dobro poznate svemirske vožnje, počevši s naslovom i settingom albuma. Pa ipak, bend je, još jednom pronicljivo, taman dovoljno rastvorio svoj zvuk da bi bilo lijeno odmahnuti rukom i reći da je sve poznato.
Prije svega, kičmi i stražnjem pogonu benda – osovini Levačić-Lovrenčić – dodan je sjajni perkusionist Nenad Kovačić, koji njihov kolosalni, mašinski impuls raslojava, čini suptilnijim i zemljanijim, a i odvodi u nove vokabulare. Također, Jociću su se u puhačkoj sekciji pridružili Luka Žužić na trombonu i Mihael Györek na bariton saksofonu, što njegovom sjajnom glasu daje na većoj iznimnosti, a bendu dodaje, uz proširenje aranžmanskih i teksturalnih rješenja, i dva jednako izvrsna solista. Taj spoj donosi novu živost u afrobeatom i dubom obojanim stvarima "Svemir ima novi pozivni" i "Vozi dalje (Dub punch)". "Tvrdi sicevi", "Na rubu horizonta" i "Do zvijezda" bliži su uobičajenoj chuijevskoj poetici – kurs možda jest isti, krajolik poznat, ali vožnja zasad u najvećoj mjeri nastavlja zabavljati. Koliko će to potrajati, zna samo Chui.
Marko Churnchetz Trio: Without Words: The Music of Mojmir Sepe (Live) (ZKP RTVS)
Jazz kao tradicija živi od svoje pjesmarice, odnosno standarda, koji su dan-danas osnova po kojoj muzičari (a uglavnom i slušatelji) u njega stupaju. Činjenicom ucjepljivanja u različite kulturne i muzičke kontekste, pojavljuje se među muzičarima prirodna potreba da formiraju i lokalni kanon standarda, iznikao pretežito iz spoja tradicijske i rane popularne glazbe. U našem slučaju, to bi bila svojevrsna Great Yugoslav Songbook, kako glasi i naslov albuma Vesne Pisarović iz 2016.
Njoj nedvojbeno pripada i opus slovenskog velikana Mojmira Sepea, autora (između ostalog) i prve eurovizijske pjesme na slovenskom – "Brez besed" u izvedbi Berte Ambrož. Po njoj je nazvan najnoviji (live) album trije briljantnog pijanista Marka Črnčeca (Churnchetza po odlasku u SAD), izvrsne posvete Sepeu na kojoj njegovi veći i manji klasici kao što su naslovna pjesma, zatim "Poletna noč" ili "Uspavanka za mrtve vagabunde" dobivaju tradicionalnim vokabularom jazza uokvirene, ali žive i elegantne interpretacije. Albumu na toplini daje i činjenica da je snimljen uživo, a posebno vrijedi izdvojiti izvedbu "Pridi, dala ti bom cvet", podijeljenu u dvije trake – dojmljivi trominutni uvod Josha Ginsburga na kontrabasu i potom suptilnu baladnu izvedbu čitavog trija koji kompletira bubnjar Kristijan Kranjčan.
Valdemar Kušan: Music of the Mind, Music of the Moment (Mudri Brk)
Prvi album mladog zagrebačkog trubača Valdemara Kušana (1996. godište) jasno poručuje ono što je i inače u kontaktu s njime jasno – da je riječ o samouvjerenom muzičaru koji je došao poručiti da je ozbiljno stupio na scenu. Na albumu nema "jeftinih trikova", kako u prijevodu glasi naslov druge kompozicije – Kušan jednako suvereno vodi svoj trio sastavljen od slovenskih majstora Roka Zalokara (klavir i sintesajzer) i Žige Smrdela (bubnjevi), bilo da je riječ o prostranim i ogoljenim pejzažima ("New Dawn", "Sound Escape"), otvorenoj improvizaciji ("Monk Within") ili rafiniranim baladama ("Tale of Things to Come"). Zreo, hrabar debi muzičara koji se nemalo izložio minimalističkim zvukom svoga prvijenca i zauzvrat zaslužio legitimitet koji mu nesumnjivo pripada.
