Srpsko narodno vijeće 15. februara svečano obilježava Dan državnosti Republike Srbije – Sretenje. Krovna organizacija Srba u Hrvatskoj, zajedno sa konzulatima Republike Srbije u Rijeci i Vukovaru, organizirali su svečane akademije u Glini, Zagrebu, Kninu, Rijeci i Vukovaru. Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a i Anja Šimpraga, SDSS-ova saborska zastupnica, bili su domaćini Sretenja u Srpskom kulturnom centru u Kninu. Ovim državnim praznikom slavi se Prvi srpski ustanak iz 1804. i Sretenje 1835., kada je proglašen Sretenjski ustav – temelj srpske državnosti i konstitucionalizma.

Srpsko narodno vijeće drugi put organizira Sretenje. Pupovac je u svom obraćanju kazao da se o Srbiji danas zna "sve manje". -Mi sa Srbijom imamo slabe i sve slabije odnose. To je posljedica političkih okolnosti i to nije dobro za Srbe u Hrvatskoj, kao ni za odnose između dvije zemlje. Naročito malo znamo o putu slobode Srbije od početka 19. stoljeća, putu koji će se širiti i sretati s putovima slobode Srba izvan Srbije i putovima slobode drugih južnoslavenskih naroda, Hrvata u prvom redu - rekao je Pupovac.

Naveo je da je već tokom Prvog srpskog ustanka usvojen prvi srpski ustavni dokument Teodora Filipovića, poznatog i pod pseudonimom Božidar Grujović. Njegovo "Slovo o slobodi" usvojeno je 18 godina nakon američkog ustava, 14 godina nakon litavsko-poljskog i francuskog ustava, a 30 godina prije Sretenjskog ustava, prvog srpskog zakonika slobode.

- Kolika je živa i koliko je snažna u tom prapočetku ideja slobode, ozakonjena u ustavnom tekstu, svjedoče i naša današnja Sretenja ovdje u Kninu, Glini, Rijeci, Vukovaru i Zagrebu. Ne treba reći koliko o tome svjedoče nebrojena Sretenja u samoj Srbiji i koliko su Ustav i ustavnost ponovo postale snažne riječi, ključne riječi patriotizma, sloboda i prava ili ustavnog patriotizma. U zagovaranju i borbi za ustavni patriotizam i mi ovdje imamo svoje iskustvo. Znamo dobro kako nacija može zapostaviti, a država obesmisliti ustavne slobode i prava. Znamo da je patriotizam sloboda i prava, ustavni patriotizam najvrjednije nasljeđe koje baštinimo kao čovječansko postignuće. O tome, kao i srpskom putu slobode, o tome, kao i o hrvatskom putu slobode, trebamo imati punu svijest. Naročito u vremenima – a mi imamo živa sjećanja i na takva vremena – kad velike nacije i velike države sa svojih puteva slobode skreću na stranputice nacionalizma, velikodržavlja i uništavaju kulturu ustavnog patriotizma - kazao je Milorad Pupovac.

Kako je zapisao publicist Čedomir Višnjić, Sretenjski ustav objavljen je na onodobnom srpskom jeziku ijekavskog izgovora. Njegov objektivni historijski značaj, naveo je Višnjić, bio je u ograničavanju kneževih ovlasti i njihovom zakonskom regulisanju, garantovanju osnovnih građanskih prava i uvođenju instituta Narodne skupštine u sistem vlasti. 

 

Svečano i u Zagrebu

Srpsko narodno vijeće (SNV)  obilježilo je 15. februara uvečer u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu  Dan državnosti Republike Srbije. Akademiji je prisustvovao velik broj čelnih ljudi i članova srpskih organizacija te manjinskih vijeća, kao i istaknutih ličnosti srpske zajednice u Hrvatskoj.

Nakon izvođenja himni i nakon što je Aneta Vladimirov iz SNV-a pročitala prigodni proglas koji je napisao Čedomir Višnjić, prisutnima se obratio zamjenik predsjednika SNV-a Boris Milošević.

