Premda je poznato da se Knin s ljeta pretvori u usijanu kotlinu, mnogi i ne znaju da je u takvom okruženju donedavno putnik namjernik poput žedne ose tragao po njegovim ulicama za kapljom vode, da mu razbistri um i rashladi tijelo.

Gradskoj žeđi su doskočile mlade i nešto starije nade iz Ekološke udruge "Krka" Knin, ljudi koji su osmislili i lani zgotovili projekt pod imenom "Knine evo ti špine", nakon čega su na pet javnih gradskih površina, na radost ljudi i ptica, postavljene česme s pitkom vodom. Pridjev ekološka koji udruga nosi time je dvostruko opravdan: u smislu javne dostupnosti pitke vode te u cilju smanjenja upotrebe plastičnih boca.

Naš interes za dotičnu udrugu nastao je i zbog mnogih drugih društveno korisnih aktivnosti koje provodi na području Šibensko-kninske županije, kao i zbog naglašene potrebe za promicanjem zelenih ekoloških politika, koje su danas sve više i prvorazredno političko pitanje. Tako su članovi udruge prije tri godine na mjestu stare zapuštene škole u Lukaru u Promini u drniškom kraju obnovili zgradu i otvorili društveni centar "Promina". Za to su povukli 370 tisuća kuna iz europskih fondova. U sklopu centra priprema se upravo projekt prilagođen mladima, naslovljen: "Manje pesimizma, više aktivizma".

Mi smo ovdje na kršu, ima puno podzemnih voda. Moramo čuvati prirodu i okoliš radi budućnosti naše djece. Čuli ste za varaždinski otpad? Svojedobno smo spriječili da se doprema u Knin, kaže tajnica udruge Inga Kukolj

- Navedeni projekt predstavlja odličan primjer održivosti projekta Društvenog centra koji je i nakon završetka financiranja nastavio s radom – priča nam, dok u gradskom kafiću ispijamo kavu, Inga Kukolj, tajnica kninske udruge.

- Namjeravamo s mladima radili manje projekte koje bi oni osmišljavali za zajednicu, primjerice kako napraviti klub za mlade i slično. A u toj općini Promina, što god netko mislio – ima mladih! U zadnje četiri godine tri su mlade osobe s tog područja našim posredstvom po prvi put stjecale znanja i bile zaposlene na određeno, po projektima. Naučile su kako napisati projekt, kako napraviti prezentaciju i evaluaciju, dati medijima izjave – dodaje naša sugovornica.

Inga je energična, nikad ne miruje, aktivizam joj je dodijeljen čini se, poput usuda. Oduvijek radi u nevladinom sektoru; isprva u Gračacu kao članica splitskog Dalmatinskog odbora solidarnosti koji je nakon rata devedesetih pružao pravnu pomoć, zatim je radila i educirala se u nevladinoj humanitarnoj organizaciji "CARE International". Svoja znanja i vještine u pisanju projekata i educiranju drugih, prenijela je na Ekološku udrugu "Krka" Knin u gradu u kojem je civilna scena inače vrlo živahna. Udruga je osnovana krajem 2004., a aktivnije je s radom počela dvije godine poslije. Trenutno broji 71 člana, s dvadesetak aktivnih i šestero stalno zaposlenih. Udruga je članica koordinacije Zelenog foruma i Mreže Zelenih telefona, a "živi" dakako od projekata. Osim Inge, koja je uglavnom zadužena za realizaciju onih većih, tu su i predsjednik udruge Srečko Kmetič i drugi, koje ćemo tek upoznati. Godišnje u prosjeku odrade desetak projekata. No u zadnje vrijeme jako je malo natječaja na temu ekologije, kaže naša sugovornica, dodavši kako upravo nedostaje programa direktno vezanih uz zaštitu okoliša.

Inga Kukolj (Foto: Dragan Grozdanić)

- Postoje natječaji za mlade, u sklopu kojih je propisano da možemo s mladima raditi na volonterizmu, ekologiji, pa se onda uklapamo u takav rezon – kaže nam.

