Rad preko agencija za zapošljavanje poseban je oblik prekarnog rada. On je dio širenja ‘privatnih tržišta rada’, koje je država omogućila. Drugu stranu napada na radnička prava čine direktne državne mjere, deklarativno donesene u svrhu poticanja zapošljavanja. Primjer toga je stavljanje u hitnu saborsku proceduru i usvajanje novog Zakona o poticanju zapošljavanja. Njime se proširuje mogućnost primjene mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), što će ugroziti opstanak stalno zaposlenih i radnika zaposlenih na određeno vrijeme, a vlasnicima velikih korporacija dovesti njima besplatnu radnu snagu. Tako zaposleni mladi bit će izloženi dodatnoj eksploataciji, ovaj put u potpunoj režiji države.

- Kada sam počeo raditi u Čistoći, bilo je to na poslovima prikupljanja miješanog komunalnog otpada - kaže nam naš prvi sugovornik Marko Kezerić, danas sindikalni funkcioner i stalno zaposleni radnik Čistoće.

A započeo je kao agencijski radnik, ustupljen privremeno na rad u Zagrebačkom holdingu, podružnica Čistoća.

Ja sam protiv agencijskog i drugih prekarnih oblika rada. Zajedničkom borbom uspjeli smo da čak 178 radnika, koji su prije radili agencijski, prijeđu u stalni radni odnos – ističe sindikalistica Mirjana Kaltak

- Ugovor, najprije s agencijom UPS sa sjedištem u Karlovcu, sklapao sam na dva, najviše na tri mjeseca, puno puta - dodaje.

Iako su postojali trenuci kada su agencijski radnici ostajali doma, a stalno zaposleni onda morali više raditi, Kezerić se ne sjeća da je između radnika s različitim radnim ugovorima bilo ikakvih tenzija.

- Rekao bih čak da je taj odnos bio solidaran. Svatko normalan vidio je da agencijski radnik ruši njegovu cijenu rada, da nema božićnicu i niz drugih primanja koja imaju stalno zaposleni, ali i to da je takva situacija sistemski postavljena. Zato su svi radnici htjeli da se i oni agencijski stalno zaposle - govori.

U tako stvorenoj turbulentnoj situaciji za predsjednicu sindikata izabrana je Mirjana Kaltak. Njezina ideja bila je da se donese novi statut, koji će izmjenom jednog članka omogućiti da i agencijski radnici postanu njegovi članovi.

- Tako sam ja izabran u Izvršni odbor, dobivši zaduženje da rješavam probleme agencijskih radnika. Pritiskali smo upravu Holdinga i ukazivali na notornu činjenicu da ljudi za obavljanje poslova nedostaje, a ne da ih je višak. Ali politika uprave bila je smanjivanje broja radnika. Imali smo slučajeve da su ljudi preko agencija radili tri ili čak sedam godina, stalno obnavljajući ugovore, što je potpuno suludo. Dokazivali smo da takva poslovna politika uprave nema ni ekonomskog smisla - opisuje svoj aktivizam Kezerić.

- Zagrebački holding imao je ugovorne odnose s agencijama za iznajmljivanje radnika DEKRA, UPS, ADRIA i ELECTUS - kaže naša druga sugovornica, predsjednica sindikata Čistoće Mirjana Kaltak.

- Radi se o agencijama koje ustupaju radnike za privremeno zapošljavanje, znači na poslovima privremenog i povremenog karaktera. No to ovdje nije bio slučaj, jer su oni radili na mjestima gdje i stalno zaposleni radnici, iako s ugovorima na dva, tri ili šest mjeseci. To je sindikalnom borbom trebalo dokazati. Zajedničkom borbom uspjeli smo da čak 178 radnika, koji su prije radili agencijski, prijeđu u stalni radni odnos. Među njima i Marko. Ja sam protiv agencijskog i drugih prekarnih oblika rada. Ako za neke povremene poslove, kao što je npr. košenje trave, firma treba vanjske radnike, neka ih zaposli na određeno. Nedavno smo imali, prvi put, i rad studenata. Trebali su Holdingu nakratko, manje od dva mjeseca, zbog posla podjele posuda za odlaganje otpada. Kada su to obavili, morali su otići - opisuje sindikalistica.