- Sretenje Gospodnje je crkveni praznik u znak sjećanja na događaj kad je Marija donijela Isusa Hrista kao bebu u jerusalimski hram. A Srbija Sretenje još obilježava kao Dan državnosti 15. i 16. februara, u znak sjećanja na dva važna historijska datuma koja su neraskidivo povezana. Jedan je dan kada je na zboru u Orašcu 1804. godine dignut Prvi srpski ustanak protiv Turaka. Drugi - dan kada je u Kragujevcu 1835. godine usvojen i zakletvom potvrđen prvi moderni liberalni Ustav Kneževine Srbije – kazao je Milošević.

Ukazao je da je Srbija do 1835. bila polufeudalna država. Srpski narod se oslobađa turske vlasti, ali još ne shvaća bit postojanja vlastite države i teško prihvaća poreze i namete svoje, srpske vlasti. U takvim društvenim uslovima donesen je Sretenjski ustav, samo četrdesetak godina nakon Američkog ustava i Francuske revolucije i u vrijeme kad je mali broj država u svijetu, a još manji u Evropi imao pisani ustav.

- Sretenjski ustav koji je sačinio Dimitrije Davidović imao je sve elemente modernog ustavnog dokumenta i najvažnije aspekte konstitucionalizma. Uveo je osnovna prava i slobode za građane Srbije, uspostavio princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, ograničio vlast monarha, uspostavio parlament kao najviši organ vlasti i utvrdio narodnu suverenost, prema kojoj vlast potiče od naroda - kazao je i naglasio da Sretenjski ustav nije bio historijska slučajnost već rezultat dugogodišnjih slobodarskih i demokratskih težnji srpskog naroda nastalih kroz ustanke protiv Turaka.

Boris Milošević govori na Sretenju u Zagrebu (Foto: Sandro Lendler)

- Prvim srpskim ustanicima su bile uzor ideje liberalne i revolucionarne Evrope. Za Srbiju su ustanici htjeli isto ono što je netom izborila Francuska nakon revolucije. Jedan od najvažnijih vizionara i idejnih vođa prvog srpskog ustanka je bio književnik Dositej Obradović kojeg su vodile ideje prosvjetiteljstva, slobode i zajedništva naroda i koji se zalagao za vjersku, a danas to znači i nacionalnu toleranciju. Novi Ustav kao rezultat tih stremljenja svojim donošenjem nije, niti je mogao preko noći preobraziti Srbiju, uspostaviti punu demokraciju i vladavinu prava. Ali ideja da se narod Ustavom pretvara iz predmeta vladanja u subjekta kojeg se pita i koji sudjeluje u odlučivanju u ono vrijeme kada mnogi Ustav nisu imali bila je revolucionarna. Takva ideja se lako prenosila s naroda na narod, iz države u državu, što je moglo proći kod velikih sila, ali ne i kod male Srbije koja je morala prigušiti svoj plamen. Ustav je brzo suspendiran pa ukinut.

Ali kao što rekoh, Ustav preko noći nije preobrazio Srbiju, isto tako ni njegovo brzo ukidanje nije moglo zaustaviti probuđene procese u srpskom društvu koji su doveli do njegovog donošenja - kazao je Milošević.

Tako je samo nekoliko godina poslije donesen Srpski građanski zakonik za Kneževinu Srbiju, koji je bio na snazi sve do 1946., a  neke su se njegove odredbe primjenjivale sve do 1978. - Srpski građanski zakonik se svrstao među prve građanske zakone u Evropi, uz Napoleonov Građanski zakonik i austrijski Opći građanski zakonik, podsjetio je.

U narodu postoji vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Možemo slobodno reći da su se 1835. na Sretenju srele stara i nova Srbija koja je od prvog srpskog ustanka bila baklja Balkana, predvodnica naprednih ideja slobode i pravde protiv tiranije i nepravde, istaknuo je Milošević i dodao da je Dositej Obradović, kao prvi ministar prosvjete ustaničke Srbije, nošen idejom nove slobodne i evropske Srbije napisao himnu ustanka, "Vostani Serbie".

- Srbija Dositeja Obradovića je zemlja znanja i obrazovanja, zemlja vladavine prava i slobode.