Pitamo je o čemu pričamo kad govorimo o zelenim politikama i klimatskim promjenama. Postoje li danas važnija pitanja od toga?

- Ne postoje. Mi smo ovdje na kršu, ima puno podzemnih voda. Moramo čuvati prirodu i okoliš radi budućnosti naše djece. Čuli ste za varaždinski otpad? Svojedobno smo spriječili da se taj otpad doprema u Knin. Bio je također problem da su se sva minsko-eksplozivna sredstva u državi uništavala na poligonu Crvena zemlja ispod Dinare i to smo uspjeli zaustaviti našom kampanjom "Dosta nam je mina, za vodu smo iz špina" – navodi nam primjere.

U trenutku kad zađete u prostor udruge, prvo ćete, kao u nekom dječjem svijetu, primijetiti šarenilo boja što se zrcale iz knjiga i igračaka na policama. Tu je smještena zapravo eko knjižnica igračaka, prva takva knjižnica u Hrvatskoj, a slične su otvorili i u Šibeniku, Karlovcu, Veloj Luci, Sesvetskom Kraljevcu i Promini. Plan je članova udruge da taj projekt prošire i dalje u Europi. Time nastoje educirati djecu i odrasle o važnosti zaštite okoliša, o odgovornom gospodarenju otpadom i ponovnoj upotrebi igračaka. Roditelji dakle mogu ondje donijeti igračke koje će volonteri udruge zaprimiti, sortirati i izložiti na police. Pioniri su ideje eko kućica za igračke koje se također mogu pronaći na gradskim punktovima. Djeca s članskim iskaznicama mogu besplatno posuditi po tri igračke na rok od mjesec dana.

- Umjesto da bacaju igračke ljudi nam ih također šalju poštom. Viškove igračaka smo slali i na krizna područja pogođena potresom i poplavom – priča Inga Kukolj.

Petra Perlić i Martina Scelta (Foto: Dragan Grozdanić)

Tridesetak je ljudi koji u udruzi volontiraju. Riječ je o mladima do 30 godina, od kojih većina dolazi iz brojnih europskih država za što je zaslužan Erasmus program Europskih snaga solidarnosti za mlade. Smješteni su u domu u sklopu kninskog Veleučilišta; pomažu u radu knjižnice, organizaciji radionica, pripremi prezentacija...

Martinu Sceltu, uskoro 27-godišnjakinju, koja u udruzi volontira zamalo sedam mjeseci, pitamo kako se snalazi u Kninu. Početkom decembra planira povratak kući, u selo Sanzo udaljeno dva sata vožnje od Napulja. U tom je gradu inače, studirala, i lanjskog listopada diplomirala orijentalne jezike (kineski) i međunarodne odnose.

Priča nam da joj se grad izuzetno sviđa, voli odlaziti na rijeku Krku, boraviti u prirodi, posjećivati događaje u čuvenom kninskom klubu A3, a upoznala je i druge dalmatinske gradove i ljude u njima.

- Organiziramo različite radionice čak i u školama, sudjelujemo u zajedničkim inicijativama u pomoći osobama s mentalnim i psihičkim smetnjama (poput Udruge osoba s invaliditetom Sveti Bartolomej, op.a.). Organiziramo aktivnosti integracije i uključenosti u društvo – govori Martina.

Premda je vrlo zadovoljna boravkom u Kninu, ostaje joj misliti što dalje.

- Možda ću pronaći neki posao sličan ovome na kojem volontiram u Kninu, vezan za neki vid društvenog angažmana u smislu solidarnosti. E sad, hoću li nakon povratka ostati u Italiji ili ići negdje drugdje, i to valja vidjeti. Preciznije bi bilo reći da još uvijek ne znam što bih i što ću raditi nadalje – kaže nam Martina.

Udruzi me privuklo to što puno ulaže u zajednicu. Sve što rade čine s mišlju da nekome pomognu. Ne rade samo ekološke stvari već i stvari za mlade, starije i one slabijeg imovnog stanja, govori Petra Perlić

Obilazimo također eko kućice za knjige koje su postavljene i ispred vrtića i škola. Knjige, priča nam Petra Perlić, inače već dvije godine stalno zaposlena u udruzi, služe za razmjenu, posudbu, i tako ukrug. Virimo i na koricama bilježimo knjigu Scotta Fitzgeralda.