- Moje je osobno mišljenje da je isticanje liberaliziranja tržišta rada kao nečega što navodno potiče poduzetništvo i otvara nova radna mjesta potpuno pogrešno - kaže Kezerić.

Tendencija uvođenja ‘netipičnih oblika zapošljavanja’ prisutna je u sve više privrednih grana, tako da danas možemo reći kako je zapošljavanje za stalno postalo netipičnim. Oblici prekarnosti neprestano se šire i umnažaju, kako poslodavci otkrivaju nove načine zaobilaženja propisa. Taj rad je uvijek fragmentiran, a istovremeno složen, jer se odnosi u njemu odvijaju u trokutu između radnika i dvije firme koje ga eksploatiraju, a sve na prikriven način. Tu spadaju i lažno samozapošljavanje, podugovaranje i naš primjer agencijskog rada. Prekarni, nestandardni rad u većini slučajeva radnici nisu sami izabrali, već im je on nametnut. Njima nasuprot ne stoji toliko vlasnik sredstava za rad, koliko špekulanti tržištem rada: domaći privatnici, domaća država, a u igri mogu biti i međunarodni investicijski fondovi.

Sve velike sindikalne središnjice u nas organiziraju skupove, predstavljaju rezultate svojih istraživanja i izdaju smjernice za organiziranje i zaštitu prava prekarnih radnika i općenitu borbu protiv tog fenomena, no u pravilu sve ostaje na riječima.

- Jedinu dugoročnu zaštitu mogao bi pružiti zakon, a to znači potpisivanje granskih kolektivnih ugovora. No ti ugovori morali bi biti dobro sročeni, a poslodavce bi trebalo natjerati da ih se pridržavaju. Velik problem je što nad radom agencija ne postoji nikakav sustav kontrole - zaključuje Marko Kezerić.

I ovaj primjer nam govori da budućnost sindikalnog pokreta nije u segmentaciji ciljnih skupina i njegovo pretvaranje u masovno povezanu mrežu, koja će odvojeno štititi radnike u različitim tipovima zaposlenja. Sindikat za 21. stoljeće, kaže poznati slovenski sindikalni aktivist Goran Lukič, trebao bi činiti baš suprotno: uključivati interese posebno ranjivih skupina u postojeće kolektivne ugovore.

Sabor je usvojio Zakon o poticanju zapošljavanja unatoč kritikama svih sindikalnih središnjica, a o tome je čak i Bernardićev SDP ovaj put ponovio sindikalna gledišta. Sindikati pitaju što je u tim mjerama poticajno i što je tu uopće zapošljavanje, jer stručno osposobljavanje radnika to nije. Mladim ljudima će biti ponuđeno da se nakon mature ili diplome ‘usavršavaju’ tako što će raditi primjerice u Konzumu za 2600 kuna, ali bez ikakvih radnih prava i šanse da će ostati na tom radnom mjestu nakon što mjera istekne. To nije ni pripravništvo, ni probni rok, već novi oblik ‘ekonomije darivanja’. Država naime daruje ‘svoju’ mladost korporacijama, koje će je iskoristiti i onda vratiti ‘dar’ burzi rada. Mladi će na ovaj način popravljati njezinu statistiku, jer ih se briše sa spiskova nezaposlenih, ali statistički ne ulaze u zaposlene. Hoće li SOR ugroziti i radna mjesta stalno zaposlenih i zaposlenih na određeno vrijeme u Čistoći, pitamo sindikalnu povjerenicu.

- Moglo bi se to i u nas dogoditi. No kao sindikat borit ćemo se i protiv stručnog osposobljavanja radnika kao načina zapošljavanja u Holdingu - kaže Mirjana Kaltak.