I mi Srbi u Hrvatskoj koji smo se danas okupili da obilježimo Dan državnosti Srbije, naše matice, dijelimo svijest o pripadnosti našem srpskom narodu i želimo na Sretenje sresti Srbiju Dositeja Obradovića i poželjeti joj sve najljepše - zaključio je.

Himne i pjesmu "Vostani serbie" izvela je operna pjevačica Nevena Đoković, dok je program vodila Jelena Mirić.

Na skupu su između ostalih bili prisutni članovi SNV-a i manjinskih vijeća na čelu s predsjednikom Borisom Miloševićem, aktivisti Prosvjete na čelu s predsjednikom Nikolom Vukobratovićem, SDF-a s Jelenom Nestorović i Privrednika na čelu s Nikolom Lunićem, kao i izaslanik administratora zagrebačko ljubljanske eparhije vladike Kirila, protojerej stavrofor Slobodan Lalić. (Napisao: Nenad Jovanović)

 

Sretenje u Glini

Četrdeset dana od Božića, na dan kad se susreću zima i proljeće, u Srpskom kulturnom centru „Josif Runjanin“ u Glini obilježen je Dan državnosti republike Srbije. Više od stotinu građana Gline i okolice prisjetili su se povijesnog i ustavotvornog donošenja Ustava Knjaževstva Srbije, poznatijeg kao Sretenjskog ustava.

- Došao sam iz Ključara kraj Vojnića sa nekoliko svojih drugova da obilježimo ovaj datum i iznenađen sam funkcionalnim prostorom ovog kulturnog centra. Vjerujem da će ovo druženje postati tradicija jer nikada dosta druženja i ljudovanja. – rekao nam je Dušan Crnković (70) iz Ključara pod Petrovom Gorom.

Sa svečanosti u Glini

Milan Grba (76) iz Majskih Poljana kaže kako je Srpski kulturni centar nova destinacija koju je redovito posjećivati.

- Član sam Saveza antifašista i obilazim sva mjesta vezana uz našu prošlost. Odluka da se obilježi Sretenjski Ustav je originalna i ja sam oduševljen. Vidimo se iduće godine – najavio je.

Nada Metikoš (70) iz Siska po drugi put je ovdje jer je bila prije nekoliko mjeseci na otvorenju Centra „Josif Runjanin“.

- Raduje me obilježavanje Sretenja. Danas sam srela nekoliko prijatelja koje dugo nisam vidjela. Iduće godine ponovo ću doći ali i povest ću moje društvo – obećava Nada. (Napisao Vladimir Jurišić)

 

Sretenje 2025.

Sretenje Gospodnje 2025. godine najljepše je i historijski najopravdanije obilježiti kao praznik srpskog konstitucionalizma. Stotinu  devedeset godina je proteklo od proglašenja prvog Ustava u kojem je Srbija definisana kao „nerazdjelno i u pravljeniju svom nezavisimo knjažestvo“, tada teško izborena činjenica koja će u iduća nepuna dva vijeka postati nedodirljiva nacionalna svetinja. Bila je to kruna prvih decenija XIX stoljeća, kolijevka moderne srpske nacionalnosti i državnosti.

Slobodan Jovanović je tačno primijetio da je samo slom prvog ustanka spriječio Karađorđa da razvije sve oblike i potencijale svoje lične vlasti, koja se vjerovatno ne bi bitno razlikovala od Miloševe, pri čemu bi njegov put bio i teži, jer bi morao savladati svoje suborce, historijske vođe ustanka po nahijama. Slom ustanka je spriječio da gledamo kako i ova revolucija jede svoju djecu. Umjesto toga, Srbi su se morali suočiti sa, kako je to osvetnički pronicljivo formulisao Vuk Karadžić u svojoj „Osobitoj građi…“, sa sprdnjom, za koju kaže da je nastala u gospodstvu i besposlici, samoljubljem, samovoljom i prevrtljivošću, na svoj način genijalnog i historijski nezamjenjivog Miloša Teodorovića Obrenovića.

Naša je moderna historija još u spomenutoj kolijevci začeta u dualitetima i historičaru danas ne preostaje nego sa zadovoljstvom zaključiti kako izbora ipak nema. Ni između Dositeja i Vuka, iako neki od toga i danas prave program, ni između Đorđa i Miloša, oko čega je mnogo krvi i mastila proliveno, ni između srbijanskih ustanika i prečana „nemačkara“, uostalom „Matica srpska“ tada već postoji devet godina, Lukijan Mušicki je vladika u Plaškom, raznose se ideje i začinje se nešto na raznim stranama i probija se ovisno o snazi otpora. Istina je cjelina, filozofija tog vremena potvrđivala se i na ovom primjeru u nastajanju. U tom duhu treba poštovati i put od konstitucije iz 1835., često kvalifikovane kao “francuske“, do one iz 1938., i službeno nazivane „turskom“.

Autor prvog Ustava bio je Dimitrije Davidović, čovjek do tada ozbiljnih zasluga za nacionalnu kulturu, pristigao iz preka, lijepom slučajnošću rođen upravo 1789. godine. Ustav je bio izraz prividne slobode u njegovom stvaranju u odsustvu svakog iskustva, izraz neugasle širine slobodarskih ideala nacionalne revolucije, ali i odgovor na sve ono što se moralo vidjeti i čuti po Miloševim konacima i na njegovim sudištima. Ovaj unutrašnji kriterij, potreba da se učini kraj samovolji, jednom od centralnih tačaka Ustava činio je član 119.-i koji je govorio: „Imanje svakog Srbina, bilo kakvo mu drago, jest neprikosnoveno…“ Neprijateljem opštenarodnim smatraće se svako ko u njega dirne „bio on ko mu drago i od kud mu drago.“ Ovo se moglo odnositi samo na jednog čovjeka, i on je to dobro razumio.

Ustav, iako je proglašen pozivom na sultana Mahmuda i ruskog cara Nikolaja, pao je upravo na tim instancama. Isuviše je ispoljavao francuske korijene, na pojavu kojih su se u  to vrijeme sedlali konji i pasali mačevi po evropskim monarhijskim prijestolnicama. Tako je i ustavopravno začeta bitna uloga evropske politike u njenoj srpskoj pritoci.

Međutim, zaključak koji se iz svega rečenog ne smije izvući govorio bi protiv, retorski skromnijeg, kompromisnog, datog u formi hatišerifa, usaglašenog s ruskom politikom, Ustava iz 1838. godine. Ovaj akt nije kao prethodnik mu mogao biti rezultat unutrašnjih odnosa među vođama ustanka; između Milete Radojkovića, protiv kojeg je Miloš pokretao narod 1830. godine, da bi potom Mileta pokrenuo uspješnu bunu protiv Miloša 1835. godine. Ovaj je Ustav u sebi ipak sadržavao ključni i Milošu neprihvatljiv član 17.-i, unesen na rusko insistiranje kao brana kneževoj samovolji: „Članovi Sovjeta neće moći biti zbačeni bez uzroka, dokle ne bi bilo dokazano kod moje visoke Porte, da su se oni učinili povini zbog kakovog prestuplenija ili zbog narušenija zakona…“ to je bila ona točka na kojoj je nastao ustavobraniteljski pokret, a u Srbiji „moderno uređenje državne vlasti“. (S: Jovanović)

Jedan od dualiteta kojeg nismo spomenuli odnosi se i na stalno i snažno izraženu volju srpskog naroda da sam slobodno odlučuje o svojoj sudbini i svom putu, i na sagledavanje te težnje u evropskim okvirima. Historijsko iskustvo će pokazati da ni tu nema izbora. 

Ustav iz 1835. godine, uza sav snažan kolorit ličnosti i zbivanja koja su dovela do njega, utvrdio je neke polazne osnove uređenja Srbije kao evropske države, iako nije uspio ni sve zahvatiti, ni sve održati; proglasio je trodiobu vlasti, slobodu vjeroispovijedanija, neprikosnovenost privatnog vlasništva i ostala prava čovjeka i građanina po velikom francuskom uzoru. Dovoljno da potvrdi dvostruki simbolički značaj Sretenja kao srpskog nacionalnog praznika. (Pripremio Čedomir Višnjić)