Roman "Putnik" objavljen je 25. listopada 2022. Njegov dodatak, roman "Stella Maris", izašao je mjesec i pol kasnije, 6. prosinca 2022. Cormac McCarthy (Providence, 1933.) umro je nešto više od pola godine kasnije, 13. lipnja 2023. Pogrešno bi bilo reći da je pisac završio posljednje romane i zaklopio računalo, jer nije posjedovao kompjuter. Pogrešno bi bilo nazvati Cormaca McCarthyja pokojnim klasikom, s obzirom na to da je nešto transformativno u njegova posljednja dva romana: nešto što ga još uvijek čini bližim svijetu "živućih klasika" od svijeta "pokojnih klasika".
"Putnik" je priča o potonulom mlažnjaku. Ali teško je tu priču pratiti. Malo je reći da "Putnik" iznevjerava očekivanja, barem u smislu žanrovskog romana. Ronilac Bobby Western spustio se do mlažnjaka potonulog u Meksičkom zaljevu, prerezao mehanizam za zatvaranje vrata i ustanovio da se u hermetički zatvorenom avionu nalazi devet tijela. Deseti putnik, pilotov kovčeg i crna kutija tajanstveno su nestali iz zrakoplova. Sljedeće što ćemo saznati jest da je Bobby Western sin jednog od znanstvenika koji je stvorio atomsku bombu, da mu je sestra počinila samoubojstvo i da ga vladini agenti već duže vremena prate, u svakom slučaju mnogo duže od slučaja s potonulim mlažnjakom.
"Krvavi meridijan" (1985.), McCarthyjev središnji tekst, bio je antimitski vestern, "Cesta" (2006.) postapokaliptični roman ceste, a "Nema zemlje za starce" (2005.), prema čijem predlošku su braća Coen osvojila Oscara za najbolji film, krimić u podžanru romana pljačke. "Putnik" također ima svoj žanrovski okvir. No važniji od nestalog putnika iz mlažnjaka jest Kepec, halucinantni posjetitelj Bobbyjeve sestre koji sebe također naziva putnikom. A središnji element romana jest da je Bobbyjev otac sudjelovao u pokusu Trinity zajedno s Oppenheimerom, Tellerom, Betheom, Lawrenceom, Feynmanom, ljudima koji su od "prašine zemlje stvorili zlo Sunce".
Na kraju – zapravo, ne na kraju, već gotovo od samog početka – glavno pitanje nije što se dogodilo s desetim putnikom, nego kada će ponovo biti upotrijebljena atomska bomba. Bomba je ovdje i novi nuklearni rat bit će prije ili kasnije neizbježan. Utjehe nema, kao ni pomoći. Logika govori da što će više vremena proći, to će rat biti strašniji. No sad kad smo i to rekli, kao da nismo previše rekli o romanu. Jer na kraju, još jednom, "Putnik" je možda tek egzistencijalna i metafizička priča o nekoliko dana i noći koje je Bobby Western proveo sam na naftnoj platformi zahvaćenoj orkanskom olujom.
Po svojoj romanesknoj strukturi "Putnik" je mlažnjak na dnu Meksičkog zaljeva, ili remorker na dnu Mississippija. U jednom dijelu Bobby Western opisuje kako se spušta na dno muljevite rijeke. Ništa se ne vidi, struja je snažna, a blizina trupa potonulog remorkera može se naslutiti jedino po promjeni struje. Sličan je i dojam "Putnika". Taj roman "propušta vodu", rupa je u njemu više no što pisac ima prstiju. Ali opet, nešto je upravo u toj potonuloj konstrukciji, otvorenosti strukture.
Gabariti romana tek se naslućuju, a "Stella Maris", roman-dodatak o razgovoru sestre s psihijatrom o matematici, filozofiji, biologiji i psihijatriji, ne zaključuje priču već je čini tajanstvenijom i neopipljivijom. Cormacu su "Putnik" i "Stella Maris" posljednji romani i u tome ima neke logike. Morao je iza sebe ostaviti nezavršen posao. "Putnik" + "Stella Maris" CMcC-jev su work in progress. Romani i njihovi oblici i dalje se preoblikuju. Nije isključeno da svako novo otvaranje romana iznova stvara njegovu strukturu.
