Prijevodna literatura knjiške 2020. kao da se ogleda u dva naslova: "Djevojka, žena, drugo" Bernardine Evaristo i "Sve što muško jest" Davida Szalaya, oba prevedena s engleskog jezika. S jedne strane imamo dvanaest junakinja, s druge strane devet junaka. Mogli bismo reći, dvanaest književnih nevjesta za devet knjiških mladoženja, no spajanje nije tako jednostavno, ako bilo kakvog spajanja uopće ima. Britanka Bernardine Evaristo ispisala je povijest Britanije kroz povijest većinom tamnoputih žena, mulatkinja zapadnoindijske, karipske zajednice. Junakinje romana u dobi su od devetnaest do devedeset i tri godine, Britanke, Afrikanke i Amerikanke, često rodbinski povezane u dvije ili tri generacije, ponekad prijateljice, ponekad ljubavnice, i dobrim dijelom lezbijke. S druge strane, David Szalay, Mađar rođen u Montrealu i odrastao u Londonu, kroz priče o devet muškaraca u dobi od ranih dvadesetih do ranih osamdesetih, isključivo bijelih Evropljana, većinom pasivnih i većinom izgubljenih, ispisuje stanje muškosti u drugom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća.
Muškarce "Sve što muško jest" i žene (i nebinarne osobe) "Djevojke, žene, drugo" nemoguće je spajati heteroseksualno, po linijama tradicionalne konstrukcije para. Između junakinja Evaristo i junaka Szalaya seksualne su, rasne, socijalne, a često i generacijske razlike. No u ova dva seta književnih likova kao da se ogleda prijevodna književnost 2020. S jedne strane su tamnopute žene, djevojke i drugo koje ispisuju svoju povijest, s druge strane su bijeli muškarci izgubljeni u povijesti i suvremenom svijetu. Godina koja je započela prijevodom "Johna Barleycorna", alkoholnih memoara Jacka Londona, mačo muškarca iz čijeg su se debla tesali muškarci dvadesetog stoljeća, završila je Davidom Szalayem i pitanjem što muškarac uopće jest danas. Isto tako, godina koja je započela hit romanima Elene Ferrante i Elizabeth Strout, završila je Nobelom za Louise Glück i romanom Bernardine Evaristo, koja je Bookera za 2019. godinu podijelila s Margaret Atwood. Najkraće, žene kao da su pisale književnost. Muškarci (Daniel Mendelsohn, Eric Vuilard, Emmanuel Carrère, Enzensberger, Cercas, Szép) kao da su pisali samo historiografiju. A onda je u drugoj polovici godine izašao panoramski roman koji govori o specifičnim ženama i njihovoj specifičnoj povijesti, i panoramski roman o muškarcima na kraju vlastite povijesti. Stoga za kraj godine dvije, suprotstavljene liste.
Lista broj jedan: 1. "Lažljivi život odraslih", Elena Ferrante (prijevod Ana Badurina, Profil), 2. "Olive, iznova", Elizabeth Strout (prijevod Patricija Horvat, Profil), 3. "Djevojka, žena, drugo", Bernardine Evaristo (prijevod Davorka Herceg-Lockhart, Profil), 4. "Mars Room", Rachel Kushner (prijevod Maja Winkler i Damir Biličić, OceanMore), 5. "Normalni ljudi", Sally Rooney (prijevod Patricija Horvat, Fraktura), 6. "Razgovori s prijateljima", Sally Rooney (prijevod Patricija Horvat, Fraktura).
Lista broj dva: 1. "Metež", Hans Magnus Enzensberger (prijevod Damjan Lalović, Disput), 2. "Ljudski zadah", Ernő Szép (prijevod Kristina Peternai Andrić, Disput), 3. "John Barleycorn: Alkoholni memoari", Jack London (prijevod Domagoj Čavrak, Šareni dućan), 4. "Sve što muško jest", David Szalay (prijevod Dinko Telećan, Sandorf), 5. "V", Thomas Pynchon (prijevod Maja Tančik, Vuković & Runjić), 6. "Vladar sjena", Javier Cercas (prijevod Silvana Roglić, Fraktura).