-  Za mene je odlično živjeti i raditi u Kninu. Blizu su i Šibenik, i Zadar, i Split, ako se poželite većeg grada. Udruzi me privuklo to što puno ulaže u zajednicu. Sve što rade čine s mišlju da nekome pomognu. Ne rade samo ekološke stvari već i stvari za mlade, starije i one slabijeg imovnog stanja. Motiv je rad za zajednicu – govori Petra.

Sjedimo zatim u takozvanoj učionici na otvorenom, ispred Osnovne škole Domovinske zahvalnosti, koju je osmislila također kninska udruga.

- To mi je bio najdraži projekt – kaže nam Petra Perlić, koja je inače završila program za vođenje projekata.

Maja Kutlača od 2018. godine mentorira volontere, a nekada je i sama u udruzi volontirala. Prvi volonteri pristigli su, priča nam, u studenome 2019. godine, a boravili su ondje i za cijelo vrijeme proglašenja karantene zbog Covida 19.

- Recimo, naš volonter iz Portugala je nedugo nakon toga krenuo sa školom hip hopa, koju je posjećivalo desetak djece na tjednoj bazi. Kako smo ostali u kontaktu znam da danas putuje svijetom, ima svoju hip hop grupu s kojom sudjeluje na natjecanjima. Jedan volonter iz Francuske je primjerice u pismu namjere prije dolaska iskazao tek želju da nauči hrvatski jezik. Na kraju je kod nas ostao godinu dana, nije naučio hrvatski, ali jest mnogo drugih stvari za koje prvobitno nije iskazao želju. Martina je nakon mjesec dana rekla da zapravo želi studirati biologiju i jako se zainteresirala za civilni sektor. Imala bi želju raditi na ovakvim i sličnim projektima  – ispričala nam je Maja volonterske anegdote.

Maja Kutlača (Foto: Dragan Grozdanić)

U fokusu je zapravo njihovo učenje i integracija. Na kraju zajedno potpisuju certifikat o stečenim kompetencijama (youth pass). Maja kaže da je teško zamisliti rad udruge bez volontera.

- Osobno nisam osoba koja je nešto putovala, ali imam osjećaj da sam proputovala mnogo država, naučila jednako tako o kulturi, životu, tradiciji, upravo zbog naših volontera. A kako povodimo puno aktivnosti u školama, vrtićima i drugim organizacijama, udrugama i institucijama, super mi je da nam se i djeca ne libe pridružiti. Kad shvate da naši volonteri govore engleski jezik, nelagoda nestaje bez obzira na njihovu dob – priča Maja.

Od također važnijih društvenih akcija kninska je ekološka udruga nositelj projekta "Zaželi" (za koji se prijavljuje i tekuću jesen) preko kojeg se zapošljavaju žene koje posjećuju i pomažu starije osobe u županiji, često u ruralnim i teže dostupnim područjima, kakvih ondje ne nedostaje. Poznata je i lanjska akcija udruge u sklopu projekta "Sitno, ali bitno", kada su članovi i volonteri na šibenskim plažama dijelili eko-bin posudice za opuške i drugi sitni otpad, izrađene od polipropilena, dakle reciklirane i negorive plastike koja se nanovo može reciklirati.

Iz udruge poručuju da su uvijek otvoreni za prijedloge građana kako bi razvijali projekte i akcije važne za zaštitu okoliša i održivi razvoj zajednice.

U gradu koji leži na sedam rijeka, kako to ističu u udruzi (Krka, Krčić, Kosovčica, Orašnica, Butižnica, Radljevac i Marčinkovac), želja nam je bila posjetiti i Ekološko-informativni centar Krka, na lijevoj obali te jedine plovne rijeke. Centar je također pod ingerencijom udruge, no ondje trenutno traje pauza nakon dobre ljetne sezone. Vrata ćemo očito morati otključati nekom drugom prilikom.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma